Otiđimo.
Nađimo se rano ujutro sa putnom torbom u ruci.
Lice u lice, šuteći krenimo
svatko prema svojoj destinaciji.
Bez poruka.
Bez javljanja da li smo stigli
i bez priče kakav je bio let.
Koliko smo čekali na presjedanju.
Koje smo novine prelistali.
Htjela bih da se ne vračamo.
Htjela bih da se nađemo
svatko na svojoj destinaciji.
Htjela bih zauvijek o tebi šutjeti.
Htjela bih roditi zaborav tebe cijelog
želju da znam gdje si,
da pitam da li si stigao i kakav je bio let.
Htjela bih da se ne vračam ako ćeš se vračati sa mnom.
Htjela bih se vratiti bez torbe u ruci,
jedno - jednom -
moje lice,
ujutro,
doma.
(2009.)
< | travanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
poezija
Zadihana
grafema
Toni
psihoptice
pupoljak
morska osa
Kristina Kegljen
besplatne elektroničke knjige
...Kad se ženska jednom okrene protiv tebe, pusti sve u materinu... Ona te još možda i voli, ali se u njima nešto preokrene.
A onda kad se preokrene, mogu te gledati kako crkavaš u jarku, pa još te pregaziti autom i na tebe pljunuti..."
( Charles Bukowski )