|
Prijatelj Vuk
Nije novost da se ponekad trgnemo iz sna radi „filma“ koji smo gledali a djelovao je tako vjerno kao da se odvija uživo i utjelovljen u realnim likovima da se ni za nijansu ne razlikuje od stvarnosti.
Zapravo to i je stvarnost u tom trenutku s kojom smo zaokupljeni u radosti, tuzi, strahu ili smo glavne face i nepobjedivi carevi!
Ili je možda ova stvarnost istinski san.
Mi, mali skorojevići, pokvarenjaci i sitne duše znamo biti i te kako veliki imperatori.
I bio bih ja spavao bar do osam da se nisam prenuo sa orošenim čelom uhvativši sebe kako razmišljam da li je to doista bio san. Na sreću poznao sam namještaj u sobi i uvjerio se da sam ipak sanjao.
A vidio sam sebe kao velikog i glavnog moćnika upravo onakvog kao da sam glavna faca u filmu „Veliki diktator“.
Na kažiprstu vrtim globus!
Titra zagonetni osmjeh na alfa kutu lijeve strane usana! Oko mene savjetnici-mudraci, na stolu maketa cijele balote i djelića svemira…čitavi zoološki vrt je na pladnju.
Pristupaju mi mudraci jedan po jedan i izlažu svoje viđenje situacije, propovijedaju svoju filozofiju, mute mi možjane a ja se mislim…žalibože vremena.
E onda su došli savjetnici, mekši po naravi, podatniji i oprezniji jer ih mogu otpustiti ako mi se zamjere i počnu svoju pojku. Melju li ga melju.
Sve je to piš da nije njega.
Na sreću imam ja prijatelja kojemu vjerujem i koji bi za me život dao. Istina neobičan po izgledu ali odan i hrabar bez ostatka, bez puno priče i koji nikad nije omanuo.
Vuk je moj prijatelj! Vuk-čovjek ili čovjek vuk.
Kad već držim balotu u šaci onda je apsolutno normalno da imam svoje ljude od povjerenja, da imam ljude koji znaju isključiti jezik! Da imam ljude koji će na moju naredbu zaplivati i u grotlo vulkana.
Moj vjerni prijatelj i izvršitelj mojih želja znao je svoj posao i nije puno pitao, radio je. Radio je poslove u škuribandi daleko od očiju javnosti, daleko od paparaca, čovjek kome je tekuća crvena boja jedna od najdražih i zato je tako često traži i nepovratno troši.
Ne možeš biti car a da nemaš prijatelja koji će za tebe odraditi prljavi poslić i da pri tom šuti.
Ne može brale sve ići po špagu jer da je to moguće cijela balota jedna bi država bila a ljudi bi umirali od sreće a ne od tuge i karcinoma.
Ređale su se „nesreće“, padali su avioni i neboderi a sve po mojem nalogu jer mi je tako odgovaralo u datom trenutku.
Svijet je mojega prijatelja-vuka šenjao kao neprijatelja No1 i dao ga odstrijeliti. Nizali su se pokušaji, raspisana je velika nagrada ali vuk je izbjegavao sve zamke. Naravno ja sam mu uvijek na vrijeme dojavio što se sprema a on je to znao cijeniti.
Trajalo je i strahovalo se sve do onog dana kad mi je prijatelj rekao onako šturo, suho, muški…
Da mu nema spasa. Bolest je osvajala i tu nije bilo pomoći.
Njegova želja je bila da mu skratim muke i njegovo tijelo pohranim onako kako je želio. Jedino tako duša će mu biti mirna.
Naravno da sam za svojeg prijatelja učinio do u sitnicu kako je tražio.
Da bi svijet bio kutentan organizirao sam njegovo smaknuće i tako svijetu dao priliku da uživa u svojoj zabludi misleći da se oslobodio najvećeg zla današnjice.
Ober terorista među najpoznatijima je mrtav!
Sve tiskovine svijeta, sve tv kuće i radio postaje objavile su najvažniju vijest današnjice: „ubijen je najtraženiji terorist“ i ta se vijest vrti, vrti, vrti….!
Tijelo je predano moru kako je i glasila „Vučja“ posljednja želja!
A na startu slijedeći "vuk" već šlajfa tenisice!
Reće Njegoš: „Spuštavah se ja na vaše uže, umalo se uže ne pretrže…………..“
|
