fra gavun

Nerazdvojni

Učini me ponekad sretnim
a zna me pržit na mukama
i za učinit pišljivi piš
moram ga imat u rukama.

Kad se oblačim njega prebacim
recimo za poć do ljekara
nema tih para da ostane sam
i opet mi je u rukama.

Kad idemo u posjet dami
sami on i ja ili u notara
svećenika ili poreznika
ponovo mi je u rukama.

I praznim ga praznim
na objektima raznim
kad je debeo skoro mi smeta
ali ga 'teta' ko peglom stanji
ko da ga nagazi slonova peta.

Priznajem, kad-kad ga mrzim
zbog onog 'daj samo daj'
a želio bi kad ga izvučem
da je pun za učinit bum.

Ali kad Ona prezreno lane
ko šiša tebe i to sitniša
rastuži mi se kurvin sin
makar je samo takujin
i opet mi je u rukama.

Bolje diplomacki nega diplomski

Dobri stari pežo

Nalakćen na šalter pokazujem knjižicu, ala FBI-aj i velim sestri: 'šta, ne radite danas'?
- Radimo kako ne radimo. Oš se cijepit?
- A moga bi.
- Ae prvo kod doktorice da ti pogleda nalaze krvi kad su već tu pa ću te onda ubost.
Ja da ću za kvaku kad neka tetica sa crnom boršom uleti pored mene i zatvori vrata.
Čekam. Pristižu pacijenti, 11 uri je. Štaš prvo smo gledali Turudićevu tremu i Sanaderovu prepotenciju pa onda za poslom.
Već nas je osmero, grintamo kako se ulazi preko reda, što radi ovoliko i sl. Pitam sestru da ko je tetica? Veli: 'dileri iz farmaceutskih kuća, moramo privredu pomagat'.
- Pa što ne čekaju red kao i mi ostali?
Opet ronzamo, već je po ure unutra kad neki skockani tip, i on s crnom torbetinom, za kvaku i uđe.
Prošlo je podne. Bio sam prvi a čekam više od uru vremena. Dopizdilo mi je, pokucao sam kao kopitom i bogami doktorica otvori a 'crne torbe' nestanu na druga vrata.
Taman sam sio kad evo na vrata iz sestrine sobe (ordinacija ima tri ulaza) ljulja se sestra od zubarice s crnom boršom o ramenu, trese se istok i zapad, drma se sjever i jug, mašala.
Samo da joj nešto reče. Pogleda mene i veli: 'a di je unuk kaš ga opet dovest u zubara'? Onda se obrati doktorici: 'biće ti ne znaš kako je vatao zubaricu za…'.
- Ma ko haha, on haha.
- Ma doktorice krivo su protumačili vjerujte mi. Mali se prepao pa je mlatarao rukama okolo i ćopio je doktoricu a onda sam ja stavio šaku da se ne bi ponovilo i to je sve. A srdite li žene bogati, ne bi reć da joj je muž vatrogasac.
- Zašto vatrogasac?
- Doma mu vatra živa a on gasi kilometrima dalje.

Dok je doktorica štemala po kompu ja se prisjetio prijašnjeg doktora (u penziji) kako je bio ažuran.
Pacijent bi mu stajao ispred stola, dr bi mu pisao bolovanje a istovremeno bi telefonom razgovarao bogtepitaskim. Na vrata bi povirivali tipovi i valjali šakom (to zamjenjuje pitanje 'šta ću'?) a dr bi rekao: 'gepek od pežoa 604 je otvoren...'.
To je reć posao, kakve torbe i borše.

Poslije na ulici u oko su mi upadale samo crne borše i došo sam do zaključka da naša privreda zapravo počiva u crnim torbama.

Nisu dvije noge za svačiju glavu

Dok prosječni Hrvat stoji ispred bezdušnog bankomata u nadi da će mu isplazit 200,00 kn a iz džepa računi vrište: 'stisni 2000,00', 'narodni poslanici spremaju prijemni za kazališnu akademiju'.

Dok narodni poslanici uvježbavaju životne uloge, mnoge sitnozube glave nastoje otkriti što je ljubav?
„Ljubav je snažno emocionalno stanje koje pruža osjećaj bliskosti i može biti izraženo među svim živim bićima i stvarima“.
Stvarima? Zar i gore spomenuti, 'bezdušni', ne spada u tu kategoriju. Spada ali ne uzvraća emocionalno stanje?
I još su po jednome slični. Nisu zlopamtila.
Narodni poslanici zapravo i ne mogu upamtit ništa osim cifre od plaće kao ni bankomat psovke.
Ako se pitaš koja je razlika u odgovorima narodnog poslanika i narodnog siromaha: 'odakle ti imetak'?
Odgovor je isti: ' naslijedio od ćaće'!

I da zaključim.
Samo u zemlji blagostanja i sretnih ljudi oporba na aktualnom satu nema što pitati vladu osim: 'da li smatrate primjerenim sjesti na bicikli i voziti u suprotnom smjeru'?

Dok je izvjesni 'amer' platio 50 milja dolara da ga pošalju u svemir, pitam se koliko bi ja platio da ove naše 'svemirce' pošaljem u mamin trokut.

Sa zidića

Započela je priča od toga ko je prvi doseljenik u mjestu pa do prvih kojekakvih noviteta.
Veli stari Mate da je prvi stanovnik sela bio pok. Milan eno ona kuća na trgu 'smeća i prašine'.
Onda je on bio prvi u prodavanju jaja na vagi.
Onda sam ja bio prvi kod doktora kad se otvorila nova ambulanta i to da mi prepiše kakve 'bombone' za smirenje pa me doktorica pitala da jesam li do sada to koristio.
- Jesam kako ne.
- Svakodnevno?
- Dašta.
- Koliko komada.
- A ovisi, nekad jednu nekad dvije a nekad i dvije-tri.
- O čemu ovisi?
- O priči.
- Šta, čitate određene priče pa se nervirate.
- Đavla čitam, ovisi pričam li sa starijim sinom, mlađim ili s ćerima!

- A vi gerijatrija samo o ljekariji znate pričat. Pričaj ti nama kako ti vrijeme prolazi, imali štogod 'keksa' i tako to da znamo što nas čeka.

- Keks ne prakticiram radi cukra i anagrama a inače vrijeme mi proleti ki struja. Ja ti se bavim naučno-istraživačkim radom ako niste znali.
- Ma nemoj mi reć a što to istražuješ nedlje ti.
- Ovako, počnem odma ujutro tražit portafoj pa onda tražim oćale pa onda ključ od kuće da zaključam kad idem u dućan, pa onda tražim mobitel…tako mi vrijeme naprosto uteče.
- A reče li naučno-istraživačkim…
- Je i oto, naučio sam da valja imat jednu jaketu s žepovima i sve to držati u njoj.

- A ko je prvi imao auto?
- Ček ček, pusti malo barba Matu na miru. Evo ja znam ko je u selu prvi nabavio auto na daljinski.- veli Čuki.
- Nu tebe, na daljinski?
- Je stvarno, ja gledao. Prćin auto vozi a povr volana se ne vidi glave.
- Je, ti se javi. Ti si prvi nabavio auto s otvorenim krovom i kacigom.- kontrirao je Prćo.
- Hehe a šta će mu kaciga u autu?
- Njegovoj žirafi kad vozi glava strši van krova pa mora nosit kacigu.
- Ja makar mogu reć da imam veliku ženu, hehe.
- Pa šta, moja jest mala ali zato ima onu stvar veću od tvoje, hehe.
- Zahvaljujući meni hehe.
- De, de, da je tvoj ćaća njegovu mater, a njegov tvoju.....

- Evala Mate, što radiš sam na zidiću?
- A evo razgovaram sa vremenom!

Arhimedo

Nije Sandy ali da jugo dere to je istina. Ono potkraj prošlog tjedna bolje rečeno uoči i na Svisvete baš se bilo ražestilo. More nije bilo bilderski raspoloženo samo u uobičajenim granicama do obale nego se prošetalo i vani, po cesti, kućama, dućanima…
Od onog umilnog nježnog 'ljubavnika' za vrijeme rajskog ljeta kad milujući tijela u nj uronjena izaziva divljenje i ushit čak i više od toga, pretvorilo se u bijesnog Tajsona što protivniku uši grize.
Tko zna što mu bi ali što je učinio vidljivo je.

Mile je ovo minulo ljeto privezao 'glisera' na onom potezu od mula prema 'gandaju' uz ostale brodice. Mile zna o moru koliko i 'st poteštat' o alotropiji ali probaj mu to reći. Inače bavi se bauštelijom na crnjaka a zašto ga nitko ne kontrolira bogapitaj.
Reko bi Sveto: 'jebentebože vezao ga je ki tovara'!
I naravno, desilo se ono što je bilo za očekivati. 'Gliser' se ni kriv ni dužan našao na kamenjaru sličniji velikoj feti ementalca nego brodici.

Na dušni dan jugo je utihnulo pa su vlasnici brodica pošli u obilazak i na koncu stali u grupici na vrh mula komentirajući nevrijeme.
Utoliko se došuljao i Mile sa đipom pa mrk izašao vani. Nešto je promrmljao i nastavio gledati svoga ljubimca kako bol-boluje na kamenjaru. Gledali su ga bez riječi. Onda je Mile progovorio ne obraćajući se nikome posebno.
- Znao sam ja da za me odi nema mista, ovo je namjerno znam ja.
Gledali su ga namrštena čela pomalo povrijeđeni jer i ako nikoga nije imenovao ipak je to izgovorio u njihovoj prisutnosti.
'Namjerno učinili'! Ružno je to zazvonilo u njihovim ušima pa je Sveto upitao da što je time želio reći.
- Zli ljudi me mrze to je to i krivo im je što imam.
- Prijatelju moj puno si reka, a na koga se to odnosi?
- Nije važno ali će se doznati.
- A koliko ti je sidrište teško, da ga nije povuklo ovo nevrime? Može li to bit?
- Ma kakvi, blok je beton naliven u gumu od auta nema šanse da ga povuče, još u moru.
- U gumu veliš, dobro si se sjetio bogati! Onda budi siguran da ti je Arhimed kriv.

(Arhimedov zakon. 'Tijelo uronjeno u tekućinu lakše je za težinu istisnute tekućine'.)

Pogledao ga je skupljenih obrva razmišljajući pa se bez riječi udaljio u pravcu ranjenog glisera prislonivši mobitel na uho.
Grupica od petero ljudi lijeno se udaljavala koračajući šetnicom uz plažu u smjeru Brodarice.

Nakon po ure grupica se vraćala nazad jer na mulu su ostali parkirani auti pa će lagano doma taman da prispiju na ručak. No bilo je tu još jedno auto s prepoznatljivim plavim obilježjima.
Policajci su razgovarali s Milom a mlađi je i zapisivao.
Ljudi su ponovo zauzeli mjesto uz kolonu na vrh mula i sad su znatiželjno čekali rasplet.
Ne prođe dugo a dva policajca i Mile za njima upute se prema grupici.
Uz pozdrav rekoše da imaju nekoliko pitanja na što su ovi slegli ramenima.
- Tko je Sveto?
- Ja.- skupljenih obrva je čekao slijedeće pitanje.
- Molim osobnu.
Sveto se mašio za žep na guzici i izvuko takujin. Dao je osobnu na što je stariji policajac primijetio: 'zašto je zaobljena'.
- Valjda je poprimila oblik mjesta boravka.
Podozrivo ga je pogledao.
- Na osobnoj se nalazi i hrvatski grb.
- E, i?
- Ima i drugih žepova!
Vratio mu je osobnu i pitao da li je on Mili rekao da mu je, onda je upitao kolegu kako se reče.
- Aha, da li si Mili rekao da mu je krivac za brodolom Arhimedo?
Ovo je izazvalo grupni podsmjeh ali su se brzo uozbiljili kad su policajci smrknute face stavili ruke na pendreke. Organima očito nije bilo do šale.
- Jesam!- priznao je Sveto.
- Dobro, kolega upiši da je stranka priznala a ti ćeš gospodine s nama da nas odvedeš do toga, kako ono kolega? – Arhimedo.- Do toga Arhimede.
- Gospodo policajci, mogu li vas ispraviti za jedno slovo.
- Koje?
- O, nije Arhimedo nego Arhimed…
- Neš ti, daj ruke! Kolega ja ću ovoga a ti stavi Mili lisice, ovo je radi preventive znate.
- Ama ljudi stanite šta vam je pobogu pa radi se o Arhimedu…- Čuo se grupni protest na čelu s Matom pokušavajući vratiti situaciju u normalu.
- Pa nismo gluvi čuli smo.
- Ama ljudi kakva je to zajebancija radi se o Arhimedu šta je vama ne pravite monu od sebe. Što ćemo reć njegovoj ženi, stanite nije to tak…- glasno se protive nakani policajaca .
- Oćete da zovnem maricu da i vas pokupimo? To oćete ha samo recite. A to za ženu, da se niste usudili ni slučajno je zvat jer ćete i vi uz, kako ono kolega? – Arhimedo!- Odgovarat za krivično djelo uz Arhimedu.
- Ali ljudi šta vam je pa to je…
- Zuc!
Uključili su rotirku i pošli prema gradu na čuđenje 'brodovlasnika' koji su gledali otvorenih usta za njima.

Šutljivi Ćipe bio bi idealan primjerak uzrečice: 'ko muči-dva uči' da nije zamekećao.
- Neće oni tome Arhimedi ništa viruj ti meni, oti je siguro povezan s Karamarkom a cila policija je njegova.
Zinuli su od čuda a onda ga je Mate počastio s: 'jebala te čapljinska diploma'! i odoše svak u svoj tonobil.

Blago

Mada na prvu ove dvije pričice nemaju ništa zajedničko meni se učinilo potrebnim da ih usporedim i dam im zajednički naslov.

Zazvonio je kućni, podignem slušalicu i prevalim ono 'alo' glasiću s druge strane koji me svojom pjevnošću uvjerio da pripada zgodnom ženskom tijelu.
Otpjevušila je kako se razgovor snima i da zove iz t-koma. Onda mala stanka i pitanje. 'Koliko mjesečno izdvajate za telefon'?
- Ništa!- Na tren sam je zbunio, samo na tren.
- Ništa, kako ništa?
- Tako ništa.
- Očito vam, izgleda, nije stalo do razgovora.
- Tako je.
- Smijem li pitati zašto?
- Zašto? Oćete iskreno?
- Naravno.
- E pa evo, zbog bahatosti vaših poslodavaca, zbog enormno skupih usluga, zbog onog Đure s ovcama. Shvaćate, ovaj narod nisu ovce…
- Dobro dobro oprostite na smetnji.- i prekine.


Masline su prošarale! Golemi plodovi podsjećaju na šljive sa 4 mlada stabla pred kućom.
Meteorolozi najavljuju neka čudna ne-vremena! SANDY je banuo nepoželjan i ranio Ameriku koja će ga dugo pamtiti! Kod nas je zahladilo, zapuhalo i zamirisalo na kišu, nema druge nego idem u akciju.
Guštao sam u branju i taman kad je ostalo još pola jednog stabla počela je kiša. Da ne ostavljam to malo obučem ono žuto najlonsko odijelo što mi služi za na more i dovršim posao.
Pade mi na pamet ona priča da masline ne valja brati po kiši jer dogodine će se prepolovit urod, druge godine neće roditi ništa a treće godine će usahnuti. To me bocnulo i ako se gatka obistini doista ću biti žalostan.
Dakle tek ubrane plodove odvezem u uljaru zamijeniti za ulje jer ima samo 45kg a ispod 100kg neće mljeti.
Ispred mene je bilo nekoliko penzionera i glavni u mlinu im je obračunavao naplatu, 1kn po kilu a ako neko želi ono extra ulje kad se iz maslina odvajaju špice onda 2kn/kg. Minus 10% .

Makine su zujale kao pčelice i od kad se ubace plodovi u mlin pa dok ulje procuri ništa se ne vidi niti se išta treba asistirati. Sve je zatvoreno, sve vodi računalo samo sijevaju zelene lampice i zaprede motor od drugog ili kojeg već po redu stroja.
Čisto je i uredno a opet nešto fali.
Fali duša, fali društvo, fali ona hrana koju bi seljaci nosili sobom u mlin i vino kojim bi zalivali bokune jer to je bila velika fešta.
(- Prekrižio si ruke na guzicu aa, sigurno si napravio ulje!)

A kad bi procurilo prvo ulje odma bi se vatalo s pjatom i toćala bi se 'rumetinica'. Vruća kukuruzna pogača.

Prenuo me, došo sam na red. Pitam što je onih 10%? Veli penzioneri imaju popust.
Mislim se, ajde dobro bar nešto, svaka mala pomogne.
Podvuko je ispod gajbi paletar-vagu uzeo olovku, notes i računa.
- Znači 45kg minus 10% to je 40,5kg!
Mijenjamo 10% jer nam se više i ne 'plate' to znači da imaš 4L ulja. Nije puno ali se isplati jel tako?
O jebenti računicu, mislim se šta ću sad…velim ja: 'Ali nemam kod sebe ni odrezak penzije niti ikakvi drugi dokaz'.
- Nemaš.
- Ne.
- Onda ništa, nema popusta, 4,5L i gotovo.

Nije me začudio način izračuna jer uvijek ostaje ona poznata opcija, 'skužaj zabunio sam se'!
„Cijeli svoj život radim s ovcama“! Veli Đuro.