Mada na prvu ove dvije pričice nemaju ništa zajedničko meni se učinilo potrebnim da ih usporedim i dam im zajednički naslov.
Zazvonio je kućni, podignem slušalicu i prevalim ono 'alo' glasiću s druge strane koji me svojom pjevnošću uvjerio da pripada zgodnom ženskom tijelu.
Otpjevušila je kako se razgovor snima i da zove iz t-koma. Onda mala stanka i pitanje. 'Koliko mjesečno izdvajate za telefon'?
- Ništa!- Na tren sam je zbunio, samo na tren.
- Ništa, kako ništa?
- Tako ništa.
- Očito vam, izgleda, nije stalo do razgovora.
- Tako je.
- Smijem li pitati zašto?
- Zašto? Oćete iskreno?
- Naravno.
- E pa evo, zbog bahatosti vaših poslodavaca, zbog enormno skupih usluga, zbog onog Đure s ovcama. Shvaćate, ovaj narod nisu ovce…
- Dobro dobro oprostite na smetnji.- i prekine.
Masline su prošarale! Golemi plodovi podsjećaju na šljive sa 4 mlada stabla pred kućom.
Meteorolozi najavljuju neka čudna ne-vremena! SANDY je banuo nepoželjan i ranio Ameriku koja će ga dugo pamtiti! Kod nas je zahladilo, zapuhalo i zamirisalo na kišu, nema druge nego idem u akciju.
Guštao sam u branju i taman kad je ostalo još pola jednog stabla počela je kiša. Da ne ostavljam to malo obučem ono žuto najlonsko odijelo što mi služi za na more i dovršim posao.
Pade mi na pamet ona priča da masline ne valja brati po kiši jer dogodine će se prepolovit urod, druge godine neće roditi ništa a treće godine će usahnuti. To me bocnulo i ako se gatka obistini doista ću biti žalostan.
Dakle tek ubrane plodove odvezem u uljaru zamijeniti za ulje jer ima samo 45kg a ispod 100kg neće mljeti.
Ispred mene je bilo nekoliko penzionera i glavni u mlinu im je obračunavao naplatu, 1kn po kilu a ako neko želi ono extra ulje kad se iz maslina odvajaju špice onda 2kn/kg. Minus 10% .
Makine su zujale kao pčelice i od kad se ubace plodovi u mlin pa dok ulje procuri ništa se ne vidi niti se išta treba asistirati. Sve je zatvoreno, sve vodi računalo samo sijevaju zelene lampice i zaprede motor od drugog ili kojeg već po redu stroja.
Čisto je i uredno a opet nešto fali.
Fali duša, fali društvo, fali ona hrana koju bi seljaci nosili sobom u mlin i vino kojim bi zalivali bokune jer to je bila velika fešta.
(- Prekrižio si ruke na guzicu aa, sigurno si napravio ulje!)
A kad bi procurilo prvo ulje odma bi se vatalo s pjatom i toćala bi se 'rumetinica'. Vruća kukuruzna pogača.
Prenuo me, došo sam na red. Pitam što je onih 10%? Veli penzioneri imaju popust.
Mislim se, ajde dobro bar nešto, svaka mala pomogne.
Podvuko je ispod gajbi paletar-vagu uzeo olovku, notes i računa.
- Znači 45kg minus 10% to je 40,5kg!
Mijenjamo 10% jer nam se više i ne 'plate' to znači da imaš 4L ulja. Nije puno ali se isplati jel tako?
O jebenti računicu, mislim se šta ću sad…velim ja: 'Ali nemam kod sebe ni odrezak penzije niti ikakvi drugi dokaz'.
- Nemaš.
- Ne.
- Onda ništa, nema popusta, 4,5L i gotovo.
Nije me začudio način izračuna jer uvijek ostaje ona poznata opcija, 'skužaj zabunio sam se'!
„Cijeli svoj život radim s ovcama“! Veli Đuro.
Post je objavljen 01.11.2012. u 00:03 sati.