|
Vi gore-može li gore
- Dobar dan!
- Dobar dan i tebi ljepotice, sjedi.
- Evo sjela sam.
- I?
- Ja radi posla.
- Jes'li svršila što?
- Rijetko bogami.
- Makar osnovnu?
- Aa to, imam ja i srednju.
- Tri ili čet'ri godine?
- Pet.
- Pet?…Ima te škole?
- Kako ne, ja išla pet godina, bogami.
- Radno iskustvo, jesi li radila što do sada?
- Jesam, u stranci.
- Pa?
- Pa radila sam, prala prljavi…ups, i tako to.
- Pa?
- Nabavili novu veš mašinu.
- I šta sad? A imaš li kakvog iskustva sa ovcama.
- Ovcama? Imam, uvijek prije spavanja brojim ovce.
- Ne mo'š spavat' ha?
- Na jedno oko, nikad se ne zna.
- Evo nudimo ti da budeš čuvarica stada.
A biti čuvar-ica stada, čoban-ica ili pastir-ica je odgovoran i težak posao. To je posao koji je izložen svim vremenskim prilikama i neprilikama, divljim zvijerima kao što su vukovi, zmije, lisice, čaglji, ne Jole, i „kokošarima“. Pa nesnosna hladnoća, vrućina, vjetar s Dinare i kiša a problem je što nema ili rijetko ima šeksanja.
Čoban za sobom ostavlja opipljive, njuhu prepoznatljive i uočljive tragove i lako ga se nađe po brabonjcima, na tlu i u gaćama.
Po takvim tragovima su mnogi i pronađeni i upućeni da otvore „tihi obrt“ u remetinačkoj industrijskoj zoni.
Daju po miomirisu „kokoš anel“ i obično reduciraju vokabular, kad se štedi na svemu onda mora i na riječima. Strane jezike koriste u dijalozima s bravima, pasima, vjevericama a ponajviše s kunama.
Dobra osobina je što ima vremena za spremiti magisterij ili doktorat kao što su mnogi u vrhu stada to i napravili.
No nije bitno kako je pastiru jer on je plaćen za taj posao, već je bitno kako je stadu, stoki sitnoga zuba i bez zuba.
Stado valja biti zadovoljno i sretno, zaljubljeno i pupasto da bi bilo koristi od njega. Stado valja da je veselo jer posao ako se ne radi s pjesmom osuđen je na propast.
Ako toga nije stado postaje dišperano i nepredvidljivo te se može otisnuti na tuđu livadu pa se najesti mlade djeteline i pocrkati.
Zna zakrčiti putove, stati pred tenkove, propinjati se na zadnje noge i pastiru nabiti roge a bogami i zabiti rog u mekano meso ili učiniti ga na lešo šetnjom kroz minsko polje.
Dobar pastir mora znati i valja paziti kako i kad se smije, s kime i koliko, stado seksati što je od velike važnosti jer jedino tako možemo dobiti ekološki čistu janjetinu. Ovce plave krvi.
A dok smo bili u onoj truloj Jugi nije se moglo ne primijetiti da je najviše novorođenog blaga došlo na svijet baš u znaku vage. Odmah se primijeti da su to mnogi pogrešno razumjeli pa skontali da su rođeni janjci ne u znaku vage nego za na vagu što je ostala navada oliti običaj i dandanas.
A zašto se najviše blaga rađalo u vagi? Jednostavno zato jer kad muški dođe iz Švabije sa bauštele za Božićne i Novogodišnje blagdane među svojim stadom i ostane do Tri Kralja, nema ni jednoga dana da nije „mokar“, ono, popilo se jebiga.
A sutra valja putovati pa onda tu noć pred polazak ga zavilaši i dok on gore bauštela ovamo raste i pupa pa u rujnu kroz vunu poviri mali ili mala članica stada.
Sreća je da imamo i duhovnih pastira koji priskoče u svakoj prilici i kad treba i kad ne treba pa poprave ili naprave ako nije bilo dobro a i kažnjavaju mlade muškiće da vide kako je biti pastir.
- Eto, imaš čast postati pastir-ica!
- Haha, a bogami sam mislila da ću morati otvorit tihi obrt.
- Prihvaćaš?
- O jes, a kakvo zvanje ću imati?
- Premijerka brava!
P.S.
Za primijetiti je da se ponovo sve više djece rađa u znaku vage!
|
