fra gavun

Šansa

- Ae s menom da vidiš imaju na popust frižider i još dobijem na poklon mikrovalnu ili usisivač a sve za 1600,00kn.
- Ae more.
- Ma idemo s tvojim kombijem da to i dovezemo.
- Onda ne idem ja s tobom nego ti s menom.
- Ts jesi…čuj, što ne bi i ti kupio onaj s usisivačem a ja ću s mikrovalnom.
- Pa imam to.
- Je ali meni treba usisivač.
Naučio sam neke rečenice ne čut.
- A znaš di je to…u Zadru.
- Onda ćeš potomak moj nakapat po rezervara inače stojimo ode.

Opet novi dućan, koliki je moš ga sa fićom obilazit.
Odma na ulazu tabela 'kraljevski popust' a ja ni K od kralja.
Dok je on obavljao svoj posal ae da i ja nešto kupim.
Stanem kod kruha…brački kruh.
Haha koliki je morao sam dva uzet za napravit sendvič. Onda uočim sir škripavac, uf obožajem ga.
Kad je kupio frižider i mikrovalnu uočio je i uzeo nakurnjak za mobitel, nema čega nema.
Moram priznati dalje je razgledavanje bilo skroz mukte, moš gledat do mile volje.
Kad su mi se oči site nagledale pade mi na um kako će se tek popusti šepurit kad dođe prava kriza, a doći će čim proizvodi od kože hrvata budu hit u Europi.
Sreća da sam se na vrijeme pripremio i na to doba…učinio sam nove rupe na kaišu.

I dok se vozimo nazad pomislim kako bi lijepo bilo da smo u srednjem vijeku samo radi robne razmjene.
Dođem u dućan i dogovorimo se ljudi smo, ti meni to-ja tebi ovo i svi zadovoljni.

I ako u dobroj namjeri ipak sam ispao gubitnik jer se ispostavilo da onaj sir nije škripavac nego čučavac.
Sreća da nismo na onoj ruti puta di su kalmetini zahodi.
Stao sam kod prve telefonske govornice na kojoj piše TUI i tu ostavio i ono što sam kupio na sniženju! Shit!

Veselice i sprovodi

Nije Bre gović bez neke okupio muzičku družinu za 'vjenčanja i sprovode'?
Ovih dana mi s povodom pade na pamet taj orkestar s jednom razlikom što bih umjesto 'vjenčanja' ubacio veselice.
Složivo kao hamburger; veselica, slobodni dan, maturalac, loša vijest, sprovod, slobodni dan, rođendan, slobodni dan, sprovod, slobodni dan, rođendan…život se igra!
Ajde kad je dogurao/la na pljucomet trocifrenog broja pa i nekako ali kad je…
Imam neku ružnu navadu kod još ružnije vijesti prvo upitati koliko ima godina?
Kad sam čuo stislo mi se i srce i šupak…rano brate .
Nije mi svejedno godine smo!
Onaj 'ts' ostao je na ustima kao zaleđeni sleng.

Hodamo s noge na nogu, četiri trube uključujući i onu 'dubokog grla' prate ritual.
Elektro-kolica puna vijenaca i cvijeća, za njima hodaju muški pa tek kolica s lijesom te rodbina i ženski svijet.
Tik mi je proradio na desnom oku i mišiću ispod. Pokušaj ignoriranja ne daje rezultata već se širi na lični živac i dopire do kutka usana, nikako da prestane.

Nakon nekoliko odsviranih skladbi put je došao kraju. Stali smo uokolo, glazba je svirala 'Krista na žalu' a lijes su odnijeli do vječnog počivališta.
Nakon zadnjih tonova glazbari su se uljudno naklonili te se okrenuli i otišli.

Dok se okupljeni polako razilaze, Majka taj stup obitelji ostaje u Mirogoju, 'gradu' sjete i sjena!
Da je bila barunica, političarka, kraljica ili bilo koja faca što živi na grbači naroda ostala bi upisana u nekoj od povijesnih knjiga da generacije uče o njoj.
Ovako njezina titula je SAMO MAJKA koja će ostati u srcima i sjećanju onih kome je dala život a sjećanja će živjeti poput barjaka na suncu!

Dječja tankoćutnost

Nije lako cijeli božji dan sjediti, jesti, piti, slušati i srkati produkt pušačke strasti.
I to sve u utorak. Mislio sam da se utorkom ne ide u goste ali prevario sam se.
No drage goste uvijek se rado dočeka i s njima prozbori lijepa riječ a i spomene se ono sretno doba, djetinjstvo.
Naime oko jedanaest sati došli su mi gosti i znate već što sve slijedi uključujući i roštilj a i sam trebam ići u goste.
Bilo je već oko šest sati navečer i više se nije moglo čekati jer unuk to neće razumjet.
Malome jarcu je roćkaš a ja sam još doma.
I tako gosti odoše, bolje reći odvezoše se pa ja i Mlađi uputimo se na slavlje s kesama u rukama.

A tamo dječji raspašoj, rat svjetova!
Čestitamo, mrvu sam ga potegnuo za uha, predamo poklone i koraknemo do sljedeće prostorije za starije. Bolje reći mlade i jednog fosila među njima. Repertoar je isti.
Sjedi, pij, jedi, srči oblake, slušaj ogovaranja, (a što bi valjalo da nije toga) ponekad se dić i učinit vodopad, promolit nos vanka za iznenadit pluća sa čistim zrakom i to ti je uglavnom fešta.

Onda u neko doba veli ćer da je stigla torta i siđe na put da je privati.
Aaaaa…Spajdermen. Torta po želji malca u obliku Spajdermena. Je doduše da više sliči na dudeka ali…bložemoj.
Kad su otpjevali 'happy birthday to you', slavljenik je otpuhnuo plamićak sa sedmice a onda je mačeta došla do izražaja.
Fino je to izrezala na kocke i u tanjurima koji su se kasnije pretvorili u leteće, podijelila dječici.
Čulo se samo mmm i mljac a onda je došla ćer od ćere i veli da mala…eto ne mogu se sjetit imena (ne mogu se ja sjetit ni svoga pa zato i nosim osobnu u džepu) sjedi snuždena i neće da jede tortu.
Odma-nama je uslijedila intervencija .
- Šta je dušo, 'te neko naljutio?- Šuti.
- Ti ne voliš tortu?- Zanijekala je glavom.
- Voliš?- Klimnula je potvrdno.
- A zašto ne jedeš, torta je baš lipa, jel' dico.- Aaahaaaaa.
Zlovoljna slegnula je ramenima i dalje držeći pognuto glavu.
- Reci ti teti dušo moja što te muči pa će to teta riješiti cakum-pakum, ajde.
- Sram me.
- Sram te…jel' dice?
- Ne.
- Nego? Slobodno ti meni reci, znaš i ja sam se sramila kad sam bila u tvojim godinama.- ( moš mislit, cc)
- Ovaj komad.
- Si nešto vid'la, dlaku možda?
- Nije to, ja bi drugi komad.
- Nema problema odma će tebi teta donit drugi komad a oćeš mi reć zašto ovaj nije dobar.- Podigla je glavu i pogledala društvo pa kad se uvjerila da su bez podsmjeha prihvatili njezin problem okuražila se i rekla:
- Meni si dala onaj dio di stoji pišo i guza!
Djeca su se pogledala a onda prasnuli u smjeh, no brzo ih je primirila i ozbiljno rekla da mala ima pravo i zamolila je da joj oprosti tu nesmotrenost.
- Ajme kako mi se to omaklo, evo ja ću mu pojest pišu ovako…mljac, mljac…gotovo nema ga više.

Oseka

Oseka u moru.


Oseka u bačvi.


Oseka ga je posjela na dno.


Oseka u glavi.


Oseka u duši.


Oseka vremena, da ovo vide Tetec i Draž?


Original Video - More videos at TinyPic
Oseka u džepu.


Original Video - More videos at TinyPic
Oseka je napravila dobro djelo, otvorila je izvor pitke vode!

Kuriozo

Opet mi je crkla tehnika i priznajem časni sude da se to zgodilo mojom krivicom.
Ali neka se zna, nisam kriv!
Zapravo samo sam želio doznati koje mjesto mi pripada na ljestvici tajkuna pa sam onako usput iz znatiželje išo računat koliko je 'težak' i najpoznatiji osumnjičenik?
Na kojoj skalini čučim ja a na kojoj on i da li je ta skalina bišava, znate to je ono kad se uvale mići crvići u drvo.
Žao mi čov'ka jer su mu sve pokupili a od primanja samo mu je saborska penzija ostala.
Doduše i žena mu ima plaćicu ali šta je to kad se 'Stanlio i Onlio' počnu namirivati za svoje usluge.
Moguće da je negdje i ostao koji eurić kad se onako smije svjedoku u facu…kao da je na daskama kod Mucala, samo da ne zaboravi di ih je sakrio.

Dakle upalio sam digitron i gosponu dao prednost pa počeo računati uz pretpostavku da je među onih 'dvjesto odabranih'.
Ubacivao sam brojke iz Austrije, vrijednosti satova, slika, 'malo vjetrova, vila, uvala na škojima, auta, firme, neke čudne otoke koji imaju egzotične banke…
Sve u svemu nula kao u priči samo što ispadale nisu. Jadničak sav se treso pari da virozu ima ali se trudio,
kad najednom digitron problidi i prodimi?!
Puno nula, sistem leća ga je spržio!
Koja koincidencija…i mene jebu nule.

Vladi RH

---------------------------------------------------------------------------------------------
Poštovani,
slobodan sam uputiti Vam zamolbu a kao žitelj i birač-glasač ovoga grada osjećam i dužnost da pomognem ako sam u prilici makar svojim opažanjem.
Danas u ovom skladnom i sretnom dobu kad ljudi imaju obilje slobodnog vremena; danas u vremenu sveobuhvatnih recesija i procesija, digresija i agresija razmišljam da ne bi na odmet bilo ponekad, reda radi otvoriti i neko radno mjesto.
Ne da je meni krivo što sretni ljudi zadovoljno i svojski glancaju ploče kalelarge, poljane i rive. Ne, božesačuvaj, daleko od toga.
Ili što znatiželjno gledaju 'ko ulazi u restoran, kafić i hotel ili 'ko se to šetucka po dućanima! Nee, kako se ono reče, nije mi krivo ako čov'k ima veću jetru od moje.
Dakle nije jal već onako, zamjetno je samo radi prosjeka i statistike.

Dok sam iznošenim postolama (nosim ih samo zato što su mi puno puno udobne) glancao rivu i ponekad bacio pogled na kanal i nekadašnju vilu 'moj mir' a bome i sad je vila i po, odma s desne ili lijeve strane ovisno odakle dolazim, nalazi se zgrada županije.
Lijepa moderna građevina koju od hotela dijeli popločani trg.
U toj zgradi svoje radne sate provode, borave oću reć sjede župan i svi nasušno potrebni županiji!
Bih li falio ako rečem da je to mala vojska činovnika koja svoj posao i kući nosi da bi ga uspješno i lucidno dovršila na zadovoljstvo svih žitelja ovog i ostalih gradova koji spadaju u županiju.
Pitate se kako znam da kući nose posao?
Pa eto često sam svjedok, jer mi je danguba 'radno mjesto', da pri kraju radnog vremena a to je nekome u devet, nekome u deset a nekome u podne, nose pune najlonske vrećice.
Stoga kontam da je unutra zaostali posao jer ne vjerujem da bi se ne'ko drznuo opremati spizu u tijeku radnog vremena.

Koliko ih je? (Mislim uposlenika)
Ne znam stvarno jer to je privredna, politička, državnička i poslovna tajna.
Ali zato znam da ima još slobodnih oću reć praznih soba-kancelarija pa stoga i je nastala ova inicijativa.
Dakle kako su svi uvjeti time ispunjeni molim Vas otvorite još makar dvadesetak radnih mjesta da bi se popunio neiskorišteni prostor jer šteta je da zjapi prazan a postojeći činovnici od zamora poslom zijevaju i padaju s nogu na katrigu.

Best retards, vaš dr mr sc prof ing jur arh ofr Ante!

Ameriko...Ameriko...

Kao fatamorgana

...................................................................................................................

E da je moguće okrenut proces (znate ono, ubaciš salamu a izađe magarac) onda bi meni u vrtu izniknuo kupus, oko kuće rokćao gudin, junac bi mi bio u kući (to i nije neka promjena), od pića bih imao dvocifreni broj vodokotlića vode, jednu tuku, nešto pilića, viška jaja...
Prava idila za blogersko oko i seosko dvorište a sve je to prošlo kroz auspuh bez katalizatora.
Dok mi ta slija šeta glavom evo ga mlađi došo se pofalit.

- Ae dođi da vidiš kako je dobra slika na novoj telki, ae stavio sam jedan dobar film u tri D.

Uf to mi je davna želja gledati Sabor još sad s kerumom i kerumovom sekom u tri P.M. tehnici.
Ajde de, učinim skale, uđem, uzmem katrigu i povučem je skroz uz suprotni zid da bih se udaljio, čovče to stoji veliko kao kino.
Da vam plastičnije dočaram. Evo recimo kad bi na telki bila slija ćuće sa okolišom klitić bi bio kao sekšov nos. Kužite ne, materijala za cijelo selo.

Gledam. Daje mi sin oćale da stavim, rekoh da imam oćale. -Ma ne te s ovima ti je ljepše.- Spremim svoje u džep i nataknem ponuđene…jebate koja slika…baš ono dvorište o kome sam maloprije maštao.
Doima se kao pravi život. Da nam nije mudrih glava što nas drže budnima, vode pravim putom i misle za naše dobro ne bi znali što je stvarnost a što opsjena.
Vigvami, skvo na svakom kantunu i ostala mladež dvonožna, tronožna i višenožna skakuće okolo…kao da ih gledam na dlanu.
Pružim ruku al' 'ko će uhvatit duha, stisak u prazno.

Evo ga kadar s ratnicima…Uočili su neprijatelja…napeti su…prsti se stiskaju oko koplja
…podižu ih…ja mičem glavu lijevo pa desno ma kakvi…bacaju pravo u mene!
Bup!

- Kao da je nešto bubnilo u zid? – pita mlađi s podsmjehom.
- Šta, ko.- Ozirem se okolo. – Ja nisam ništa čuo!
(Je da ti ne bi priznao, mulac jedan ćaću zajebaješ)
Tako sam još malo gledao i divio se tehnici a onda se skalao u svoj brlog i stavio led na čvorugu.

Jebo televiziju kad uz nju moraš ledomat držat.