četvrtak, 20.10.2011.
Posađeno cvijeće
Ondje miruju tjela koja su pčele pale u med
ostale zbog gušenja u samoostvarenju želja..
polako upletenih u ekran idealnih dana.
Ondje mljackaju glasno i štete mi ušima
grickajući ih nježne i gole da šetaju
putem kući..
Da osluškuju lanac kako usputno trga tek posađeno cvijeće.
četvrtak, 09.06.2011.
Samo zatvorena vrata
presvučena koža mi krade misli i istodobno tjera u zaborav
slatkoću stvari, trenutno
gorčina se kao ulje žuri poljubiti površinu i poremetiti
savršen red makar zna da je pala u svim bitkama i da
kuca samo na zatvorena vrata.
daleko sam, samovljno
svo cvijeće je povenulo bez mojih ruku.
četvrtak, 26.05.2011.
Kad god sam u mraku
popunjujem se do oblika savršenosti koji je tamo negdje
uvenuo pod prisilom samoprozvanih dobrih prilika.
razumijem svoj početak i za čime žudi kad se nađe u mraku i muku pa
fućka od straha malog djeteta ostavljenog da se snađe.
saznajem da u svakoj sobi postoji prekidač i da
sam do sada spavala samo po hotelima i tuđim krevetima nesretnim nikad zadovoljnim
nestalnim.
pališ mi svjetlo.
kad god sam u mraku.
(maloprije)
srijeda, 11.05.2011.
Baš ništa tvoje
pomiri se sa vremenom da si nestao, da te nema
da si izgubljen i nađen u tuđim rukama.
pomiri se da je vrijeme nemilosrdno, da ne pita
da ne brine, da otuđuje tek tako..
činjenica da nešto nestaje, da ne traje, da samo nestaje a ti se trudiš
a nju nije briga..
jer ne pita i ne brine i ne poznaje
ne prepoznaje tebe jer te ne zna onakvog,
kakav si bio sa mnom tamo negdje
jednom
nakratko.
Strani ljudi uvijek nova lica stoje
nitko kao ti, ništa slično, nikakve boje baš ništa tvoje.
pomiri se sa sivilom koje sam živiš, koje je uvijek tu,
nađeno samo u tvojim rukama.
pomiri se sa bojom koja proždire a da ne pita
da ne brine, da te otuđuje samo tako..
činjenica da te stvara, zatvara i otvara onako kako
ona želi i prohtije..
..a nju nije briga, jer ne pita i ne brine i ne poznaje,
ne prepoznaje tebe jer si izgubljen nekad davno bio..
sa mnom negdje i s drugima jednom davno nakratko prije.
svjesna sebe, odbijam nova lica.
nitko kao ti
ništa slično
nikakve boje...
baš ništa tvoje.
(2006.)
Za večeras
Zbogom za večeras...
možda se uskoro, vrijeme još jednom smiluje.
Možda si bio i možda ćeš opet i biti
a možda ću se i ja, u to posuđeno lice
ponovno zaljubiti.
(2006.)
utorak, 26.04.2011.
Otiđimo
Otiđimo.
Nađimo se rano ujutro sa putnom torbom u ruci.
Lice u lice, šuteći krenimo
svatko prema svojoj destinaciji.
Bez poruka.
Bez javljanja da li smo stigli
i bez priče kakav je bio let.
Koliko smo čekali na presjedanju.
Koje smo novine prelistali.
Htjela bih da se ne vračamo.
Htjela bih da se nađemo
svatko na svojoj destinaciji.
Htjela bih zauvijek o tebi šutjeti.
Htjela bih roditi zaborav tebe cijelog
želju da znam gdje si,
da pitam da li si stigao i kakav je bio let.
Htjela bih da se ne vračam ako ćeš se vračati sa mnom.
Htjela bih se vratiti bez torbe u ruci,
jedno - jednom -
moje lice,
ujutro,
doma.
(2009.)
četvrtak, 14.04.2011.
Ti me nikad nećeš povrijediti
Ti me nikad nećeš povrijediti
Rekao si mi nekoliko nikad..
na samom početku klupka u rukama,
i dok smo šutjeli ispod obećavajućeg neba...
i dok smo čekali ugledati se u jutru kasnije,
i dok smo pružali ruke međusobnim svjetovima.
tvoj jezik se nikada nije petljao,
i oči ti nikada nisu lagale.
i ruke su uvijek bile oprezno nježne,
samo da se nikad
tvoje izrečeno nikad,
ne slomi samo o sebe.
rekao si mi: ja te nikad neću povrijediti.
(2008.)
utorak, 12.04.2011.
Buđenjem
ljutnja mi opstaje grickajući neoporavljivu povrijeđenost
jer nekako stalno...
..buđenjem iznova saznajem:
da ne posjedujem niti jedan trag volje.
za oprost
planiranog rušenja mog karakternog domina.
(2009.)
nedjelja, 10.04.2011.
Mislim da me voliš
slušaj:
mislim da
me voliš.
mislim da ne znaš ali
mislim da me voliš.
vidiš u meni sve
zanemareno.
sve šta je davno
umrlo i cijelo vrijeme crknuto
ležalo.
bijeg sam ti.
bijeg sam ti
od lešine,
a ti bježiš na sve
strane.
šutaš šutnuto i mirno
spavaš a jeka ti alarmira iznutra.
(2009.)
Krivo sve
Prodao si
naizgled neinscenirani dokumentarac
o dvoje ljubavnika bez slične
glumačke prošlosti.
suludu ideju vlastite izgubljenosti pod krinkom
trenutne iskrenosti.
šetnju upoznavanja razgolićivanjem
unakrsnim ispitivanjem....glumičinih lijepih leđa.
Prodao si
nove naočale jer ne skidaš, ne skidaš, nikada ne skidaš svoje
naslijeđene.. kroz koje biraš
krive cipele.
krivi hod.
krivo sve.
(2009.)
