|
Nabujalo srce
Gamižem po dućanu onom istom koji posjećujem svaki drugi dan ali ushićen, radostan i veseo, a da me kogod pita zašto ne bih mu znao odgovoriti. Ustvari znao bih ali opet mislim da nije to niti za faliti se a niti bi me razumjeli.
I tako u skladu sa svojom ushićenosti i lice je poprimilo tajanstveni osmjeh, zagonetan i zajeban kao kod one Lize na slici.
A kako ostati ravnodušan i ne biti sretan? Kako to prikriti za radoznale poglede i biti veseo u duši a nisam glumac. Ne mogu brate nego to je što je pa kako ko razumije.
Ponosan sam i što sam penzioner jer svako nam pomaže, mislim penzionerima, pa zamislite i trgovački lanac u kojem obavljam kupovinu. Nabavio sam onu karticu iz udruge umirovljenika koju pokažem na blagajni i onda mala to upiše pa onda kad sve sračuna dobijemo popust.
Pa da nije dobro, jebamupasmater ne moš propast i da oš, em dobra penzija, em ti još skalaju cijenu tako da mi skoro dođe da švercam sa tim namirnicama.
Ma evo samo radi primjera a i na sliji možete vidjeti, ono što piše „stop“ to je za penziće, ostalo je za ostale. Jel vidite…za penziće onaj sir zdenka ima svoju cijenu (10,49) a ona zdenka za ostale ima svoju (9,99), i onda se odbije popust…kužite e.
I onda ja samo tražim te „stop“ artikle i punim košaru, istina ima tu i onoga što mi nikad neće trebati ali kako ne uzeti kad je na popust?
I onda mi dođu na pamet sinoćnji i prekosinoćnji telefonski razgovori sa mulcima u Amerikama. Ja ih tako zovem od milja jer mi sinovi mogu bit a nisu.
Iz Vankuvera se javio Denis, dobro mu, radi se, ima se…sjeti se kako sam ga nekad u onoj truloj državi zaposlio…sjeti se čovjek, malo mu pukne glas, malo ga jebe neka nostalgija ali to je valjda normalno.
Iz Nevijorka se javi Željko. Opet isto, pomogoh mu nekad, radi čovjek, ima se, neka i drago mi je.
Iz Hamiltona, to mu dođe negdje u Kanadi ali bliže nama, javi se Rade. Živi se radi se, morao je. E sad i on zahvalan što sam mu pomogo a Srbin. „O jebenti mene pa i Srbima sam pomagao“, tako ti ja prijatelju Radi.
Pa Vlado u onoj niskoj zemlji, pa imam prijatelja i u Australiji, pa sin u Nemčiji…
Pa da nije Lijepa ova Naša? Je brate, dobra i bogata zemlja koja uzgaja pametne i vrijedne ljude na ponos i diku roda svoga. Raštrkali se po bijelom svijetu i ponesoše ljubav u srcu s ovog kamena i kaplju mora u oku a mi koji smo ostali tute uživamo blagodati demokracije.
Izgradili su demokraciju ovdje, doma, sad pomažu tuđom svijetu. Viš ti što ti je dobar čovjek.
Dobar dašta jer da se vrate zamislite koliko bi tek onda sireva bilo na polici s onim „stop“?!

|