Susret
Brisani prostor a Ona dolazi ususret, šta je- tu je. Smješka se i ubrzava korak, demokratski djelovi tjela se bacakaju a onda zagrljaj. Bome ni njoj ni meni ne treba u autu sigurnosni balon, jedva smo primakli glave da se cmoknemo.
- Viđi tebe.
- Bome ima i tebe.
Prijateljica iz srednjoškolskih dana i simpatija čak, sad smo 'old tajmer' kategorija a vidimo se rijetkih prilika u starom kraju.
Emocije kuljaju a onaj dio života od školskih do penzionerskih dana preskačemo, ne postoji.
Uvijek je bila simpa a ono drugo, ode narod da bi ispao fin zna reć, 'ima jaku krv'. Šta je, je, puno je ljepše nego reć da voli pišu.
Obostrani smješak i gledanje a onda će ona.
- Znaš, sad smo u nečemu isti.
- E?
- Eli se sjećaš kad smo bili školarci kako bi se vi muški bacali na pod da nam virite pod suknju a mi smo bježale od vas da nas ne kopunate a? E a sad vi bježite od nas.
- Ma nije…
- Nije nego. Ajde da svratiš na kupicu rakije i da kafu popijemo pa ću ti pogledat u ćikaru. Da popričamo bogati ne viđamo se često.
- Čekaju me…
- Aoh tale dati mi nećeš to učinjet, doć do blizu kuće i ne svratit, eli životati.
- Ma nije to…
Uvatila me pod ruku i poteže, veli da živi sama, djeca pošla svojim putom, muž pobjego…
Pitam di je i zašto pobjego. Veli dok su još bili u 'snazi' da je ona pazila na njegovo švrljanje te je jednom kad je došo s nekog puta odma nakon toplog dočeka donijela lavor vode u kužinu i činila ga da toća jaja jer ako plivaju onda su prazna. Od onda je sama.
- Uteka od ovakve ženske, pogledaj me ae pogledaj…šta mu je falilo, ništa mu nije falilo, ništa, sve sam mu davala, sve.
- A možda mu je bilo viška.
Čim sam sjeo natočila mi je kupicu rakije i pošla pristavit kavu. Tamo je običaj da ti domaćin sipa i vodi računa da ti nikad nije čaša prazna. S toga valja polako pit inače…
- Ne smijem pit, oprosti…
- A-oh, kuku meni jadnoj dati mi nećeš doć u kuću a da ne popiješ kupicu rakije i kafu. Oćeš tako ti je živjela.
- Ma boli me drob, jeo sam nekog kurčevog sira pa me…
- U što si godine ufatio jado jadni. To nategneš kožicu i opereš mlakom vodom i sapunom a ne jest. Ali si zagorio jer inače to ona ženska potreba sve opere ako nijesi znao.
- Hahaha, bila si đavlja i ostala.
Nakon dvije kupice rakije i ispijene kave uvatila mi je gatat navodeći vodu na svoj mlin a onda me nagovorila da se opružim na kauč da me izmasira. Ajde de.
Kad me dobro izvaljala ki ribu u brašno i umijesila bez da je stala pričati na kraju reče.
- Etoga na sad se osjećaš ka tica a.
- Tako…više ki kokoš…
- Normalno kad sam bila ozgor ka kokot jeltako. Ajde sad za stol da nešto iziješ kod svoje Marije ae.
- Ma ne treba…
- Nemoj ti meni ne treba…
Stvarno je talentirana, istovremeno je jela i pričala a da se ni jednom nije zagrcala.
Pofalio sam sir i bješe joj drago jer mi je rekla da ga sama pravi. Svaka čast.
Pakira u škartoc od karte pa u najlon dva sira i stavlja predame.
- Ma ni slučajno, na granici bi mi to odma uzeli, fala ti ali to ostaje tu.
- Što jadan ne bio.
- Ne smije se unosit hrana takvi je zakon.
- A jesu pederi jeba ih otac. Znači sad moš jest sir i u državu to unijet ka govno a ovako ne može.
- Hehe, zašto pederi?
- Zašto? Zato što mrze sve što se rodi prirodnijem putom a i sir je prirodni, ne bi vala ni njega bilo da se krave i ovce ne mrču. Pederi jedni dabogda im se guzica rašćetala ka onaj top od trešnje. Jebo ih pederluk da ih jebo, zamisli kad bi životinje bile pederi okle bi jeli odojke i janjce, plju oca im jebem.
Neće u brkulju nego u zukulju i potroše kilo svinjske masti da ih ne žulja pa jeli ti to razumiješ.
- Nemoj tako to ti je demokracija.
- Đe demokracija, to je sebičnost šta ti je. Ae razumijem kad su u prdekanu pa da se nasapunjaju jer zagore ali ovako, bjež jadan ne bio. Pa opet oni što vole mršavo, đe mršavo ne moš o straha, ubodeš na lijevo probićeš joj slijepo crijevo, ako upreš uzbrdo doće do džigerica, ako prao slomićeš ga na kičmu, bjež tamo a viđu mene ka na dušeku a.
- Ma čekaj malo, zašto ti toliko mrziš pedere a? Da nije onaj tvoj…
- Jes oca mu jebem!
|
