popunjujem se do oblika savršenosti koji je tamo negdje
uvenuo pod prisilom samoprozvanih dobrih prilika.
razumijem svoj početak i za čime žudi kad se nađe u mraku i muku pa
fućka od straha malog djeteta ostavljenog da se snađe.
saznajem da u svakoj sobi postoji prekidač i da
sam do sada spavala samo po hotelima i tuđim krevetima nesretnim nikad zadovoljnim
nestalnim.
pališ mi svjetlo.
kad god sam u mraku.
(maloprije)
Post je objavljen 26.05.2011. u 19:06 sati.