Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/cimeraj

Marketing

BITI ODGOVORAN ZA NEKOG ILI BRINUTI O NEKOM

Piše: Ramac prvi- RAMO

Jebena je to stvar . Često se puta dogodi da nas zivot po kozna koji put iznenadi i u život nam ušeta netko za koga smo odgovorni i o kom se moramo brinuti . Jebeno ti je to , pravo . Taman naučiš čuvat svoje dupe i lijepo se brinut o njemu , kad ono dupe na kvadrat . Briga o dva dupeta je puno veća .
Uvijek sam volio biti vuk samotnjak , nekako mi je tako lakše . Nemam nikog za vratom , nitko me ne nervira . A i lijepo je brate hajdučki živjet . Nemaš nikog kome račune polažeš , nitko o tebi ne ovisi . Radis koliko ti teba , a ostalo vrijeme provodiš uživajuć u životu . Uvijek sam ja oko sebe imo masu ljudi , međutim svi ti ljudi su bili samostalni . Nikom nisam morao mamu izigravat . Pomagali smo se mi uvijek , ali svak je bio svoj čovjek .

U to vrijeme sam radio u Sarajevu , bio je to dosta zanimljiv posao . Ali zanimljiv posao je često puta i opasan posao . Kao što ste vjerovatno zaključili , ja sam čovjek koji živi za zajebanciju . Tako je i posao koji sam tada radio bio dobra zajebancija , puna adrenalina s primjesama rizika . Nije to bio posao kriminalne prirode , ali je privlačio takve tipove . Bilo je to jedino takvo mjesto u tako velikom gradu , punom raznoraznih šifri . Dolazilo je tu raznih profila kriminalaca , od sitnih kokošara do velikih bosova . Međutim niti jedan veliki bos nikad nije napravio nikakvo sranje , vjerojatno zato jer rođak od mog tadasnjeg gazde i sam veliki bos u jednom od klanova Sarajevskih kriminalaca. Drže se oni nekog svog kodeksa u kome se međusobno ne sukobljavaju . Ako se to i desi onda to ide do kraja , a svaki od njih u prvom planu ima financisku dobit pa im takova zajebancija netreba . Ja nediram tebe ti nediraj mene . Sta s onim kokošarima , glupanima željnim dokazivanja . E ti momci su prave hijene , pokaži im slabost i pojest ćete za doručak , budi kurčevit u sukobu si sa mladim lavom željnim dokazivanja . Kako god okreneš nevalja . Jebeni mač sa dvije oštrice . Ali imao sam ja dobrog učitelja , naučio me taj moj prijatelj mnoge životne mudrosti . Reče on meni tada : “ Slušaj mali , ovo što ćeš ti sad raditi nije baš fin poso , bit će tu svega . Moraš samo biti pametan , nemoj se kurčit ako imaš drugi izbor . Budi krajnje namazan , glupi su to ljudi , nebi ni radili takve stvari da nisu glupi “ . I tako ja polagano krenu u te poslovne uspjehe . U početku sam bio jedan od radnika , ali za mjesec i pol već sam bio neki šef ili ti poslovođa . Ja neiskusani dječarac , a već imam dvanaest ljudi . Svi oni stariji od mene , majstori svog zanata . Mislili su lako će sa mnom . E tu se grdno zajebaše . Vrdali su u početku , posebice oni kojima nije ni bilo stalo do posla . Sve se smirilo kad sam podjelio par otkaza . E tu sam bio u prilici da zaposlim svoje ljude , ljude koji će biti moji igrači . Tako dovedo čovjeka koji će bit moja isturena bojišnica prema tim kokošarima željnim dokazivanja. U to vrijeme i moj brat je zavrsio srednju školu pa sam odlučio da i on dođe da radi . E tu sam se zajebo . Sa svi tim svoji iskustvo na tom poslu znao sam da će kad tad morat doć u sukob s nekim . Ali opet mislio sam bit ću ja tu pa ću rješavat ja te probleme. Lijepo sam ja to zamislio , bit će on stalno prva smjena . Tad je prilično mirno , neće imat sranja. I tako poče moj braco šljakat , ja kao zujim po gradu a misli mi na poslu . Šta ako dođe neki od idiota i napravi neku pizdariju . Znam ja svog brata , neće on to trpit . Nezna tko je to , naletit će na neku budaletinu i eto ti belaja .

I poče ja svo moguće vrijeme provodit na poslu . E kad to moraš radit taj posao ti i nije više zanimljiv . Brzo dosadi puno radit . Tako ti ja hrabro poslije jedne večeri pijančevanja odlučim ne otić da posao . Nisam ni morao , ali moj braco je gore među luđacima . Probudim se negdje oko podne , znate kako je kad si mamuran . Razvlačiš se još tri sata ništa ne radeć , pa se otuširaš , pa jedeš .... I to se razvuče na nekoliko sati . Dolazim ja tog dana na posao a na samom ulazu me dočeka moj jaran . Znaš li šta ti je brat napravio ? Nije htio pustit Ć.... da vozi bez kacige , još je htio na silu da je stavi . Jedva sam ga odvuko na stranu da mu kažem tko je on , a znaš li šta mi je on rekao na to . Boli me kurac . Taj vrli gospodin , s kim se sukobio moj braco je bio blago rečeno jeben lik .Cesti gost raznoraznih sudnica, žitelj zeničkog alkatraza i konzument velike količine kriminalnih radnji . Tek ljudi koji ga čuvaju , prava krema na kolaču zvanom kriminal . E tad me je već bilo strah , šta ako mu se nešto desi . Šta ću reći ćaći i materi ako mu se nešto desi .Ali ono najgore , nebi mogo podnijet da mu se nešto loše desi i to mojom krivicom . Ipak sam ga ja tu doveo . Nije da je on neki smotan lik , naprotiv veoma dobro se snalazi u kroz život . Ali uvjek će on biti moj mali braco , uvjek ću ja više nego što je potrebno brinuti za njega . Vjerojatno se tako ponašam jer sam najstariji .
Zato ljudi moji , ako ikad u zivotu dođete u sličnu sitvaciju nemojte ovako napraviti .Ne uvlačite ljude koje volite u poslove ili neke druge sitvacije gdje ćete se morati brinut za njih . Osjećaji su jebena stvar, nema tu više razumnog rasuđivanja u ekscesnim sitvacijama . Tu počinjete djelovat nagonski , a to je loše . Samo možete najebat zajedno .
Tako je lijepo biti vuk samotnjak , usamljeni jahač ili nešto treće.

Ramac prvi- RAMO


Post je objavljen 02.02.2007. u 11:46 sati.