fra gavun

Boljka

Baš tako,
ti slatka vještice,
ti obješeni mjeseče
sa licem djevice,
ti ružo procvala
prosipaš mi
dušom iglice.
Ti, nedosanjani snu,
ti, željo koja teče.
ti…..
znaš li boljku?
Dok spavam
i kad sam budan,
isto peče.
Ja vidim te.
I tu smo, ti
i ja, u maloj sobi
zemaljskog raja,
otvaramo vrata
našeg sna i
po kantunima
umorni od uzdaha
spremamo čežnje,
gdje li je ključ
da zaključam sve,
od straha
da ne pobjegneš.
Ti, spomeniče sna.
Ti, maglo jesenja.

Petar