Liturgija
Jedno mogu sa sigurnošću reći, nije mi dosadno. Od jutarnjeg brifinga i rasporeda pa do vraćanja u postaju valjalo je odraditi sve zadatke koje smo dobivali. Sve je manje bilo onih sati da samo čekamo vozače u prekoračenju brzine jer kaže mi šef da su nam u početku malo gledali kroz prste dok ne 'povatam konce'.
Čitav ovaj tjedan zaduženi smo za skradinsko zaleđe a kako je ovo 2004g tamo je još uvijek 'divlji zapad'.
Tamo je u nekim selima kao što su Pavići, pri brijegu bilo većinsko srpsko stanovništvo, sa dvije katoličke kuće u nizini. U jednoj od tih katoličkih kuća živi i Vlade Ć.
Vlado je veliki rvatina i razumljivo jer mater mu je bila srpkinja, žena srpkinja, nevista srpkinja, ćer se udala za srbina…Što znači da bi vagu držao na crti on mora biti veliki rvat da srbi ne prevagnu.
Moj šef se s njime odma sprijateljio jer čim smo prvi put stupili preko praga dočekao nas je stol krcat sira, pršuta te vina i rakijetine. Tada mu je dao i broj mobitela u slučaju da zatreba.
Vlade je imao čudo poljoprivrednih strojeva u dvorištu i garaži ali i ostale tehnike da ne nabrajam. Kaže da je to sklonio iz srpskih kuća da im ko ne ukrade.
Gore u selu ostale su samo dvije starice a njihova rodbina koji su u Srbiji posjećuju ih ponekad, pretežno kad su izbori. Iz ostalih kuća sve je odnijeto.
Jednom prilikom kad smo bili u posjeti kod Vlade na putu nas je zaustavila vremešna žena i zamolila da je saslušamo. Bila je iz onih gornjih kuća i žalila se kako nju i 'komšinicu' svaku večer neko straši a pretpostavlja da je žele opljačkat.
- Mili policajac oćete li nas zaštit srećo?
Šef je rekao da će to imati u vidu i na tome je ostalo.
Bili smo u noćnoj smjeni i zavalili se onako sa opremom na improviziranim ležajevima u kontejneru u slučaju da netko pozove. Nešto prije ponoći šefu je zvonio mobitel, kad ko, Vlade.
Kaže da se nešto čudno događa gore u selu i misli da se okupljaju četnici jer se čuje da pjevaju liturgiju (misu)?
Nema druge nego ići na lice mjesta, sjednemo u golfa i uzbrdo.
Nakon 10 min došli smo do ispod kuća, parkirali i stali promatrat. U jednoj kući od baba bilo je upaljeno čudo šterika i doista se čula liturgija. Malo mi se stisnuo šupak a nije ni šefu bilo svejedno no potiho je rekao da iz auta donesem automate. Bio je mlađak i slabo se vidjelo no mi smo imali baterije ali nismo ih palili da se ne otkrijemo.
Repetirali smo i kriomice se približavali kućama. Onda je dao znak da ja pođem iza kuće a on će sprijeda ali da ništa ne poduzimamo dok ne čujem njegov znak, pištaljku.
Virio sam u kantunu prozora ali osim starice i svijeća nikoga nisam vidio. Stalno sam se ozirao okolo sebe a usta su mi bila suha. Ponovo sam virio i uočio da među svijećama neko leži.
Neko me dotaknuo i prozborio pssst! Prošli su me srsi i nagonski sam stisnuo okidač. Srećom ispalio sam rafal u zemlju.
Čučnuo sam i osluškivao.
- Ee ja sam.
Pokušao sam izgovoriti, nije išlo.
- Nemoj pucat neđelje ti to sam ja Vlade, ne boj se.- lagano se došuljao.
Gutao sam na suho i nisam mogao ništa progovoriti a Vlade se ponovo oglasio kad je povirio unutra.
- Krepala je vještica.
Utoliko se pojavio šef i prvo je upitao jesam li živ? Bilo mi je lakše.
Svi troje smo ušli u kuću a starica se preplašena sklupčala u kutu čekajući sudbinu.
Tada smo vidjeli da je druga starica položena na ležaju prekriženih ruku na prsima a okolo nje su gorjele svijeće.
Sa kazetofona odzvanjala je liturgija.
Najednom sam bio svjestan tog svijeta samoće i samotnosti. Umiranja bez oproštaja jer rodbina je stotinama kilometara daleko. Svjestan samoće druge starice koja je kao preplašeni tić bila šćućurena u kutu ne znajući što je čeka nakon što sam ispalio kratki rafal.
Ma koliko da je bila 's one strane' čovjek je, čovjek koji živi u nečovječnim uvjetima a zajedničko što nas je povezivalo tog trenutka bio je strah.
Šef je nazvao postaju i upoznao ih sa slučajem.
- Ajmo ća ode tukne nešto, jel ti čuješ.
- Je nešto.
Otišao sam do grmlja prije nego smo krenuli nazad na punkt. Vlade je ostao sa staricom dok ne stignu mrtvozornik i pogrebno.
- Šta je malac vrtiš se na sicu kao da su ti crvi u guzici.
- Greze ove hlače šefe pa me grebu.
- I kad smo dolazili bile su greze pa te nisu grebale?
- Jee ma onda sam imao i gaće!
- A tako, sretne ti prve 'rane' junačino!
|
