fra gavun

ponedjeljak, 27.02.2012.

Sličica-papica

Ovi nevjernici iz školstva čine maturalce u vrijeme korizme pa se čov'k ne može pošteno ni najesti a kad nema podloge onda brate ne moš ni pit. To mu dođe kao ideš zalivati vrt a nisi ništa posijao, ne ide.
Ja sam inače korizmu započeo s postom, kupio sam tako mršavu kokoš kao da je ovaj tren sišla s modne piste.
Ali ovo, ova fešta mu dođe kao službena ako ćemo pravo reć i sve je mrsno, slatko i iskričavo a korizma je.
I druga unuka ima maturalac.

Mala digresija. Podsjetilo me kad sam bio u tim godinama i dana mature…položio, dobio ćitabu i kad sam pokazao roditeljima taj dan sam dobio nagradno poslijepodne, nisam morao ići u polje.

Ajmo dalje, em je bio petak em je korizma a na trpezi svekolike delicije i pečena svinjarija pa mi glasić iznutra šapuće: 'uzmi dok ima', a onaj drugi glasić (bio je tiši) veli: 'korizma je nevjerniče oćeš li u paklu svršit'.
Oću-neću stidljivo sam čupkao bokunić po bokunić a onda mi dođe spasonosna misao vodilja.
Bloga ti pa nisam ja kriv, grijeh će ići na školstvo oni su organizatori svečanosti u ovo doba a ne ja.
I ako sam sa svakim bokunom bivao sve teži osjetio sam veliko olakšanje s ovom misaonom spoznajom.
Odma da kažem na trpezi nije bilo mlijeka i sreća je da nisu prosvjedovali vinci, pivci, rakijci i ostali krivci.

Evo mi sugovornika, pokažem mu da se parkira na katrigu preko. Pitam jel' štogod pojeo da znam čime ga ponudit. Veli on: 'Jesam tekući sendvič, može jedna karlovačka'.
U divanu smo se dotakli i prosvjeda pa na spomen mlijeka uvatio ga je grč na ustima i umalo se nije...kako mu se dizalo.
Promijenim temu i pitam ga jel' se kad opio 'nako namrtvo dok je bio školarac. On me gleda i konta. Veli:
- Jesam par puta i od onda ne pijem…!- Ja zinuo i naborao čelo, čujem li ja...
- Vodu!
- Aaa, vid' mene.

Ćeri je oko posluživanja pomagala jedna starija žena jer je bilo uzvanika toliko da sam ja mlađemu predložio neka se usput oženi. Pita me sugovornik.
- Ova baba-transvestit, jel' joj to svekrva?
- C, jok. Ćeri…nije ti svekrva došla?
- Nije, prosviduje.
- Što ona?
- U znak potpore mlikarima popričila je na put karijolu, tri dičje bicikle i rošule a odvukla je i onaj uljni radijator na kotačima. Cili dan se svađa s narodom, kaže da moramo biti solidarni, jeli socijalizam ili nije.
Uglavnom bilo nam je lijepo a sutra…

- 00:06 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.02.2012.

Zašto mi se mlijeko ogadilo

Kod nas kad žarulja ćiri na pola onda kažemo da nešto dobro funkcionira.
Kad neki dijelovi privrede kako-tako životare to štima jedino po sistemu ucjene, po sistemu 'kad ćeš ti tako ja ću ovako' pa 'ko te hebe! Di si ti bio kad sam se ja borio i tome slično.
Moguće da nas je novokomponirani kapitalizam prigušio. Moguće je da ga ne razumijemo, da smo ga nespremni dočekali. Možda ga jednostavno ne volimo.
A fakat ga ne volimo (čini mi se većina) jer 'naš' kapitalizam je specifičan, poseban, rekao bih unikatan.
Imamo pegulu da nam uvijek sjede krivi ljudi na mjestima koja vape za strukom.
Da nam 'brod' vode i kormilare kapetani poput onog sa 'Kosta Konkordije' koji od sve stručnosti imaju jezik kao garanciju.
I godine prođu dok shvatimo da to nije dobro da ne valja pa se onda vraćamo par koraka unazad a za to vrijeme dotični se dobro 'fudrao' i boli ga patak za državom i domoljubljem.

Mi zapravo idemo naprijed hodajući unatrag pa nam se događa da se nabijemo na neželjeno ili neželjenog i tako se vrteći glumimo kotač.
Taj kotač je pogazio svu onu svetinju što bi svaki čovjek trebao nositi u svom srcu, pogazio je ljubav prema domovini.
Svi znamo što valja činiti kad je jedinka u krizi, kad je obitelj u krizi, kad su prijatelji u krizi, kad je država u krizi.
Zasigurno znamo da se valja uhvatiti za ruke i otvorenog srca uprijeti u istom smjeru jer to je jedini način za izlaz i nema drugog.
Znamo to, ali ne, nećemo to. Spoticati noge puno je draže jer 'ako je meni crkla krava neka crkne i susjedu'.

Pratim aktualne prosvjede mljekara pa se ne mogu oteti dojmu da tu ima uljeza u najmanju ruku sa nekog drugog planeta ako ne države.
Prvo prerađivači mlijeka koji pokušavaju ucjenom zagospodariti mliječnom industrijom a onda i proizvođači koji prosipajući mlijeko kao da je voda pokušavaju dokazati da su oni dovoljni sami sebi.
Toliko dana biti na cesti sa traktorima bez da proizvode to znači imati dobru novčanu zalihu.
Neka mi oproste ali na mene ostavljaju takav dojam.
Gdje je razum i ozbiljnost?
Ili je jedino bitno biti 'dva ovna na brvnu'.
Opravdano čekam da se pojavi predstavnik crkve i da im blagoslovi mozgove kako i mi porezni obveznici blagoslivljamo njihov budžet…ili čekam na krivoj postaji?

Ovakve situacije dovode do rascjepa, do usitnjavanja i ljudi nastoje zaploviti vodama 'kantautora' da ne moraju ovisiti ni o kome.

Ovo razmišljanje o mliječnoj temi dovelo je i do Sevke jer i kod Nje je mlijeko aktualno.
No priroda se pobrinula da tu nema problema pa se zna proizvođač, dobavljač, distributer a bome i potrošač a sve pod dirigentskom palicom ministra mr Nježnika!

- 00:55 - Komentari (23) - Isprintaj - #

subota, 18.02.2012.

Danas

Svijet na dlanu

- Seko, čuja san na radiju u auti kako je Alne majne dihtung objavio da je njemački prisidnik da ostavku.
- Koji list reče?
- Oti šta san ti reka i to radi nike pronevire ga optužuju…svi su počeli gonat lopove jel' to šta govori?
- Dašta nega govori, braco nauči ti koju šprehenzi a ja ću se raspitat o kandidaturi!

Uzrečica

- Kako se ono reče…lakše te svlačit nego hranit.
- Cc, reče se:…hranit nego oblačit.
- Ja kažem što je lakše.

Svađa

Brusio Ivo ogradu i u zanosu posla nije obraćao pažnju na putanju iskre pa je zaprašio donji veš što ga je susjeda okačila na sušilo. Uslijedila je rafalna paljba.
- Joj joj, đavle šta si mi učinija od mudanti…joooj, ti si jedan običan mali gad…
- Aaa sory susida, a jesu li to sve tvoje mudante.
- Naravno da jesu.
- Onda si bez…
Možda bi i zavšilo na tim riječima da pozornik nije prolazio tuda.
- Policija, policija…
I Organ svrati. Žena ga zaspe bujicom optužbi a kad je stala Organ izvuče notes i olovku a zapisivanje prati riječima.
- Dana 17. 02. 2012g. susjed Ivo je bruseći svoju ogradu onečistio; jedan, dva, tri, četri, šta je ovo?
- Tangice.
- Četri ipo, pet, pet ipo, šest, šest ipo, sedam, sedam ipo, osam, osam ipo…dotičnoj Lenki gaćice. Slijedi prijava sudcu za prekršaje.
- Gospodine policajac i Ona je meni rekla da sam 'običan mali gad'.
- A vi gospođo nemojte vrijeđat, veličina nije bitna, jel' tako.
- Uhm onda su i moje mudante cile a ne ipo!

- 00:22 - Komentari (20) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.02.2012.

Rižot o' sipe

Od kad sam rob cara Snijega nemam baš velikog izbora, vrzmam se po kući i usput dovršavam specijalizaciju kuvara te ostalih zanimanja objedinjenih pod 'svašta'.
Sprijateljio sam se s televizijom i kompom jer mi daruju (sve se plaća) svježe informacije.
Upravo sam pogledao kako na Pagu oborita riba izlazi na kopno, vjeruj blogu to su prebjezi iz Italije, Slovenije i Grčke za ne reć EU-e.
Ova pojava u plićacima za vrijeme jakih bura oduvijek je poznata ali sa sipama. Zato galebovi obožavaju buru. Ovdje u Morinjskom zaljevu to je normalno ali je 'istraživača' puno pa je teško doći do zgoditka.

Kad je već tako posegnuo sam u zaljevu ledare i 'ulovio' očišćene.
Dakle spremam ručak, rižot o' sipe, malo obilatije jer će doć mlađi s 'Lignjom' a on obožaje rižot.
O moj blože, leti vrijeme ko penzija a čini mi se još juče 'Lignja' je bila čupava klinka.
Sad već treba frizera za razdjeljak.

Ulaze! On ima naviku odma prolunjat po kužini i srknut vode, dvi kapi ali ritual živi.
- Štaćti ovliko ulja?
- A benmu snježinu sigurno će poskupit. Evo svaki dan između ova dva kijameta pođem u dućan i vidim svi ulje kupuju a onda i ja uzmem…štas smijete?
- I mi smo sad iz dućana.
- E.
- I veli Maja sa blagajne mlađoj ženi ispred nas da uzme ulja. Kaže: evo njegov ćaća svaki dan kupuje ulje onda mi znamo ili će kriza ili krešije.
Ovo mi je izmamilo osmjeh.

Stol je postavljen i ja sjeo, čekam da to i oni učine a on pravi facu, onda je to kao zijevalica prešlo i na nju.
- Štae?
- A štae ovo?
- Rižot od sipe dašta će bit, dodao sam i novi začin, dobar je ka duša.
- A čija se to duša ovako crni da mi je znat?
- To ti misliš, pa mora rižot od sipe biti crn, nego.
- I do sa smo jeli rižot od sipe pa nije bio katram!
- Fuj ja to ne jedem to je tako…to je tako…fuj.- cijuknula je njegova 'u razdjeljak je ljubi'.
- A stvarno štas to napravio od jela…koji ti je to začin?
- Crnilo 'Pozaić'!

- 00:42 - Komentari (31) - Isprintaj - #

petak, 10.02.2012.

Maškare

U mom starom kraju maškari su bili skoro pa obvezni te se toj zabavi prilazilo kao važnom zadatku i svake godine su unosili radost u srcima malih i velikih. U tim vremenima je i nastala ova moja pjesmica, meni draga uspomena.

Maškarada

Evo maškari, evo maškari,
čuje se graja, zvona, trumba,
razbucana roba i klobuk stari
a naoružani do zuba.

Beštimaju, viču, traže jaja,
slaninu, kobasice ili para
za kolovođom su mladi i snaja
za njima đede i baba stara.

Karnevao na magarcu jaše
sudac i straža ga paze
i ostali što klince straše
klateći se ulicom prolaze.

Sva su usta od uha do uha
jer sreću čine male stvari,
mačka Buhoslava crnog ruha
nemilo goni kučak stari.

Đede vata žene za guze
one kao: 'nemoj vraže stari',
a baba zavrne rukav od bluze
pa ga u „mjesto“ šakom opali.

Gle onoga poznat mi je nos
kaže Mare Stani do sebe.
Kakvi je nos takvi je ponos
bi' će da je skakao na tebe.

O trag ti se iskopao
ti ćeš vrijeđat moje poštenje
po tvome se trbuhu valjao!
I obali je na kamenje.

Volio bi da su svaki dan,
i ja bi tako mi čaše,
s njima nestane i jal i sram
jer pod maskama sve je lakše.

- 00:19 - Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.02.2012.

Biti sretan

Večeras na drugom dnevniku voditeljica je spomenula loto-groznicu koja ovih dana trese igrače pa je tim povodom u studio pozvala psihijatra da reče koju na tu temu.
Prvo ga je pitala da li je uplatio listić lota. On je odgovorio: 'ne'.
- Zašto?
- Jer ne mogu dobiti!
Dalje je objašnjavao zašto to strukovnjaci smatraju ovisništvom, kako bi dobitnici zgoditak potrošili ponovno na kockanje i svašta nešto.
Počelo mi je mrdati uho a to je znak kad nešto nerado slušam jer sam jučer i danas u 'shit-state' i to ni manje ni više nego radi lota.

Naime ja sam se u prošlom postu narugao snijegu i on mi je uzvratio udarac…zatrpao mi je ulaz u kuću. Ostao sam snježni zarobljenik i u znak protesta jeo sam samo palačinke (kad nema kruha) na sve moguće načine. I sa čajem i sa vinom i s vodom i s brljom.
A subota je, dan za uplatit loto, prešlo u naviku. Istina igram samo četri kolone tek za promrdat adrenalin ali igram.
Deset sati je a ja ne mogu ići uplatit loto. Ne mogu ni na cestu, nema je.
Ne sjedi mi se, otvaram i zatvaram ovu škatulu, počnem čitat pa se uvatim da ne znam što sam pročitao. Tu smo znači, štaš sad?
Zovem starijega oće li možebit do…'nisam uplatio loto a što ako budu izvučeni baš ti brojevi koje igram već 10 g…'
- Ne mogu izać s autom iz dvorišta veliki je smet.
Okrenem broj mlađega on je na jeb-partiju…ne javlja se…iz aparatića cijuče da je nedostupan bit će obaviješten bla bla…
Eto ti sad…to ti je to, kad ja ne mogu uplatit onda će baš ti brojevi biti izvučeni.
Mali mozak mi radi brzinom struje.
Internet…bravo ja…štemam i logiram se, sve moguće podatke traže eto jedino boju mudanata nisu. Prekucam brojeve sa listića idem dalje…plaćanje…ma jok. Ne ide pa ne ide.
Ja na telefon (to je onaj besplatni broj koji se plaća) javi se ženska i odrecitiram problem.
Ja u kupe ona u špade, ja u dinare ona u baštune…o snježne ti gospe nikako se nać.
Onda ona reče:
- A jeste li prvo uplatili?
- Nisam baš sad pokušavam.
- Prvo morate uplatiti neku svotu jer ne možete igrati ako je novčanik prazan.
A tu smo, zahvalim se pa sve ispočetka, sve ispunim da platim a crvenim slovima mi odgovara:
'Kartica je istekla'!

Ma da je petak trinaesti ne bi ovako. Opet zovem starijega i velim da mi uplati svojom karticom. 'Jedino u ponedjeljak kad sjedne…'
Zovem opet mlađega…isto, nedostupan.
Aha, ćer. Sve ja izdiktiram i brojeve i kako…
- Ma znam bogati ka da svaki dan ponešto ne platim internetom, nema frke.
Uf, falabogu da sam nekako uspio. E onda sam se počastio s duplom.

Spustila se noć! Prošo je dnevnik i onda ja otvorim ovu škatulu i guštam tražeći dobitne brojeve. Shit.
Nazovem ćer i velim da nisam dobio a ona meni:
- Pa normalno!
- Zašto?
- Nisam uspjela uplatit.
- A što da sam dobio?- Tres.
Danas je nedjelja i loto 6/45. Molim Boga da ne dobijem, zamisli igram loto i molim Boga da ne dobijem, odnosno da ne budu izvučeni moji brojevi?
Ajde ipak sam sretan, nisu izvučeni.
Nagnem bocu da si nazdravim...suha.
Jesam li neovisan?

- 00:17 - Komentari (35) - Isprintaj - #

petak, 03.02.2012.

„Snježo moja evo snjegova…“

Za svakog ili svaku koji se uželio ili uželjela snježne bjeline ili bjeline s njega, molitva je uslišena.
Konačno je pao! Ali tako skroman, sićušan i sladak da ga jedva u šaku moš zgrabit.
No kako naše skromne hrvatske žene i čov'ci nisu naučili na išta veliko i ovome su se obradovali a kamo neće oni koji ga tek prvi put vide.
Bodulica bi rekla: 'bolje i po njega nego prazna p….' a ja dodajem bolje i šaka snjega nego šaka bure i ako je ova druga opcija bila u daleko većoj prednosti.

U mom kvartu Bronxitisu (po uzoru na onaj njujorški) palo ga je tek toliko da nam ne ode u zaborav ali je zato brdovita okolica očito imala neku rodjačku vezu.
Mislim da je dobro što je zasnježilo jer kako narod veli: 'nije svako zlo za zlo', ova prilika nam je osvježila pamćenje.
Doduše mi znamo da ga imamo ali zbog velikih obveza i čestih putovanja rijetko čujemo zanj pa nam ovakva prilika dobro dođe da nas podsjeti na župana.
Odma se oglasio, što jest jest grijeh bi bio sakriti ažurnost i požrtvovnost, pa je izdao priopćenje da škole neće raditi do ponedjeljka a onda će ponovno uputiti 'urbi et orbi'.
Naravno ni autobusi ne voze pa će ovo biti nešto kao elementarna nepogoda.
Nadam se da sjevernjaci ne gledaju naše vijesti.

Što se prijevoza tiče možda je i dobro tako, u svakom slučaju zašparat će se na nafti.
No ako ne voze autobusi onda ne mogu ni mala kola a da ne govorim o biciklima, rolama ili pješice jer nikome nije u interesu da nedajbože kogod slomi koji ud.

S toga mislim da bi bilo uputno neka cijela županija (mislim na uposlenike u zgradi županije) ostanu doma makar do prvog maja a u zgradi neka se obvezno odvrnu osigurači.
Odnio vrag prešu, odradit će se kad bude posla a i posao nije zec, neće pobjeći.
Znamo da je vrijeme za štednju i bilo bi šteta ne iskoristiti ovakvu priliku.
Samo na grijanju i rasvjeti zašparali bi da mogu podijeliti plaću i tako bi kako se reče, bili vuci siti i koze na broju a u proračunu vidljiva ušteda.

Bože uzdamo se u tvoju providnost i molimo Te! Šalji nam što više sniga, snijega, snega i s njega, amen!