Bilo bi lijepo kad bi Nova Godina bila doista čedna koja neće sobom nositi sve one izvore nevolja što su nas do sada pratile.
Bilo bi lijepo…
S toga Vam želim još jednu rabljenu s novom kilometražom i neka Vam donese radosti i ljubavi, snošljivosti, mudrosti i skromnosti pa će i problemi biti manji.
SRETNA VAM NOVA 2013 GODINA!
Tiha noć, blaga noć…U se vrime dodišta…čije lice nije radosno dok se te pjesme pjevaju?
Bile su to značajke 'Tihe noći' onih nekih godina nekog umrlog vremena dok su djeca pucala 'karabitom' ili 'ključem' pa ometali svećenika i vjernike u najradosnijim trenutcima a opet niko im to nije uzimao za zlo. Kad bi izašli iz crkve grljenju, ljubljenju i čestitanju ne bi kraja bilo. Pjesma se čula do zore.
A sad, sad je odnekud kao da je s cunamijem doplutao, došo taj 'Jovanović' i bez njegove nazočnosti pošten čovjek ni bračnu dužnost ne može obaviti a kamoli dijete učiniti jer, 'što će ga učiti sutra kad u školu krene'?
Kriv je! I vjerujem da će ga maškari osuditi kao krnju bez mogućnosti da ga brani neki od poznatih.
Kad je kročio za ambon odmah nakon 'braćo i sestre' na scenu je stupio 'jovanović' i čekićao ove i tako prezasićene uši da su žene zgražajući se jedna drugoj potiho na uho govorile: 'sestro moja pogledaj ti što nam to čini ovaj 'jovanović''?
Žamor je bio sve prisutniji a na spomen spolnosti i nehotice ruka mi zaštitnički pođe u 'svijet tišine', u obranu suvereniteta.
Zaustio bih glasno 'evo uzmite sve ali nam ostavite Božić'! No u crkvi samo svećenik smije govoriti.
Pa znaš li ti 'Jovanoviću' da nas katolika ima po (p(r)opisu) preko 80%? Pa di ćeš ti protiv nas čovječe a još nam zaleđe čuva niko drugi već Kara-Lija.
Kakvi zakoni i kakvi bakrači, sjeti se onih spaljenih vještica, križarskih ratova, pedofila, jebiguza, Dajle, dvora od oniksa…pazi što činiš!
Da da, sjeti se! Pogledaj se kako si zločest kad nisi niti kod svojih profesora pravičan. Evo, koliko ti je plaćen profesor u civilnoj a koliko u crkvenoj školi?
Ne čudi se nego odgovori zašto profesore ne plaćaš isto kad je novac iz istog proračuna?
Uz to članovi obitelji 'crkvenih' profesora imaju besplatne obrede kao što su krštenja, pričesti, krizme, vjenčanja pa čak i zadnju pomast te ispraćaj kod 'preseljenja'.
Vidiš Oni (kler) radi te nejednakosti se ljute, da s pravom se ljute jer ne trpe nepravdu.
E moj 'Jovanoviću' ne srdi onoga koga je moliti već reci kolegi 'Liniću' da onu siću od 350 milijuna što daje crkvi poveća i to pod hitno.
Ti kao liječnik dobro znaš da nezadovoljstvo direktno utječe na zdravlje a naročito spolno pa ako tako nastaviš i 'celibat' će biti ugrožen.
Te neke misli okupirale su me ovih dana i mislim se, ako ovo Isus vidi ko zna čiju On stranu drži?
U takvom razmišljanju su me zatekli i svećenik s pratnjom u obilasku blagoslova kuća.
- 'Mir kući ovoj'! -'I svima koji prebivaju u njoj'! – odgovorim.
Zakadili su, poškropio je, pročitao par rečenica iz 'svete knjige' a onda onaj što nosi tašku izvadi kalendar i naljepnicu u obliku slova 'U' te se nakašlje.
Budimo realni neće činiti blagoslov, dijeliti kalendare i pješačiti besplatno.
Mašim se za džep, izvučem maći takujin i bez preše kako to i priliči svečanom trenutku izvučem kreditnu karticu i pružim.
Zblenuto me gledaju i niječu glavom. – Ma kakvi ne primamo to!-
- Kako? Poslovni ste partneri a u konzumu jedino i plaćam s karticom?
Je li radi Maja ili nadolazećih blagdana ili portafoja ne znam (ma znam samo se pravim) uglavnom stariji je počistio dvorište i kantune garaže te ubacio u kombi cirka 4 kvintala gožđa za odvest u otpad. Po kunu i po ae nije za bacit.
Jutros pun kombi čeka pred kućom, njega nema a ja činim kuco. Kad u 10 manje 5 vibrira mi u džepu desne nogavice.
On! Veli ae molim te dovezi to u otpad ali odma.
- Di gori?
- Ae ae čekam te ode.
Dovezem pravo na vagu a on, i bit će da mu je kompa, vagar razgovaraju.
- Ne moraš izlazit očitao je, produži tamo da to istovarimo.
Bacamo ono gožđe i pitam da što je takva preša. Veli:
- Sad je prijatelju marenda pa ga mijenja drugi a kad se vratiš na vagu izađi iz kombija.
- Ček malo, pa neće ti oni past na taj prastari štos.
- Jok, a zašto je pošo na marendu.
Vozim doma i ćirim ga preko oka kako se smijulji, blogati maka im je bar sto kila.
- Čekaj malo.
Blogtejeba ustvari ti si mene prodao u otpad.
Rođenog ćaću si prodao pod staro gožđe eej. Ajmo, daj pare od mojih sto kila.
- Kome ako sam te prodao Hehe, ali da znaš oni odma to duplo prodaju…sad reci da ti nije skočila vrijednost.
- Sreća tvoja da sam svršio školu prije vladavine ministra Jovanovića znaš inače bi virio iz 'kapice' ki astronaut!
Skroz sam zabrinut. Što ako učini susvita oćel bit interneta? Ae lakunoć.
Mislim se nešto, koliko smo zapravo samokritični? Koliko smo spremni partneru ili osobi s kojom vrijeme dijelimo zažmiriti nad greškama, progledati kroz prste, oprostiti? Koliko smo tolerantni ili svakim danom imamo sve manje strpljenja, gubimo živce i usko gledamo samo svoj interes?
Imao sam prilike čuti samo dio razgovora jedne trideset-dvogodišnje majke dvoje djece i njezine sedamdeset-petogodišnje bake.
Evo kako to izgleda.
- Ajde ćerce moja pristavi varit štogod za obid podne je blizu a ne po vazdan sidiš i buljiš u tu škatulu, guzica će ti se raširit.
- Neću ja ništa kuvat naručit ću picu za se i dicu.
- Ćerce moja to ti je usuvo nije ti to dobro a i skupo je.
- Kako misliš skupo, normalno niko nije lud mukti radit.
- A pipine?
- Pipine? Samo ti je to na pameti.
- Nema se ćerce moja.
- Šta ti je teško dat 50 kn neš ti novaca.
- Ali svaki boži dan, te pice te duvani, u ovih misec dana livu bičvu skroz san ispraznila.
- Baba nemoj mi prigovarat nismo jučer naručili picu nego burek.
- Poćemo na inkanat ćerce moja ne moremo od penzijice moga pokojnog Jure, duša mu se raja nauživala, živit. Ćerce moja ne bi te ni rođeni mater i ćaća mukti držali.
- Ne bi ja ni išla kod njih.
- A onaj tvoj, jeste se pomirili oće li doć barenko za blagdane.
- Neće mene niko jebat u mozak.
- Misusovo sveto, a mogla bi mi barenko reć što se to dogodilo među vamin a.
- S njim baba s njim se dogodilo nisan ja kriva. Ja san uvik ista ovakva kakva jesan a on se nije trudio, nije se prilagodio.
- Da ti nisi možda…ma znaš ti što mislin jelda.
- Baba rekla san ti, nisan ja kriva, njemu je teško oprat, njemu je teško skuvat, njemu je teško opeglat, beštima ako ostanen koju noć vani, njemu je sve teško. Što se ženio da mi je znat.
- Ćerce moja nemoj tako imate ova dva anđela koje valja na put izvest.
- Neka plaća.
- A kad ti već čuvan drčinu mogla bi se ti digod zaposlit pa malo pripomoć.
- Ja da in radin za 3000kn, nema šanse.
- Ali kriza je, ćerce moja, ne može se birat.
- Ka da san ja kriva za krizu.
- Ma kako ti se da sidit povazdan i buljit u to.
- Šta ti je baba moran fejs pogledat, moran vjesti pročitat.
- Ćerce moja moš tako i novine kupit pa pročitat bar bi imala sučin vatru potpirit, eno ti se deboto drčina čuju, probudili se.
- Neka njih nije priša. Kažeš novine, baba, ne moš ti doznat iz novina kao sa interneta ode doznaš sve u tren oka. Evo ga na, gledaj, u Zagrebu opet afera na faksu. Ae ti meni reci jel' se u tvoje vrime moglo kupiti faks?
- Čerce moja kakvi faks dobro ako se dobilo i 'plavi radion'.
- Koje ste vi čudne škole imali? Vid' šta kaže, crkva je protiv otkrivanja ispovidnih tajni pa makar se radilo o ubojstvo. Kažu prije će život dat nego tajnu otkrit.
- A neka ćerce moja zna Bog šta čini.
- A vid' ovo, crkva je protiv seksualnog odgoja u školama, zamisli. A da je ovo bilo uvest prije, u ono vrime, ne bi oni dječaci mislili da primaju svetost božju iz svećenikove banane.
- Nemoj ćerce protiv Boga.
- Baba nisu oni bogovi oni su ljudi, krampusi…
- Misusovo sveto misusovo sveto da se prikrižin livon i desnon, ćerce moja ajde se ispovidit Bog stobon.
- Da se ispovidin?
- Ajde moja ćerce ajde, vrag nikad ne spava.
- Da se ja ispovidin? Znaš nije ti ta loša, stvarno bi se mogla poć 'ispovidit' kod don Ante.
- Kod don Ante?
- E što, kod njega se i naš gradonačelnik ispovida. Doduše ne ispovida on svakoga ali kad ga se zamoli učinit će, oće.
- To onaj gluhonijemi.
- Baba ne moš tako, ne smiš činit diskriminaciju među ljudima to je grih božji, nije on bidan kriv što je takvi. Ae ti pričuvaj dicu…odo' ja.
Onda će baba sama sa sobom.
- Eee ćerce moja čim si se rod'la vid'lo se da si s vražje strane, ti bi i svetog čovk'a obrlatila. Dragi moj don Ante neka ti Bog snage da paš mi…evo pilići moji evo dolazi baba!
- Joso, Joso diži se evo ti dolaze oni đometri…čuješ ti mene.
- Nu mi dodaj koje mudante, kojega si me vraga tentala da te se badam jutros.
- Odnija ga đava i ko te tenta…evo nemaš nijedne mudante. Juče si bija u grad i jopet sebi nisi mudante kupija, samo ti slaži pipine slaži neka ih idu tarci a sebi neš bokun štrace kupit. Kako bi meni tek kupija?
- A štać tebi mudante. Reka san ti ženska glavo da na pjaci nije bilo muških mudanata na svima je pisalo 'koza'!
Tako su Joso, još krmeljav, i njegova Stana dočekali mjerače da im naprave premjer kako bi mogli legalizirat garažu i štalu jer zahtjeve na koje su izdana rješenja o rušenju valja predati do nove godine.
Po novom zakonu svi objekti se mogu legalizirat makar ih susjedu sagradio pod prozor.
Ima tu još kućeraka, svinjac, kokošinjac, čađavica pa jedan kućerak di su ostavljali vrtni alat ali ti kućerci su van ogradnog zidića.
Kad su ono početkom sedamdesetih godina od općine kupili pesto metara terena odma do puta, zapasali su bar još toliko. Ne samo oni već čitav taj potez uz put jer u drugom redu niko nije gradio kuću. Tako su svi imali nelegalnog terena uz neki prešutni dogovor među sobom šireći se uzbrdo kako je kome trebalo.
Nemam riječi što se tiče dočekat i počastit gosta a kamoli 'carske ljude' i ako su đometri privatnici, ali ako nije štogod ušićario i ćopio to je kao da ništa nije učinio. Ostalo u genima.
'Država i je zato da je se vara i krade' to je glavni moto tih gorštaka u zaleđu pa kad su se rukovali ispili rakijicu i kavicu, prešli su na posao.
Namjestili su onaj tronožac, bilježili točke a onda glavni upita:
- Snimamo i one kućerke tamo jel tako?
- Ne ne, viš da su vanka zidića.
- Kako pa i ono je vaše, eno koke otamo ulaze u vrt.
- A štaš moj gospodine kad iman nikogovića za susida, iš iš vrag vas odnija da vas odnija iz mog vrta.
Kako ih je tjerao par kokoša preleti u susjedov vrt ali se Joso pravio nevješt i krenuo opet u debatu s mjeračima.
Normalno da je sa susjedom na ratnoj nozi (ko normalan govori sa susjedom) ali susjed nije reagirao i ako je iza stakla promatrao što se događa.
Kako se posao bližio kraju Stana se bijaše ustrčala pa je nosnice draškao vonj kruva ispod peke a svinjarija je cvrčila s gradela.
Nakon što su sjeli za stol prihvatili su se i tog posla močeći sve češće 'brk' u bukari.
Nakon što su đometri pošli veli Joso Stani da vrati one kokoše od susjeda.
- Jaa?!
- Tiii, što, da ti ne bi kruna pala zglave.
- Ima više o deset godina da ne zborimo i ti žensko šalješ da se miri, što će mislit o domaćinu?
- Jes bogami imaš pravo. A da ih i ne tražimo a?
- Štatije čovče a jaja? Pođi fino izmirite se bogati više i ne znam zašto smo se svadili.
- Hm. Nije mi lako znaš, sva srića da san strunija po litre crnjaka. Ma idem.
- Ae bila ti srića.
- Susid, susid Markoo…jeste li doma može bit.- Marko je lijeno otvorio vrata i kao iznenadio se što ga vidi.
- Susid Joso jes to ti nedljeti.
- Evo jesam. Ja malo do tebe ako se može?
- Da ne može?! Evo šaka ruke susid, jes mi dobro jesi dašta si.
- Nije loše bogufala, nije loše. Dica su svoje gazde a ja i Stana ka šta vidiš sami, ma još mi nismo za bacit a jok, dok se more zadit koji put dobro je. A ti i tvoji?
- Nije loše, nije loše, ajmo unutra sist za sto mi taman ručajemo.
- Uf kako potrefih, da ne smetam a?
- Ma kakvi smetaš i mi smo ti sami moj Josina, ae sidi i maši se teke e. Ruja dede Josini dodaj pjat i to što ide.
- Reko ja vala dosta je bilo nezborenja pa ako si ti zaoto da se pomirimo… i eto nisan falija.
- A jes vala ka da smo dica. Ae maši se za batak ae. Znan da si ija čuja se vonj, bome dobro se čuja ma eto odavna nisi bija odeka pa je red da uzmeš bokun.
- Oću Markane makar na silu i neka van je uslast.
Kad su bokune zalili i one kurtoazne rečenice potrošili nećkajući se Joso reče.
- Ma biće si vidija da su mi bili đometri pa ću legalizirat ovu štalu i garažu. Znan da si me onda prijavija ali vrime čini svoje. Nadam se da se ne jidiš više a?
- A šta ću se jiditi moj Josina ostarili smo a i šta će nan te puste kućerine ka su dica pošla od nas. Oće li to bit čudo skupo a.
- A oće, samo ovo danas je blizu deset iljada kuna a šta ću, bolje i tako nega da mi ruše.
- A tako i je moj Josina.
- Nega Markane ja bi te nešto ka pita.
- E.
- Ma nije ništa zla bogufala, nega dvi-tri kokošetine mi preletile vamo ko tebe a Stana ka Stana, baš san vika na nju kako ih čuva, veli: 'vrni ih zlata mi vride za jaja' znaš ti nju e.
- A ima žena pravo, jaja su jaja a i čuja san kako si vika, čuja. Rujo, jes ti vidla da su kokoše letale po salati?
- A jesan.
- A bili ih mogli vrnut susidu Josini a?
- A neznan ja moj Markane.
- Kako ne znaš Rujo moja, moru li kokoše letat.
- A ne mogu koliko ja znan.
- A moru li trkat?
- A kako će trkat moj Markane.
- Pa onda, jel moremo Josini vrnut kokoše?
- A ne moremo moj Markane.
- A zašto Rujo moja.
- A kako ćemo kad je Josina izija batke.
- Eto na jebemu miša maloga šta ćemo sa.- A Joso je pumpao, pumpao dok nije učinio bum.
- Znaš šta Markane, odnija đava i tebe i kokoše i…i…
Preskočio je ogradni zid kao da mu je petnaest godina. I tako su dva susida obnovili neprijateljstvo, kako Joso reče, za vike vikova.
Sjećate li se kako je ono predsjednik hdz-ova odbora za zdravstvo ili "ministar u sjeni", Ante Ćorušić 10.09.2012. kazao da svi hrvatski građani ne mogu imati jednako pravo na zdravstvenu zaštitu. (neš ti kao da sad imaju). Ugrizo se za ku…! Pitam se oće li sam doktoru ili će još koga ugristi društva radi.
Šef Dugopolja, Zlatni Ževrnja, predsjednik HDZ-ova novoosnovanog Odbora za gospodarstvo i velika uzdanica kao budući ministar, našao se usred seks skandala s manekenkama agencije Kristina i nestade. Muf, muf pa kamuflaža?
Vaso Kompilacija taman je uvatio zalet kadli sistemom depilacije diploma mu ispade kompilacija a ko će depilirat nega 'pokvareni' novinari. Epilog; odlazi iz Sabora na teren, čov'k je rođeni terenac, đip.
Veliki stranački Molier u totalnoj karanteni, u tišini svoje sobe s čučavcem priprema scenarij za operu. 'Bože oprosti im jer ne znaju što čine a samo sam oprao i spremio lovu da bi zemlju spasio bankrota'.
Big stranački, Dali, nakon što je na zidovima tunela oslikao Kanibala, Mazohistu, Narcisa…očekuje se da naslika Moliera u intimnom trzaju i nazvat će ga Masturbator!
Dali ponekad virne vani da vidi kakva su vremena i opet se zabarikadira dok mu ne okrenu ključem izvana.
A dobri stari Djed Vinjak osluškuje i promatra, lovi kao radar i malo bilježi- malo leži, malo se smije pa otpije da ne dehi.., hik, hik…
Margaretha Geertruida Zelle Vlaisavljević Kosir od Kužine, po smiješku bi se dalo posumnjat da joj je Đokonda uzor pa se često nagne kroz prozor jer joj se čini da je nešto proletilo nizbrdo. Ma, samo je gravitacija.
Maršal Jarnjak…jel on u zemlji ili je otprhnuo?
Jubito jubi te majka u pametno čelo jesu li to čini ili činovi? Nagodio se ti a, pomogo 'Mali đak' a di neće dika naša gradonačelnik Splita bi moga bit.
Žao mi Milinovića, u zadnje vrijeme sve više sliči na objekt pregleda i pjevuši. 'Barišiću, Barišiću fali love popizdit ću, San san Sanader dojdi mi de na pregled i povedi mladog tića lepog jandrokovića.
Evo stranica već puna a nisam spomenuo niti dvadeseti dio pa molim Šamane, Rojseve i sve ostale; ne srdite se doći ćete na red.
U povjerenju. Oni su se samo povukli u ilegalu kužite a otamo se najžešće djeluje.
No nemojte misliti da ovi aktualni ne znaju kako se i gdje banana zguli. Zato je dobro uvijek imati čiste mudante zlu ne trebalo.
- Štaa, jedanput pred Božić?
- Nije nije zezam se promijenim ih pred Uskrs!
U osam i kvarat Brane je s fasciklom pod miškom došao u 'Sabirač', stovarište starog željeza i ostalih metala, te vlasniku hrabro i samouvjereno iznio svoj plan.
Brane je potomak zemljoposjedničke obitelji preko čijih parcela je postavljena željeznička pruga.
Kako je sa obitelji, suprugom i sinovima od10 i 12g, dotakao dno u ovom potezu je vidio slamku spasa.
Jedan malo dva puno, jedan malo dva puno…kao da je taj razmak između pragova željezničke pruge ciljano odabran da se po njoj ne pješači. I doista nije podesna za hodanje.
Na sami spomen pruge navrla su mi sjećanja onih vremena kad se iz Šibenika do radnog mjesta u TLM-u putovalo vlakom. Kratka je to relacija svega nekih 4 km ali taj put značio je puno više od samog putovanja.
To je izgledalo kao da putuje velika sretna obitelj, svatko je svakome znao manu, znalo se ko s kime i zašto ne govori a za ženske to je bila svojevrsna modna pista.
Stariji su bili kurioži i zagledali mlade od glave do guzice pitajući, i ako su znali, 'čiji/a si ti'? Graja je sličila onoj s pijace. Spavači (tih 15 min) s rukom u međunožju nisu se dali smetati, a izmiješani mirisi su štipali nosnice.
Zatvorenih očiju točno se znalo tko miriše po pitralonu a tko po prčevini.
A vrijeme tare.
Davno već mnogi vonjaju po zemlji a malobrojni radnici sada dolaze i odlaze s posla po principu jedan auto-jedan putnik?
Glavna pruga i danas je aktivna ali dva sporedna kolosijeka za Fabriku, kako smo je zvali,
zarasli su. Kolosijek za 'Šibenku' i INA-u jedva da se nazire!
A oskudica je, nema se. Ako nisu bogatuni krivi što previše imaju bogami ni sirotinja nije kriva što premalo ima.
Okoliš je pročešljan i očišćen da takav nikad nije bio. Nigdje se više po bužacima u šumi ne može vidjeti ruzinavu teću, tavu, kutlaču…sve što 'Sabirač' plaća pokupilo se.
Eto ostale su još tračnice ali ne za dugo.
Dokopao se Brane starih katastarskih mapa iz babine škrinje ili didovog kufera i tako se uvjerio u priče svojih pređa gdje sve posjeduju zemlju.
Tu prestaju svi zakoni. To je moje, ide u prodaju i točka.
U razgovoru s vlasnikom 'Sabirača' bio je uvjerljiv, pokazao mu je katastarske mape, izmislio priču da je dobio dozvolu od 'Željeznice' i uspio ga nagovoriti da uputi bager i kamion na licu mjesta skidati i odvoziti šine.
Gazda 'Sabirača' ima svoju računicu i pravi se mutav za sva ostala pitanja.
Počne operacija 'pruga'.
Nisu se ni upotili a policija je stigla na licu mjesta i naravno, prekinu radove a Branu smjeste u maricu i s njim u postaju.
Kao epilog ovog pokušaja da prehrani svoju obitelj slijedilo je dva mjeseca zatvora ili novčana kazna.
Dok je on zijevao kao tić žena je ubacila zaključak: 'Zatvor, zatvor'!
Poslije mu je i obrazložila svoj stav.
- Gledaj, nije ti to ništa tih dva mjeseca i tako ne radiš a ručak za jednu osobu puno znači!
Imali smo magarca, Moro se zvao, a bio nam je i taksi i teretnjak. Bilo je vrijeme sadnje u polju pa su sa strana samara bile okačene vreće đubra. Kad je vrijeme ubiranja bostana onda bi se vezivale drvene kašete pune plodova.
U sredini između tereta sjedio bi ja ako nije bilo mlađih. Bila je to privilegija a tu sredinu smo zvali 'trešanj', sjedio bi u 'trešanj'. Ovo nema veze sa trešnjama one bi bile u kašetama kad je sezona.
Bilo je negdje oko Jurjeva, mogli bi reći magarećeg valentinova, pa se magarad gonala. Sjećam se trešnje su tek šarale.
Neminovno je bilo sresti ostale težake koji su isto tako imali magarad pa bi se moralo dobro paziti. Ako bi ispred bila ženka što bi rekli kela ili bi joj dolazili ususret, tovar bi tada izgubio busulu i svaki znak uljuđenosti i dobrog odgoja pa bi krenuo za njom kezući žuto zubalo uz glasni njak sa spremnom 'hidraulikom'.
'Hidraulika' bi na momente dodirivala tlo a potom ga opandrčila po trbuhu ne obazirući se na zapovijed, ular i batine. Nema te sile koja bi ga spriječila od nauma, možda jedino zakon o zabrani seksanja na javnom mjestu.
Jednom na takvom putovanju naš je Moro daleko ispred sebe nanjušio kelu, naćulio je uši raširio nozdrve, krenuo njakati, iskezio se i dao u trk.
Zaludu je Mater potezala oglav (povodac), ma da. Istovremeno je viknula onoj ženi ispred da skloni kelu s puta jer se mami? Ova se samo okrenula i prkosno odgovorila da nije ona kriva što ima zgodnu kelu, najljepšu u selu i da se ona ne miče nikome.
Onda joj je Mati rekla, bome kakva gazdarica takva i kela i neka je drži jer će joj dijete, to jest ja, pasti i razbiti se.
Onda se dama pljesnula po guzici i rekla: 'I jesam! Mene se ima što vidjet a to cijene pravi muški koji neće gledat škukucije nego pravu bedeviju'.
'Jes to meni rekla da sam škukucija? Saš ti vid't ko je škukucija'. Zatrči se Mater s podignutom štapinom prema njoj a ženska pobježe niz put ostavivši kelu.
Dok je potjera trajala magarac sa mnom u trešnju doigrao je na prcomet do kele i zajašio prednjim nogama držeći ravnotežu zadnjima. Par trenutaka sam se osjećao kao Napoleon.
Onda je splasnuo napoleonski ushit i panično sam vičući dozivao Mater.
Kako je kut sjedanja bio isuviše strm, ispao sam iz trešnja i prosuo se po džadi zapomažući a rukavom brisao očne i nosne izlučine.
Sad mi je drago što sam ispao jer bi ispalo da smo Moro i ja bili na keli.
Tovar je ostvario nakanu, zakračunao je svoj alat u toplu nutrinu njačući i mrdajući zadnjim krajem naprid nazad. Kela se nije bunila a ja sam vikao da je tovar probio tovaricu i da će umrit.
Mater se vraćala iz 'lova' sva zajapurena i zapuhana i stala udarati tovara po glavi i onom slobodnom dijelu leđa prema repu ne bili se okanio šporka posla.
Ali tovar ne bi bio tovar da ga je uspjela odgovoriti.
Ja sam kroz suze pitao jel to magaricu boli i oće li je naš Moro razvalit kad joj je napravio tako veliku rupu a Mati me tješila da to nju ne boli ali da to nije lijepo gledati pa mi je sakrila oči šakom a ja sam virio između prstiju.
Vlasnica kele se primicala polaganim korakom smješkajući se i stala par koraka dalje promatrajući ljubavni čin.
Potrajalo je to cijelu vječnost, tako se meni onda činilo. U jednom momentu je tovar počeo brže i prodornije njakati još više iskezivši žute zube a onda je stao.
Prije moćna batina ispala je i sad je sličila na praznu čarapu a on se strovalio s tovarice pogledavši mutnim krupnim očima u Mater i ako ga je prestala batinati.
Ponovo me posjela u trešanj i krenuli smo dalje. Tovar se kretao kao da je penzioner a mještanka se i dalje smješkala.
Mater ju je pogledala pa se i sama nasmijala a onda su počele pregovarati čije će pule biti kad se okoti.
Eto odakle potiču korijeni pornoindustrije, od magaradi. A kako i neće kad kilo mozga po Milasu košta, onda dvije marke a sad jedan euro. Ia ia ia ia……
