Pozvao ja na ribu tri prijatelja i pristavio na gradele devet oradica, računam svakome po dvije i jedna ostane za čupkanje i toćanje uz vino.
Stigli oni i doveli još dvojicu, mašala, sliče na pramac „Marka Pola“ s onom balotom naprid što resecira Sit.
Nije meni krivo, božesačuvaj, no da su mi bar javili... malo je ribe, očima bi smo je pojeli a ne mogu ponudit paštetu pored ribe, jel'da.
A šta'š sad... sjeli ti mi i podjelili kao braća, oni dva odma zgrabe po dvije a mi po jednu.
Na kraju ostade jedna na pijatu kao svima neugodno mašit se za zadnji bokun, e to kad ostane komadić na pijatu zove se sramak.
Toćamo kruh u ono ulje, mrmljamo i pijuckamo pa će jedan:
- Pa nećemo sad ovu jednu ribu ostavit.-
- Eto uzmi je.-
- Nezgodno brate,... uzmi je ti.-
- Meni dovoljno (lažem) ae ko će je.- Neće niko a svi bi.
- Ajde ugasi svijetlo pa ko je dobavi bilo mu u slast.-
Kimnuše glavušama, ja ugasim svijetlo..... hehe.
Aaaa jbt,.... nastade stampedo, pijat se pretvorio u bojno polje.......
- Materirudovu,.... daj upali svijetlo.-
Bome smo dobili po prstima.
Sramak, sramak, sad taman sličiš na hrvatsku privredu.
