|
Put pod noge
Došla mi je želja da obađem draga bića u vali djetinjstva u zaljevu sna... na izvoru!
A takva posjeta ne može proći a ne otvoriti vrata sjećanja i na krilima vremeplova odlutati u nedovršenu priču mladosti. Svaka priča mladosti je nedovršena, nedorečena. Svaka je takva da bi, čini se, mogla imati drugačiji nastavak, posezanje za rezervnim željama, stvaranje buketa od nekog mirisnijeg cvijeta, ostalo je puno neubranog voća...ili nam se to samo čini?
Obaći draga bića. Nekima počivališta drugima obitavališta ali sa istim ushitom i vibrom, sjećanjima i prolaznošću.
„Plivajući“ Dalmatinom, čini se da je smanjilo putovanje, olakšalo, milina koja ispuni i zasiti, ali. Je, sve do Ravče a onda...na naplatnoj kućici uz zagonetni smješak ženska reće: „Sad ćete imati što razgledati“.
Vrgorac, kao da je smješten u orlovom gnijezdu. „Ne smiješ gledat dolje“, „tamo gledaj“, to su riječi moje suvozačice koja se, uzgred rečeno, boji visine, ne one, već ove, geografske, zemljopisne. A ja pitam: „mogu li samo pogledat jesu li posadili češnjak dolje u vrtlači?“
Taj put, sve do magistrale, uzeo je svo ono vrijeme što smo dobili vozeći autoputom.
Onda pogled na započeti most, pečat jednog megalomanskog projekta koji bi i prošao da nije svoj žep bio draži a tako dubok, predubok.
Onda jedna granica ( Neum granica pf) pa Dubrovački ili Tuđmanov most i kruzeri pa tek onda granica sa Đetićima.
Moram kupiti ekološki buletin i vozi dalje.
Htio ne htio usporedba korača uporedo mene i zaziva istinu koja to nije ako je nedostupna i najmanjoj grupi. Ako je ne mogu svi sresti i ostanu uskraćeni tada se događa da je istina dostupna djeci, pijancima i luđacima jer njima pripada iskrenost pošto nisu sposobni razmišljati o posljedicama.
Istina je moćna pa je zbog toga zgažena, devastirana i pokopana a na njeno mjesto su isplivali neki moćni pojedinci sa obje strane, moćnici koji nude svoju istinu.
Narod je doveden u stanje tupila pa se o Njoj, ovakvoj istini, počelo govoriti kao o pravoj.
Ne zadirući u pismenost istih zaključujem da je usmenost prisutnija i da je narod od svojeg života napravio cirkus. Ova misao mi jednako bježi na obje strane granice.
Kako se tamo živi? Isto, s tim što oni imaju euro i vele: „jebeš državu koja nema svoju valutu“.
753 godine na duvanjskom saboru ova su područja podijeljena, mislim na Dalmaciju i Crnu Goru, na Bijelu (sjeverni dio sve do Vinodolskog) i Crvenu Hrvatsku (širi obalni pojas Crne Gore do Bara).
Dakle Crna Gora i nije uvijek bila tako crna, zvala se Crvena Hrvatska, nije li to došlo vrijeme da sad Ona posudi Hrvatskoj prefiks Crna?
|
