Alisa u zemlji čudesa

Dolazim na posao u ponedjeljak i ugledam svoju simpatiju tamo. Oh kako li se samo slatko nasmiješio kada me vidio.
Gledam ja njega, gleda on mene, osmijesi od uha do uha...Razmijenimo dvje-tri, i ode. Uvijek je to tako s njim. On se zove Filip. Filip gaji simpatije prema meni, ali nikada nije ništa poduzeo u vezi toga. On valjda želi da stvari ostanu platonske, ne znam. Kada se jedno vrijeme ne čujemo i ne vidimo, uvijek se javi pa provocira. Imali smo tako par razgovora u kojima smo razmijenili ne tako pristojne fotke. On se inače bavi autima, i onaj auto kojeg sam imala na putu u Istru s Mihaelom, a kojeg sam dala tati onda da ga provoza kada je zvocao kako ne znam voziti - je Filipov.
On je strašno dobar, duhovit dečko kojeg nikada nećete vidjeti nenasmijanoga. I izluđuje me to što me nije niti poljubio...On je tip u kojeg se zaljubite i kojeg želite za dečka. S njim bi dani bili puni radosti i smijeha. Ali eto, on puno radi i kada smo se dotakli te teme, kazao je kako bi se da smo u vezi puno svađali, ali da bi seks bio brutalan. Spomenuo je vezu, i to je nešto. A što se tiče seksa, par puta sam ga pitala kada ćemo se ljubiti, i nismo nijednom. Valjda sam mu draga, pa ne želi tako. Polako, past će i on jednom. Sigurna sam. Pa znamo se samo 2 godine (smijem se u sebi)!
Par sati kasnije, dolazi Nikica. On je bio moja simpatija.
Šarmer u ranim 40-ima, karizmatičan tip, također izmišljenog osmijeha. Jače je građe, ćelav. On se bavi svačime, ima neke svoje lokale, renta aute, i ne znam što sve ne - ali priča se kako se bavi mutnim poslovima i da ljudi bježe od njega - opasan je. Jednom se u mojoj prisutnosti derao na nekoga preko telefona i sledila mi se krv u venama. Zamolila sam ga tada da ima obzira prema meni i da me plaši, i otada to više nikada nije napravio. Trebala sam prošlo ljeto auto za dalek put (1000km) i sjetih se njega. Poslala sam mu poruku da mi nabavi auto - koju je on izignorirao. Na kraju je uskočio Filip i spasio stvar. Kada sam ga srela nakon ljeta, nisam ga htjela niti pogledati. Durila sam se. Pa odgovori na vražju poruku! Tako, nakon par susreta i par kupljenih čokolada, nikada se ne dotičući više te teme, ja sam se odljutila. I evo ga u ponedjeljak, dolazi i smješka se. Nasmijem s ei razmijenimo dvje-tri, koliko možemo, jer je imao posla kod moje kolegice. I tako, usred ničega, on spomene zakopanu temu.
"Daj mi pošalji opet poruku, nemam tvoj broj, nešto sam mijenjao mobitel; a imam neke nove aute..."
Okrećem se i ne vjerujem, spominješ poruku?!
- Hvala, ali našla sam nekoga od povjerenja, tko je uskočio kada si me ti izignorirao
- Pa nisam tada imao auto
- Pa mogao si odgovoriti na poruku
Dalje se ne sjećam razgovora jer mi je mozak vrištao "On želi tvoj broj! On želi tvoj broj!""
Odlazi on a ja upitam kolegicu jesam li krivo shvatila. Kaže ne,ne, šprehica je pala...
Hm, odjednom mi više nije zanimljiv pa odlučujem ne slati nikakvu poruku, zasada.

Dan prije javio mi se Ivan, pa s njim idem na kavu poslije posla. Dogovorili smo u 20h na Jarunu.
Ivan je oženjen čovjek već 23,24 godine. Mlad se oženio, s 19 postao otac. Rodom iz Hercegovine, pravi obiteljski čovjek.
Uspješan u svome poslu i šarmantan. S njim se u društvu uvijek kvalitetno ispričam, i pošteno nasmijem. Ima dobar smisao za humor.
Ivana poznajem već 3 i pol godine. No prije par mjeseci, dok sam išla na posao srela sam ga u parku preko kojeg prelazim, telefonirajući s nekim. Ljubazno sam kimnula glavom u znak pozdrava a on je otpilio onog s druge strane linije i potrčao zamnom.
- Hej, kuda ćeš
- Idem popiti kavu prije posla
- Mogu s tobom?
- Možeš
I sjedimo tako na kavi i vodimo jedan lijepi razgovor. On se žalio kako ga je ljubavnica ostavila jer je htjela na put neki, a on radi pa nije mogao; ona to ne shvaća pa oni prekidaju. Ja mu govorim kako je grozan i da će mu Bog vratiti to što radi svojoj ženi, da nije dobar čovjek i da ne bi smio varati. On mi govori kako sam mlada. Ja nastavljam s driblanjem, a on me prekine, govoreći:
- De o'ladi Boga ti, ja ti se otvorim a ti me kudiš, jebote.
Pa sam i o'ladila. Neka radi što ga je volja. Imao se potrebu otvoriti nekome, očito, a ja sam mu ulijevala povjerenje. Vrijeme je proletjelo za čas. Pogledam na sat i shvatim da moram ići. Predlaže da se nađemo na kavi poslije posla pa pristajem, i razmijenimo brojeve. Dan za danom, kava za kavom, i bila sam uvučena u gabulu.
Sjećam se jednog kišnog dana, na kavi s njim. Auto sam parkirala skroz daleko, a njegov je bio ispred kafića. Kada smo izašli je predložio da me odveze do mog auta, da ne kisnem.
- Ne, pješke ću
- Ajd' Boga ti, neću te pojest' šta me jebeš. Pokisnut ćeš, vid' vrijeme. - Nagovarao me.
- Neću, imam 3 minute hoda
- Ajde da ti pokažem novo auto. - Nije odustajao. Taman je pričao kako je kupio novi auto na kavi. Ajde. Šta sad. Odustajem i sjedam u auto i dovozi me do mog auta. Ja krenem izaći a on zaključava vrata.
- De čekaj
- Što je, Ivane
- Ma budi još 5 minuta
- Ivane... - govorim, stiščući se o vrata auta, što dalje od njega
- Ma samo da te gledam. Bože, neka mi te još malo.
- Ok...- Zakolutam očima i sjedim. Krene rukom prema meni da mi odmakne pramen kose s lica, a ruka mu drhti kao prut. Primijetio je da sam primijetila, pa kaže:
- Vidi šta mi uradi, k'o dječačić se tresem pored tebe.
- Ne znam zašto
- Pa sviđaš mi se
- Odjebi, Ivane - i krenem van iz auta
- Ma nemoj bježat', čekaj, jebemu, čekaj. Neka mi te još minut. - Opet on. Ostajem u autu, i zaskače me. Odjednom me ljubi, a ja se izmičem. Izlazim iz auta i trčim prema svome autu. Neki vrag u meni mi nije dao mira pa smo se nastavili viđati. I tako jedan dan, opet ja u njegovom autu, ljubimo se; ali ovaj put uzvraćam, i diram ga. Fino miriše, proklet bio. Otkopčavam mu hlače i oslobađam njegov kurac, već u punoj snazi. Uzimam ga u usta i strastveno ga sišem i ližem, a on stenje. To je najbolji osjećaj moći nad muškarcem, definitivno. Upozorava me da će svršiti, ali meni je tako fino da se ne mogu odlijepiti s kurca. I svršava, ravno meni u grlo, a ja gutam sve, do zadnje kapi.
Nikada prije to nisam napravila; nekako sam mislila da će biti odvratno, jer sam gadljiva. Ali ovo je bilo baš super. Nakon što se sve sleglo, shvatila sam da je on oženjen čovjek, i da od ovoga ja nemam ništa, pa sam se maknula od njega. Ali on mi se još javlja povremeno, pa sam nakon dugo vremena otišla na kavu s njim. Bilo je ok, pričali smo o svemu i odmah sam mu rekla da nema šanse da se među nama više išta dogodi. Nasmijavao me, i uživala sam u njegovom društvu nakon napornog dana na poslu. Rastali smo se pred kafićem, ušavši svak' u svoj auto.
Kolegica mi javlja da je danas bio Hrvoje (znala sam), ošišan i obrijan, kao dječačić, a ja ga zamišljam, i srce mi zatitra...
Nisam vam rekla, Deanu sam dala nogu u subotu, tako da evo već 5. dan se nismo vidjeli, a od subote se nismo čuli.
Mislim da je tako najbolje, naći će on već nekoga...

Oznake: oženjen, simpatije, kraj, početak