|
Nešto za oko

BOKA
Naša mila Boko, nevjesto Jadrana,
Pokrivena nebom kô od plave svile,
Ljepša si od tvoje primorkinje vile
I svjetlija si od njenog đerdana.
Nikada se tebe nagledao ne bi'!
No da mi je jedno: da postanem valom
Sinjega ti mora, pa pred tvojim žalom
Da vječito šumim i da pjevam tebi.
I da s tobom gledam na tvoj Lovćen plavi!
Pa jednoga dana, kad se gospod javi,
Kad orlovi naši visoko zabrode
I sa tvojih ruka panu gvožđa tvrda,
Da pobjednu himnu slušam s tvojih brda,
I da s tobom slavim dan zlatne slobode!
Aleksa Šantić, 1906.

Na ulazu u Bokokotorski zaljev otok Mamula. Na otoku je objekat Austrougarske vojne arhitekture. Snimljen je i film 1959g. "Kampo Mamula" a pokojni Antun Nalis tada je glumio fašistu.

Uz samu obalu poluotoka Luštice je otočić sv. Nikole.

Prvi gradić na ulazu je Igalo, poznato kao lječilište (ljekovito blato) tu je Tito imao svoje odmaralište ali nakon njegove smrti nije ostalo u naslijeđe njegovoj rodbini.

Herceg Novi, grad skalina i mimoze. Rodno mjesto sv. Leopolda Bogdana Mandića.

Nasuprot, na poluotoku Luštica je mjesto Rose, pitomo izletište.

Pogled prema snježnom Lovćenu. (većina fotki su sa neta).

Pogled sa padina Lovćena, vidi se zračna luka, Stradioti (otok sv. Marko i otočić Gospe od Milosti.) te Vrmac (debeli poluotok). Obala od H. Novog pa sve do Bijele (brodogradilište) ispunjena je građevnim sadržajima tako da su mjesta, Meljine, Zelenika, Kumbor, Đenovići i Baošići, spojeni.

Trajekt povezuje Kamenare i Lepetane i tu završava prvi dio zaljeva. Najuži dio i ulaz u Peraški, Risanski i Kotorski zaljev zove se Verige. Obala od Lepetana do Tivta takođe je ispunjena i napučena sve do Tivta.

Gradić Tivat plijeni pažnju novim građevinama, čistoćom i zelenilom.

Bivši vojni remont, "Arsenal", sad je marina za mega jahte.


Prošli smo obalom sa tivatske strane pa iza zračne luke i obalom rodnog kraja pravo do crkve i groblja, spomenuti se dragih koji tu počivaju, upaliti svijeće i staviti bukete cvijeća.

Crkva sv. Ivana nakon potresa 1979g.


Za obnovu crkve posebice treba zahvaliti braći Franović na čelu sa Markom iz Australije i bratu Radu. Svi vjernici su zdušno učestvovali a drugi oltar sv. Luke darovao je Rade Perković.
|