subota, 10.02.2007.

Kriza identiteta odnosno intenziteta

Jer još nije trava nikla
Tamo gdje je stala moja štikla

PIŠE: SLAVONAC JEDINI

Milicajac daje komadiru izvještaj:
"Legitimisano lice nije imalo ličnu kartu, pa je ostalo neutvrđenog intenziteta"

Događa se s ovim blogom ono čega sam se pribojavao od samog početaka. Početni entuzijazam je očito splasnuo, pa se ovo svelo na pic-postiranje, tj. s vremena na vrijeme.
Ali, vjerovatno je to period kroz koji svaki blog mora proći (prošao je to i moj domicilni blog).
Iako moram pohvaliti, Ramca prvog odmilja zvanog Ramo koji je počeo raditi na novom postu, međutim kako se bori s tipkovnicom i inspiracijom, post je u nastajanju već nekoliko dana.
Možemo se samo nadati da će kriza identiteta ovog bloga, ostati samo na krizi intenziteta postiranja koja će se otkloniti s vremenom.
Kažu da je svaki početak težak. Treba prebroditi sve dječje bolesti s kojima se trenutno bori ovaj jedinstveni blog.

No dosta o problemima. Što ima novo u Ramsko-šokačka kući?
Pa - u pravilu ništa.
Vrijedno spomena je jedino to da je Ramsko-šokačkoj kuća prošle subote ostala sama bez ukućana nešto više od 24h, prvi put nakon božićno-novogodišnjih praznika.
Naime, ukućani su se pokupili i isparili, ja put Haljinića pored Kraljeve Sutjeske, općina Kakanj, a ramska sekcija put Rame (kasnije se Ramo u nedjeljnim ranojutarnjim satima pojavio na fešti - o tome ćete vjerovatno imati prilike čitati u idućem postu).
Kako je dakle bilo u Haljinićima?
Ludo i nezaboravno. Uspjeli smo se ponapijat, a naša "sarajevska raja" je pokupila i simpatije, ili barem čuđenje od nadbrojnijih lokalaca koji su u čuđenju gledali (i slušali) naše pjevanje, plesanje, planinarenje po stolovima, grljenje i feštanje u svim granicama dopuštenog i preko toga.
Ujutro me je snašao strašan mamurluk izazvan pretjeranom simultanom konzumacijom Ballanteinsa i Karlovačkog.
Kaže, u Livnu ulazi lik u birtiju i naručuje:
"Daj mi jedan bantalajn, a pičkama šta tuču!"
U ZG verziji sam ja čuo:
"Daj mi jednu stelu, a pički sok od kaka-kole."

Evo recimo i ova slika gore objavljena je upravo uslikana na tom derneku. Malo sam promatrao sliku i došao do zanimljivog zaključka.
Osim naravno, pijana budala se popela na stol, što samo po sebi može biti ili simpatično ili užasni seljakljuk, shvatio sam da ova slika zapravo ima subliminalno djelovanje.
Kakvo, pitate se? Tipično kapitalističko!
Naizgled, kao što sam rekao - pijana noga na stolu. Međutim, daljnjijom analizom ustvrdio sam da se na stolu nalazi brdo objekata koji se nameću kao samo-reklama.
Mislite da pričam gluposti?
Pogledajmo malo bolje sliku. Uz moje komentare:


Dakle na slici imamo:
Sandžačke levisice - 20KM
Nike tenisice - 130 KM
Domaća šljivova rakija, 1L - 10KM
Karlovačko pivo 0.5L x 2 - 3KM
Fanta Shokata - 2.6KM
Kiseljak - 0.90KM
York x2 - 2.40
Upaljač (nije naveden na slici) - 1KM
Papirni stoljnjak - 5KM
PVC tanjuri (pakiranje) - 5KM
PVC čaše (pakiranje) - 5KM
Pepeljara - 5KM
Ballantines - 24KM
Svijeća - 2 KM
Pečenka 1kg - 12KM
---------------------------
TOTAL: 227KM - cca. 900 KN

I to iz sve jedne bezazlene pijanske slike!
A još nisam ni ubrojio stol, klupu koja se vidi u pozadini....
Pitam se jeli sveprisutnost digitalnih fotoaprata zapravo globalna-kapitalistička-konzumentska zavjera...?

subota, 03.02.2007.

Kad se srcem kuha

Piše: Slavonac jedini


Studentske laži:
1. Počinjem učiti od ponedjeljka
2. Nisam gladan
3. Lezi kraj mene, neću ti ništa



Ko god je studirao u svom životu daleko od topline roditeljskog gnijezda zna o čemu se radi.
Pogotovo mi sarajevski studenti imamo tu nesreću da nemamo menze, iksice ili bonove pa je proces hranjenja pravi robinzonski pothvat nekad.
Moj prvi cimer Gadura je jednom lijepo opisao naš tadašnji životni standard. Naime, mi smo stanovali na Bistriku, nepune dvije minute od Baščaršije.
I kada bi se Gadura i ja vratili od kuće s novcem, prvi period bi bio baš begovski kako je on to jednom lijepo sročio. Hranili smo se isključivo po Baščaršiji, svaki dan bi jeli buredžike, desetku s kajmakom, pljeskavicu, begovu čorbu, pače... Gostili bi se pravo.
Stan bi bio pun uvijek nekakvih keksova i sokova.
Naravno, takav stil života bi ispraznio budžet u rekordnom roku. I onda smo se okretali alternativnim metodama hranjenja. Recimo studentskim palačinkama. To je spoj brašna i ostalih sastojaka koji se mogu naći u kući. Svaki put novo iznenađenje.
Ipak, imali smo jedan solidan sistem opskrbljivanja kućanstva, a to je bilo da, početkom mjeseca kada svi ukućani imaju novca (četvorica nas je stanovala u stanu) se utalimo i pokupujemo potrepština u jednom od velikih trgovačkih centara.
Tako da smo uvijek imali paste za zube, domestosa i paštete.

Nakon tri mjeseca život na Bistriku, odselio sam u studentski dom. Tamo smo imali garantirani jedan obrok dnevno (ručak) ali samo radnim danom, odnosno od ponedjeljka do petka. Stoga da ručak i nije bio uvijek baš bio pretjerano jestiv.
Moj sadašnji cimer Ramac prvi zvani Ramo i ja smo stoga smišljali razne metode da se prehranimo.
Okosnica prehrane u našem domskom periodu bila je pekara/buregdžinica. U te dvije godine sam pojeo toliko zeljanice i jogurta da sam mislio da ću se pretvoriti u špinat. Ili barem Popaja.
I skontali smo da je zapravo pekara dvosjekli mač. Osim što nam je nabijala pretjeranu kilažu odnosno masu, loše je i djelovala po naše novčanike.
Vraćali bi se iz pekare s dvije prepune vrečice u kojima bi vazda bilo kifli, peciva raznog, koji burek, dvije pizze, pokoji sendvić, buhtla s eurokremom, nekoliko peciva s viršlom (hrenovkom) i štrudle s višnjama.
Nakon što bi pozobali to, samo bi smo ležali na krevetima i vikali da se nećemo više tako prežderavat.
A uvijek bi ostavili negdje oko 10KM. Što je poprilična suma novca za studenta.

Odlučili smo se potom okrenuti proteinskoj ishrani. Pa smo svaki dan jeli salamu i ajvar. Bez kruva. Ni to nas nije dugo držalo.
Na sam spomen salame bilo bi nam muka.

Napokon kad smo doselili u ovaj stan počeli smo jesti pravu hranu.
Šporet nam je bio svetinja, pa smo kuhali povazdan nešto. Prvi tjedan u stanu otišli smo čak i kod braće Srba na Pale nebili kupili zalihu svinjskog mesa.
Ulazimo u mesaru, a Ramo ni pet ni šest kaže mesaru:
- "Imaš' svinjski vrat?"
Srećom ovaj je odgovorio NE, jer bi mu u protivnom ja rekao da poćne nositi dolčevitu.

Nažalost ja sam lišen filinga za kuhanje.
Moji slavni kulinarski dani propali su onog dana kad sam skuhao paštetu. Naime, stavio sam paštetu u kipuću vodu (misleći da je kobasica - pašteta je bila u kobasičastom punjenu) i na moje zaprepaštenje, u loncu sam našao raskuhanu paštetu.
Neki dan sam pokušavao praviti omlet sa slaninom. Taj pokušaj je također propao. Premasno.

S druge strane, Ramo je pravi kulinarski laf.
Neki dan je pravio jelo koje bi se moglo nazvati - Jelo.
Babl je baš imao genijalnu priču na tu temu. Pročitati - ovdje.
On je strpao sve moguće sastojke koje smo našli u stanu u lonac. Bilo je tu jaja, kocka juhe, suhog mesa, zvjezdice za juhu, umaka nekih, kečapa, vegete, origana.
Kada je bilo gotovo, Ramac je servirao "jelo". Na prvi izgled to je izgledalo kao melo, odnosno svinjski napoj. Međutim bilo je ukusno i nevjerovatno jestivo. Pogotovo kasnije kada se to "stislo" - dobilo je kašastu formu i valjda je došlo do popuštanja raznoraznih lipidnih veza i disocijacije -OH skupine što je dodatno popravilo okus. (kao znam o čemu pričam)

Trenutno nam se ishrana bazira na suhom mesu (kojeg sada ima u izobliju) i jajima. Za kuhanje je i dalje zadužen Ramo koji očigledno kuha srcem.

Ipak najviše se radujem nedjelji, kada se vrate oba Ramca pa donesu od kuće slastica.
A Ramo prošli put nije donio sarmu - bilo mu mrsko.
Popizdio sam bio skroz-naskroz.

Slavonac jedini

petak, 02.02.2007.

BITI ODGOVORAN ZA NEKOG ILI BRINUTI O NEKOM

Piše: Ramac prvi- RAMO

Jebena je to stvar . Često se puta dogodi da nas zivot po kozna koji put iznenadi i u život nam ušeta netko za koga smo odgovorni i o kom se moramo brinuti . Jebeno ti je to , pravo . Taman naučiš čuvat svoje dupe i lijepo se brinut o njemu , kad ono dupe na kvadrat . Briga o dva dupeta je puno veća .
Uvijek sam volio biti vuk samotnjak , nekako mi je tako lakše . Nemam nikog za vratom , nitko me ne nervira . A i lijepo je brate hajdučki živjet . Nemaš nikog kome račune polažeš , nitko o tebi ne ovisi . Radis koliko ti teba , a ostalo vrijeme provodiš uživajuć u životu . Uvijek sam ja oko sebe imo masu ljudi , međutim svi ti ljudi su bili samostalni . Nikom nisam morao mamu izigravat . Pomagali smo se mi uvijek , ali svak je bio svoj čovjek .

U to vrijeme sam radio u Sarajevu , bio je to dosta zanimljiv posao . Ali zanimljiv posao je često puta i opasan posao . Kao što ste vjerovatno zaključili , ja sam čovjek koji živi za zajebanciju . Tako je i posao koji sam tada radio bio dobra zajebancija , puna adrenalina s primjesama rizika . Nije to bio posao kriminalne prirode , ali je privlačio takve tipove . Bilo je to jedino takvo mjesto u tako velikom gradu , punom raznoraznih šifri . Dolazilo je tu raznih profila kriminalaca , od sitnih kokošara do velikih bosova . Međutim niti jedan veliki bos nikad nije napravio nikakvo sranje , vjerojatno zato jer rođak od mog tadasnjeg gazde i sam veliki bos u jednom od klanova Sarajevskih kriminalaca. Drže se oni nekog svog kodeksa u kome se međusobno ne sukobljavaju . Ako se to i desi onda to ide do kraja , a svaki od njih u prvom planu ima financisku dobit pa im takova zajebancija netreba . Ja nediram tebe ti nediraj mene . Sta s onim kokošarima , glupanima željnim dokazivanja . E ti momci su prave hijene , pokaži im slabost i pojest ćete za doručak , budi kurčevit u sukobu si sa mladim lavom željnim dokazivanja . Kako god okreneš nevalja . Jebeni mač sa dvije oštrice . Ali imao sam ja dobrog učitelja , naučio me taj moj prijatelj mnoge životne mudrosti . Reče on meni tada : “ Slušaj mali , ovo što ćeš ti sad raditi nije baš fin poso , bit će tu svega . Moraš samo biti pametan , nemoj se kurčit ako imaš drugi izbor . Budi krajnje namazan , glupi su to ljudi , nebi ni radili takve stvari da nisu glupi “ . I tako ja polagano krenu u te poslovne uspjehe . U početku sam bio jedan od radnika , ali za mjesec i pol već sam bio neki šef ili ti poslovođa . Ja neiskusani dječarac , a već imam dvanaest ljudi . Svi oni stariji od mene , majstori svog zanata . Mislili su lako će sa mnom . E tu se grdno zajebaše . Vrdali su u početku , posebice oni kojima nije ni bilo stalo do posla . Sve se smirilo kad sam podjelio par otkaza . E tu sam bio u prilici da zaposlim svoje ljude , ljude koji će biti moji igrači . Tako dovedo čovjeka koji će bit moja isturena bojišnica prema tim kokošarima željnim dokazivanja. U to vrijeme i moj brat je zavrsio srednju školu pa sam odlučio da i on dođe da radi . E tu sam se zajebo . Sa svi tim svoji iskustvo na tom poslu znao sam da će kad tad morat doć u sukob s nekim . Ali opet mislio sam bit ću ja tu pa ću rješavat ja te probleme. Lijepo sam ja to zamislio , bit će on stalno prva smjena . Tad je prilično mirno , neće imat sranja. I tako poče moj braco šljakat , ja kao zujim po gradu a misli mi na poslu . Šta ako dođe neki od idiota i napravi neku pizdariju . Znam ja svog brata , neće on to trpit . Nezna tko je to , naletit će na neku budaletinu i eto ti belaja .

I poče ja svo moguće vrijeme provodit na poslu . E kad to moraš radit taj posao ti i nije više zanimljiv . Brzo dosadi puno radit . Tako ti ja hrabro poslije jedne večeri pijančevanja odlučim ne otić da posao . Nisam ni morao , ali moj braco je gore među luđacima . Probudim se negdje oko podne , znate kako je kad si mamuran . Razvlačiš se još tri sata ništa ne radeć , pa se otuširaš , pa jedeš .... I to se razvuče na nekoliko sati . Dolazim ja tog dana na posao a na samom ulazu me dočeka moj jaran . Znaš li šta ti je brat napravio ? Nije htio pustit Ć.... da vozi bez kacige , još je htio na silu da je stavi . Jedva sam ga odvuko na stranu da mu kažem tko je on , a znaš li šta mi je on rekao na to . Boli me kurac . Taj vrli gospodin , s kim se sukobio moj braco je bio blago rečeno jeben lik .Cesti gost raznoraznih sudnica, žitelj zeničkog alkatraza i konzument velike količine kriminalnih radnji . Tek ljudi koji ga čuvaju , prava krema na kolaču zvanom kriminal . E tad me je već bilo strah , šta ako mu se nešto desi . Šta ću reći ćaći i materi ako mu se nešto desi .Ali ono najgore , nebi mogo podnijet da mu se nešto loše desi i to mojom krivicom . Ipak sam ga ja tu doveo . Nije da je on neki smotan lik , naprotiv veoma dobro se snalazi u kroz život . Ali uvjek će on biti moj mali braco , uvjek ću ja više nego što je potrebno brinuti za njega . Vjerojatno se tako ponašam jer sam najstariji .
Zato ljudi moji , ako ikad u zivotu dođete u sličnu sitvaciju nemojte ovako napraviti .Ne uvlačite ljude koje volite u poslove ili neke druge sitvacije gdje ćete se morati brinut za njih . Osjećaji su jebena stvar, nema tu više razumnog rasuđivanja u ekscesnim sitvacijama . Tu počinjete djelovat nagonski , a to je loše . Samo možete najebat zajedno .
Tako je lijepo biti vuk samotnjak , usamljeni jahač ili nešto treće.

Ramac prvi- RAMO

četvrtak, 01.02.2007.

Noć je vrijeme za erotiku, a ne politiku

Piše: Slavonac jedini

Jedna od blagodati našeg skromnog sarajevskog doma je i kablovska TV.
Kako imamo nekakav stari TV koji može memorirati samo 15 kanala, a na repertoaru se nudi preko 30, uspjeli smo memorirati one najvažnije među kojima dakako glavnu ulogu imaju National Geographic i Discovery Chanell.
Imamo čak i memoriran ARD, prvi program njemačke državne televizije koji je u najmanju ruku očajan a da stvar bude gora, nitko od ukućana ne vlada toliko njemačkim jezikom da bi mogao pratiti trešeraj program - njemačke sapunice i užasne švapske showove sa harmonikama, jodlanjem i hektolitrima piva.

Jednom me netko pitao zašto imamo ARD memoriran, a ne recimo CNN ili MTV, pa sam ja mudrom demagogijom ponudio na odgovor notornu laž da ja s vremena na vrijeme pogledam koju sjednicu Bundestaga/Bundesrata pogotovo kada Frau Merkel dođe da drži govor.
A to što je moj njemački toliko očajan da bih jedva mogao naručiti kebab u jufki i 'ladan Becks kod nekog Turčina u nekoj očajnoj bajtici u Duisburgu... ma ko to zna na kraju krajeva.

Prava pozadina cijele priče oko ARD-a je zapravo u tome da se ARD iz njemačke državne televizije u ponoć, baš poput vukodlaka, pretvara u SCT - užasni trash adult kanal. A siječanjske noći su duge i hladne, a mi usamljeni....
Šalu na stranu, SCT je najbolji humoristični kanal u noćnim satima. Izbor "borbenih" filmova je toliko smješan, pošto je to najgori low-budget produkcijski šund europske adult industrije.
Neki "filmovi" talijanske, njemačke i francuske produkcije doslovno su izvučeni iz naftalina a sama scena i ostalo je presmješna.
Kao što bi Kazo reko, budimo realni, ovo je najsmješnije što se može gledati poslije Seinfelda na Novoj koji završi taman poslije ponoći.

A da je noć vrijeme za erotiku, a ne politiku, naučio me jednom davno jedan moj jedan od prvih sarajevskih cimera dok je naš jedan zajednički prijatelj, u kasnim noćnim satima htio gledati neku političku kontakt emisiju u kojoj je gost bio predsjednik bosanskog SDP-a, Zlatko Lagumdžija. Preuzeo je telekomader oliti daljinac i prebacio na neki drugi kanal, a mi smo nastavili igrati jamba do rana jutra.
I bolja je atmosfera bila dok se na malom ekranu vrtila "Noć s Playboyem", tim više što bi uvijek nekom pogled odlutato u pravcu TV-a, pa smo jedni druge varali dopisivanjem bodova na blokiće s rezultatima.

A evo recimo zanimljiv je i noćni program "ozbiljnih" TV stanica.
Discovery Chanell u kasne noćne sate istražuje ljudsku seksualnost, na jedan strogo znanstveni način, dok se na National Geographicu vrti serijal o seksualnosti životinja. Trenutno se muhe praše sve u šesnaest.

Što je slijedeće?
Porno-mange na Cartoon Networku?

Slavonac jedini

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Geografski fakti skoro pa bitni za praćenje bloga

Rama je područje koje zahvaća prostor općine Prozor-Rama u Bosni i Hercegovini oko toka istoimene rijeke, dakle Rame, koja je gotovo isčezla i čiji je gornji tok preplavilo umjetno Ramsko Jezero, a donji tok Jablaničko jezero. Područje današnje prozorsko-ramske općine uokvireno je visokim i teško prohodnim planinama (Makljen, Raduša, Vran, Ljubuša i Čvrsnica).
Izvor jeftine šljivove rakije i djevojaka sumnjivog morala.




Slavonija je geografska i povijesna regija u istočnoj Hrvatskoj. Leži između rijeke Drave na sjeveru (granica s Mađarskom), Save na jugu (granica s BiH) i Dunava na istoku (granica s Srbijom). Regija je glavna žitnica i poljoprivredno najrazvijeniji dio Hrvatske.
Najpoznatija europska ravničarska regija poznata po izrazitom gostoprimivom narodu koji pravi najbolju kulinarsku slasticu svijeta (kulin) i 3. najbolje žestoko alkoholno piće svijeta (slavonska šljivova rakija).



Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, desnom pritoku Bosne, u istočnom dijelu sarajevsko-zeničke kotline.
Poznat po izrazitoj gurmanskoj ponudi - od svjetski poznate baščaršijske ćevabžinice "Željo" do marindvorskog fast-fooda "Tale-trovač".

---

Shelby GT


Kažu da su čuda svijeta
Piramide Visočke
Kažu da su čuda svijeta
Vel'ke rijeke afričke
Al nijedno čudo nije
Bilo ravno onome
Kad je Jugo uparkiro
U Žepče Shelby GT

Skupio se sav komšiluk
I pola FSD-a
Ono pola nije moglo
Nije moglo zbog ispita
Stara napravila mezu
Prodala pederušu
Stari otišu u Osovu
Po još logistike

Bilo je to dobro vrijeme
Sve na štelu
Sve za raju, jarane
Bilo je to dobro vrijeme
Te u Vareš, te malo u Ramu
U auto naspi galon
Pa u Aljiniće po jabuke
U domu puno svijeta
U Žepču SHELBY GT

Vozio kolega Bajo
Da proda madrace
Vozio kolega Zoka
Da Šilju zakrpe
Vozio ga drug Mato
Kad je iš'o u Posušje
Vozio ga malo i ja
Kad bi mazn'o ključeve

Bilo je to dobro vrijeme...

Virio sam jedno veče
S balkona čuo glasove
Zoka, Bajo i drug Mato
Nešto tiho govore
Onda pružiše si ruke
Na Janka se ne može
Onda popiše po jednu
I razguliše
Izgledo je baš mali to veče naš
SHELBY GT

Otišli smo jednog jutra
S četir' torbe putničke
Prvo malo Zagrebačkom
Pa preko Miljacke
Danas nam je mnogo bolje
Novi kvart i novi stan
Zoka nam je posto' fora
Diplomirani novinar
Al meni je u glavi
Uvijek ista, slika, isti fleš
Stari dom, vel'ki balkon
U Žepču SHELBY GT

Sarajevo, ljeto 2006.