|
Nevolja
Prijatelj Špiro se teke naljutio, ali sam mu objasnio da nisam mogao znati da će banka u isto vrijeme slati izvješće, pa se «oladio» i dozvolio mi da i dalje pišem o njemu. Ma, kako je bio uvrijeđen Franinim opaskama, reko mi je da svakako napomenem kako on nema djece i da je udovac.
A, mi smo skupa rasli, sendviče dijelili, u školu išli. Znali sve jedno o drugom. Špiro je, za razliku od nas ostalih, imao velike «kuglagere» i spuštene dosta ispod pišulina.
Na tjelesnom uvijek bi mu iskočili «kuglageri» iz «šorca», pa ga je nastavnik opominjao da je to nepristojno i neka to spremi.
Špiro je ostao udovac u tridesetpetoj godini, dobro situiran i nije se više ženio. «Lovio» je žene kako je stigao.
Ovo se dogodilo, negdje, u početku domovinskog rata. Špiro nije bio angažiran, a Marin muž je bio na ratištu, i eto prilike. Došo je kod nje. Preskočit ću sve one formalnosti i koketiranja, pričice i kavice, onaj slatkiš što se događa prije samog čina. Preći ću na sami čin, vođenja ljubavi.
Kredenac ili viltrina od pune hrastovine, u gornjem dijelu ostakljena i uvučena, tako da je donji dio proširen, a ispod ima dvije škrabine, i niže dvoje vrata. Na tom proširenju, Špiro je, uhvativši podeblju ali ne i visoku Maru, oko struka, posjeo gole stražnjice. Ona je u tome zdušno sudjelovala, poskočivši koliko je mogla. Mara je sjedila raširenih nogu, a Špiro je malo otvorio škrabine da ona nasloni butine, da joj bude lakše. Spustio je hlače, «alat» primio rukom i uveo ga u «dvore», taman mu je visina odgovarala.
Vrijedni je Špiro, radio, Mara ispuštala uzdahe…., igra je dosezala vrhunac. No u zanosu, Mara je po teke puzala, Špiro žestoko pritiskao,….. i onda se dogodilo.
Kad je Špiro ječe gurnuo zatvorio je škrabinu i ne znajući da su mu «kuglageri» upali untra. U tom trzanju i Mara je popuzala i kliznula sa podesta i tako blokirala škrabinu i ostala visiti na Špirovom «alatu».
Uslijedio je bolni «tarzanov krik», ka da se junac dere. Povući se ne može, a Mara se podić ne može. Špiro je stiskao zube,… bijesan i razočaran, a bome, i ima zašto.
Pozvao me mobitelom i zamolio za pomoć, teško izgovarajući svaku riječ. Trpio je jake bolove.
Naravno, skočio sam se i odjurio s autom. Ušao sam unutra i stao obješene vilice, gledajući neobičan prizor.
- A, a ajde, bagati, ne blej uu an an nas, pomagaj.- A, Mara je odma dodala.
- Ako progovoriš kome o ovome, ubiću te, života mi.- Kad su me tako fino dočekali, popeo sam se iza Mare, na kredenac i poduhvatio je rukama ispod pazuha, i jedva je podogoh. Špiro je tada povuko škrabinu i izvuko «kuglagere», rastegnute i oguljene a pišo se i ne vidi, razvuklo se sa kožom, do blizu koljena.
Pomogo sam mu da se smjesti u auto i odveo ga na hitnu, a onda je odvezen na «pišologiju». Nažalost to je bio njegov poslednji seks, i onda se počeo faliti sa svojim uspjesima.
Ovo je ostala tajna. Samo smo znali, Ja, zdravstveni radnici i cijeli grad.
|
