fra gavun

Žvaka

Kroz ovo more mora
plivati se mora
i ako je mora
kad se nešto mora!
Jer kratko je,
kratko da bi robovali,
predugo da se umorimo,
a za ljubav na taman.
Ljubi se mačka
ljubi se konj
ljube se i pas i noj
ljubi se ćita ljubi se špar
ljube se poštar i tvor.
i dio vremena je tvoj
cvijete moj.

Do juče ste iskale bajke
još juče ste puhale žvake
pod dekicom misterije
s princom iz bajke ste
postale snajke,
postale majke,
postale bake.

Sretne kao more
dok grli nevinu barku
ili obljubljenu stijenu
što miluje u mraku,
nedokučiva pučina,
ta otvorena usta
opet bi htjela žvaku!

A ostali su
Samo trag na pijesku,
otvorena školjka i bljesak,
kapljica slana na nozi
topla kao prvi pljesak
još vonja po mimozi!