|
Pušćaj
Oduvjek su ljudi bili primorani boriti se za svoj opstanak, smišljati kako zaraditi za život, otvoriti sebi neko radno mjesto. Naravno što lakše i sa boljom zaradom jer dirinčiti za male pare to zna svaka bu...dobro ne moram se vrijeđati.
Sjećate se one parole „snađi se druže“, e to više ne vrijedi da znate, sad je skroz obrnuto, „druže snađi se“!
Ili još gore, onda se govorilo kako „čovjek izrabljuje čovjeka“, ali se i tome doskočilo pa je i to sad obrnuto!
I dok sam promatrao okolinu sa trajekta i gusti promet brodova i brodica u tom ždrijelu, upali se led dioda u glavi i ja se nasmijem, baš od srca. Odma je uslijedilo pitanje: „Što se smiješ, što je sad“? I ja im uvatim pričat.
Šezdesetih godina nisu bili ovako novi i prostrani trajekti i nije ih bilo sem dva mala, spora i dosta derutna. Kad bi ugazilo i malo auto, trajekt (catara) bi to osjetio, utonuo i nagnuo se dok ne bi na drugu stranu stalo drugo vozilo, kontra.
U to vrijeme Cetinjani, oni koji su imali auto, vozili su isključivo američke lađe, ševrolet, buik, pontiak ili neko slično, jer pokazati se bila im je opsesija. Jedan promućuran lik sa zasukanim brcima, roba oko 50 godina, djelovao je kao opasan tip, bijaše iventar trajekta, svaki dan se vozao amo-tamo sa svojim „ševcem“, ulazeći i izlazeći na trajekt s tim da bi se uvlačio u kolonu auta.
Naravno da su znali djelatnici trajekta za njega jer su vjerojatno imali od toga koristi pa im nije smetalo njegovo cjelodnevno prisustvo. Dakle otvorio je samostalno radno mjesto na trajektu.
Njegova „lađa“ sa stražnje strane bila je udarena, dobila je bubac i to je čova iskoristio na taj način da bi ušavši na trajekt ostao sjediti u autu. Onaj što dolazi iza njega morao se što više primaknuti jer je redar stalno pokazivao rukom prema naprid kako bi što više vozila stalo.
E, onda bi brko mrvu dao u rikverc i ...bum.
Ugasio bi motor, ljutit izašo vani, što ljutit, bijesan i uvatio vikati te stvorio takvu galamu da bi svi na trenutak zastali.
Napao bi vozača dernjavom i beštimom toliko da je čovjek u autu iza bio u šoku a on je upravo koristio taj ternutak zbunjoze. U tim trenucima parkiranja svima je pažnja usmjerena na svoje vozilo pa se teško moglo naći očevidca. A morate priznati, nije svejedno tuknuti fiću ili takvu limuzinu kojoj su se svi divili. Kako onda osiguranja nisu bila kao sad (ili ih uopće nije bilo) pogodba bi se sklapala na licu mjesta a tu je bio i policajac u slučaju potrebe, pa je bilo, ko koga „digne“ a onaj ispred je uvijek bio u pravu. Ljudi bi plaćali i bili sretni da se maknu od sirovine a njemu se debljao portafoj.
Već rutinski čova je odrađivao posao vičući i ponavljajući isti scenario dok jednog dana nije došlo do zajeba. Potrefio isti čovjek od prije nekog vremena opet iza njega i ...tres.
Naravno brko navali nanj vičući i beštimajući jer posal je posal, ko će pamtit sve face, bogati, nije kompjutor a bome nije ni bilo onda kompjutora.
Međutim ovaj drugi izađe vani, pogleda dobro u auto ispred pa brkatog čovu i onda ga nipet-nišest, pošalje pravo u materinu.
Čova razrogačio oči, stisnuo zube, pocrvenio k'o rak i rukom zgrabio protivnika za prsi.
No naletio je na tvrd orah. Ovaj čim ga je brko uvatio za prsi, pruži ruku dolje i uvati ga za kuglagere da je brkati pošteno zastenjao.
- Pušćaj!
- Ne pušćam!
- Pušćaj oca ti jebem!
- Ne pušćam pederu, oca ti jebem!
- Pušćaj majka te rodila!
- Ne pušćam zato me i rodila!-
- Ada čoče neću da bijem mlađega od sebe, smiri se jadan, evo pametniji popušća.
I pustio je brko a onda i protivnik povuče ruku sa kuglagera.
Ovaj put brkati je platio pa je od tada lovio samo aute stranih tablica.
Valjda od tada datira politička ekonomija?
|
