31.10.2005., ponedjeljak
Za neuknjiženu zgradu kupljen novi namještaj?
SLUŽBENICI INSPEKCIJE MINISTARSTVA GRADITELJSTVA PRESELILI U ZAJEDNIČKI I NOVOUREĐENI DVORIŠNI OBJEKT U VINOGRADSKOJ 25
Naime, trebalo je očekivati da se, dok postupak uknjižbe ne završi u korist državne institucije, opremanje i useljenje odgodi do daljnjega......
ZAGREB – Jedna od dviju zgrada Građevinske inspekcije Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u Vinogradskoj 25 opremljena je novim namještajem poznatog domaćeg drvnog proizvođača »Tvin« iz Virovitice. Riječ je o kupovini i opremanju dvorišnog objekta koji, podsjećamo, još nije uknjižen pri Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu, nakon kupovine objekta od privatne tvrtke »Radin-Grafika« 1996. godine. Postupak na sudu i dalje traje, a započet je još 2002. No, takav čudan status u kojem se našlo Ministarstvo, prva vladina poluga za prostorno uređenje ne smatra spornim, s obzirom da su se svi službenici iz dosada dislociranih odjela inspekcije jučer dovršili useljenje u zajednički objekt s novouređenim interijerom. Naime, trebalo je očekivati da se, dok postupak uknjižbe ne završi u korist državne institucije, opremanje i useljenje odgodi do daljnjega. Osim toga, 18. kolovoza objavili smo da je sporni objekt evidentiran u Zemljišno-knjižnom odjelu kao dvoetažna građevina sa spojnim mostom. Naše snimke pokazuju da je objekt izgrađen s četiri etaže i ne posjeduje spojni most s uličnom zgradom u nadležnosti inspekcije.
Uza sve spomenuto, javnosti je nepoznato koliko je »težak« aranžman između virovitičkog »Tvina« i Ministarstva, no glasnogovornica Kata Gojević, nezadovoljna prethodnim napisima našeg lista, poručila nam je da će odgovor na novinarski upit o izboru virovitičkog proizvođača upućenog 25. listopada poslati tijekom tjedna. Do zaključenja ovog izdanja Ministarstvo se nije udostojilo poslati odgovor, iako je riječ o upitu i slučaju zbog kojeg ne treba pretraživati arhivu.
Direktor »Tvina« Ivan Slamić kao jedina osoba zadužena za komunikaciju s medijima, nakon trodnevnih novinarskih poziva i slanja pismenih upita u virovitičku tvrtku i zagrebačko predstavništvo u Savskoj 92, nije nam znao reći pojedinosti o sklopljenom ugovoru s Ministarstvom.
– Ne znam ništa o tom ugovoru. Trebao bi se raspitati u tvrtki i vidjeti o čemu je riječ. Trenutno sam na sastanku u Otočcu i ne mogu razgovarati. Pokušajte sutra – izjavio nam je direktor Slamić, kojeg najvjerojatnije u poduzeću nisu izvjestili o našim upitima, a uz to nam nije mogao ni preporučiti osobu u »Tvinu« za ovlaštenje pristupa ugovorima.
Poznavatelj rada Inspekcije i nadležnog Ministarstva Zdravko Brekalo potvrdio nam je da su »Tvinovi« kamioni kontinuirano prevozili opremu iz predstavništva u Savskoj u sjedište inspekcije u Vinogradskoj.
– Riječ je o nezakonitim poslovima Ministarstva jer je opremljena zgrada koja još nije uknjižena! Nepojmljivo je da se pod tim uvjetima poseže u državni proračun i na račun poreznih obveznika kupuje novi namještaj – tvrdi Brekalo, reagirajući na priopćenje Ministarstva (objavljeno 22. listopada u našem listu) u kojem je, uz potpisnika ovih redaka, prozvan zbog, kako se isticalo, »usporavanja rada inspekcije uz direktnu potporu novinara«. Brekalo je od 2. travnja 2004. do 14. rujna 2005. uputio 114 predstavki Ministarstvu s podacima o pogodovanju inspekcije bespravnim graditeljima, a na koje, upozorava Brekalo, nije dobio ni jedan odgovor. S takvom praksom, tvrdi, teško je očekivati pravodobnu reakciju i transparentnije informiranje javnosti.
Kakvi su ugovori i uvjeti? Uz iznose financijskih troškova opremanja, javnost bi zasigurno zanimali ugovori i uvjeti prema kojima je odabran upravo virovitički proizvodni div uzimajući u obzir aktualni Zakon o javnoj nabavi s novim izmjenama i dopunama i postojeći Zakon o pravu na pristup informacijama. Drvna industrija »Tvin« u 100-postotnom je vlasništvu malih dioničara, a specijalizirana je za kancelarijski namještaj. Prema referentnoj listi ova je tvrtka u razdoblju od 1991. do 2001., sklopila oko stotinu poslova za opremanje objekata državnih institucija, javnih poduzeća, banaka i veleposlanstava RH u inozemstvu. Vanja VESIĆ
|
30.10.2005., nedjelja
Bespravni graditelji pretukli borca protiv nelegalne gradnje
ZAGREB – Radnici bespravnog graditelja pretukli su vlasnika susjedne parcele Zdravka Brekala, nakon verbalne prepirke koja se jučer popodne odvijala u ulici Zatišje. Ozlijeđeni Zdravko Brekalo u zagrebačkoj Traumi požalio se novinarima da je dobio udarac i od policajca koji je, tvrdi, intervenirao tek nakon sedmog telefonskog poziva policijskoj postaji. Brekalo je u vidnom šoku s ozlijeđenim usnicama, prebačen na hitni prijem zagrebačke Traume, žaleći se na teške bolove u prsima. Incident je vjerojatno mogao biti spriječen pravodobnom intervencijom policije, jer je policija znala za probleme na gradilištu. Naime, Brekalo već godinama zahtijeva zatvaranje gradilišta s bespravno izgrađenom kućom investitora Jokića, imućnog poduzetnika kojeg se svrstava u kriminalni zagrebački milje. Pretučeni vlasnik, bivši supervizor naftnih postrojenja, javnosti je poznat kao glavni potkazivač lokacija nelegalne izgradnje.
V. V.
|
29.10.2005., subota
Latinski naziv: COPRINUS COMATUS VELIKA GNOJIŠTARKA
Hrvatski naziv: VELIKA GNOJIŠTARKA
Jestivost: JESTIVA
KLOBUK: promjera 5—15 cm, u mlade gljive zatvoren oko stručka, bijel,
visok; vrlo brzo se otvori, isprva glatka površina, postane pahuljičasta,
osim na tjemenu, gdje je glatka i smeđa. Počevši od ruba klobuka počne se
pojavljivati ružičasta boja koja uskoro prelazi u crnu.
TRUSIŠTE: listići, vrlo gusti, bijeli, tanki, široki, trbušasti, uza stručak slobodni,za mladosti gljive bijeli, a uskoro postanu ružičasti, smeđi i crni.Vrlo brzo se pretvore u crnu tekućinu. Otrusina je crna.
STRUČAK:vjenčić, , visok, vitak, bijel, valjkast, tvrd, šupalj, u donjem dijelu zadebljao s glatkom svilenasto vlaknastom površinom, s pomičnim, tankim bijelim vjenčićem. 10—15 x 1 —1,5 cm
MESO: bijelo,mlade gljive imaju bijelo meko meso, koje u stručku poslije postane tvrdo, vlaknasto; bez izražena mirisa i okusa.
VRIJEME RASTA: od travnja do svibnja, u jesen od rujna do studenoga.
STANIŠTE: raste u skupinama u vrtovima, na poljima, na livadama, na pjeskovitu tlu u šumi, u parkovima, naseljima.
UPOTREBLJIVOST: jestiva je dok joj je meso bijelo; ne sadrži koprin kao jajasta gnojištarka, Coprinus atramentarius Buli. ex Fr. I nema antabusni sindrom.Od gnojištarki što bi se pretvorile u tekućinu nekad se pripremala tinta.
MOGUĆNOST ZAMJENE: slična joj je podvrsta Coprinus comatus var. Ovatus (Schff. ex Fr.), s jajastim klobukom koji je u mlade gljive zatvoren, a
rastvoren ima promjer najviše 5 cm, a listići se lagano pretvaraju u tekućinu.
|
25.10.2005., utorak
SLUGE ZLODUHA
|
Ti, svemogući, znaš one od naših neprijatelja u domovini i
u svijetu, koji će umrijeti opsjednuti ili nepokajani, pa ih
onemogući da dalje nad nama Hrvatima vrše zlodjela. Oni su
osuđeni na vječne muke, ali ne zaslužuju mir ni za života jer
u njemu samo strašljivo služe slugama Zloduha. U mnogim “junačkim” pjesmama s motivima iz prošlih, turskih stoljeća, u kojima Marko između ostalog zna zapaliti ljubavnicu namazanu smolom da mu svijetli pri večeri, osjećamo dah prapovijesnog divljaštva....
|
24.10.2005., ponedjeljak
DOBROSLAV PARAGA, PREDSJEDNIK HSP 1861: PRODUŽETAK ROKA ZA REVIZIJU PRETVORBE I PRIVATIZACIJE
„Gavrilović" nestao u „Oluji" Borislav Mikelić u otvorenom pismu Ivici Račanu obaveštava hrvatsku i jugoslovensku javnost: Kombinat procenjen na 1.250.000.000 a prodat za 1.652.500 evra Đuru Gavriloviću Kliknite na sliku i pročitajte
Još jedan veliki blef udružene vlasti i oporbe
Primjer »Gavrilović« odlično potvrđuje tezu da je produljenje roka za pretvorbu i privatizaciju prijevara u najvećoj pljački građana i njihove imovine
Protekla, jalova saborska rasprava o izvješću Ureda za reviziju, u kojem je konstatirano da je u više od 95 posto slučajeva nezakonito provedena pretvorba i privatizacija, ogolila je do kraja pritajenu spregu cjelokupne vladajuće garniture i oporbe predvođene SDP-om. Osobito se je to moglo primjetiti tijekom verbalnog duelu zastupnika SDP-a i HDZ-a, Arlovića i Červara, kada je na Červarovu primjedbu da su se nezakonito obogatili ne samo HDZ-ovci već i titoisti, socijalisti i komunisti, Arlović uzvratio da je od Tuđmana dobio orden za zasluge u ratu.Dakle, tu se savršeno ogleda da je i u pljački i u ratu Tuđmanovom HDZ-u ljestve držao i čuvao Arlovićev SDP, što je naravno, uza sve druge sinekure, bilo nagrađivano i vrhovnikovim ordenjem. Izuzetno značajan primjer, da će ponovno biti izigrani i prevareni svi oni koji očajnički očekuju ili se još nadaju da će HDZ i SDP zajedničkim snagama učiniti nešto drugo od viđenog, tijekom produžetka roka za reviziju pretvorbe i privatizacije do 30. rujna slijedeće 2006. godine, jest postupanje sa Izvješćem o reviziji pretvorbe mesnog giganta “Gavrilović” iz Petrinje.
Neosnovan stečaj “Gavrilovića”
U izvješću iz ožujka 2003. godine utvrđeno je da je nad mesnom industrijom “Gavrilović” neosnovano proveden stečajni postupak a na fingiranom natječaju cjelokupno golemo poduzeće sa svim nekretninama, trgovinama i voznim parkom, u kojem je bilo zaposleno cca. 6000 zaposlenika, prodano je za 3 i pol milijuna DEM jednom jedinom ponuđaču, sadašnjem nominalnom vlasniku, Đuri Gavriloviću. Nakon oslobađanja Petrinje i Banovine, RH je pokrenula 1996. godine tužbu radi utvrđenja ništavosti kupoprodajnog ugovora sa Đurom Gavrilovićem, ali na prijedlog Slavka Linića, Račanova vlada u studenom 2000. godine povlači tužbu i ostavlja poduzeće u vlasništvu Đure Gavrilovića.Umjesto da Državno odvjetništvo 2003. godine pokrene odgovarajuće postupke temljem nalaza državne revizije o nezakonitim radnjama u postupku pretvorbe i privatizacije tvrtke “Gavrilović Holding Petrinja”, izvješće godinu dana leži u ladici državne revizorice a od svibnja 2004. na prijedlog oštećenih, pa do srpnja 2005. prašinu skuplja u USKOK-u, koji smatra da nema elemenata organiziranog kriminala u ovoj otimačini apokaliptičnih razmjera. Spis u vječnom pravosudnom reketu, USKOK prosljeđuje Državnom odvjetništvu u Sisak, koje valjda treba napisati rješenje o odbijanju pokretanja kaznenog postupka zbog zastare ili nekog drugog jalovog izgovora.
U međuvremenu, bivši zaposlenici okupljeni u Udrugu bivših djelatnika “Gavrilović” Petrinja na sastancima sa predstavnicima nadležnih ministarskih resora pokušali su ishoditi prodaju ili korištenje jedinog preostalog dijela nekadašnjeg mesnog giganta “Gavrilovića” - Male privrede d.o.o. Petrinja, koja se nalazi još uvijek u vlasništvu HFP-a. U odgovoru ministra gospodarstva g. Branka Vukelića upućenom na adresu udruge 28.07.2005. godine, zaključeno je, da isključivo samo Društvo “Gavrilović” Mala privreda d.o.o. Petrinja može podnijeti zahtjev za pokretanje upravnog postupka HFP-u radi ishođenja dokaza da je nesporni vlasnik određene imovine, a tek po okončanju postupka utvrđivanja vlasništva nad imovinom, Društvo “Gavrilović” Mala privreda d.o.o. Petrinja dobiva pravo podnijeti HFP-u zahtjev za privatizaciju.
Ministar Vukelić napominje “da HFP neće pokretati po službenoj dužnosti postupak privatizacije”, što znači da država nije zainteresirana za utvrđivanje vlasništva nad imovinom Društva “Gavrilović” Mala privreda d.o.o. Petrinja, niti je zainteresirana za postupak privatizacije, ali ukoliko samo Društvo, koje je u državnom vlasništvu to hoće, HFP će provesti postupak. Jedini logičan i razuman zaključak koji iz ovog odgovora ministra Vukelića proizlazi jest, da pošto država nije zainteresirana, naravno da neće ni zaposleni u njezinom poduzeću a to ovog trenutka jest Društvo “Gavrilović” Mala privreda d.o.o. Petrinja, pokretati bilo kakav postupak koji nije iniciran od države, odnosno HFP-a kao njegovog vlasnika.
Bahati odgovor ministra Vukelića
Ovakvim bahatim, bešćutnim i ciničnim odgovorom ministra Vukelića, Udruga bivših djelatnika “Gavrilovića” iz Petrinje izgubila je svaku nadu da će u okviru pravnog i gospodarskog sustava hrvatske države moći bilo što postići. Ne samo po pitanju naknade štete zbog otete tvornice “Gavrilović”, koju su izgradili svojim znanjem, radom i kapitalom, već da prema tvrdom stavu resornog ministra Vukelića, nisu dobrodošli niti da spašavaju ostatke ostataka nekadašnjeg ponosa Petrinje, Banovine i cijele Hrvatske.
Ovaj primjer odlično potvrđuje tezu da je produljenje roka za reviziju pretvorbe i privatizacije samo jedan sramotan blef i prijevara u najvećoj pljački hrvatskih građana i njihove imovine u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Premda se vladajući HDZ voli pozivati na kršćanska načela i čak se je prošvercao u pridruženo članstvo Europske narodne stranke, posve su zaboravili upozorenje sa stranica Evanđelja “o zlim vinogradarima, koji su sav urod prisvojili za sebe(pretvorba i privatizacija, milijarde EUR-a opljačkane, 400 tisuća ljudi bez posla, 500 tisuća socijalnih slučajeva umirovljenika, itd.) pa ih je gospodar dao pogubiti, a vinograd je iznajmio drugim vinogradarima, što će mu davati urod u svoje vrijeme.”, reagira Dobroslav Paraga, predsjednik HSP 1861.
Novi list: 21. 10. 2005.
|
22.10.2005., subota
REAGIRANJE MINISTARSTVA GRADITELJSTVA NA BIZARNI SLUČAJ »KUĆA NA KUĆI«
Implicitno optuživanje ministrice
ZAGREB – U reakciji Ministarstva graditeljstva na bizarni slučaj »kuće na kući« izgrađene kraj zgrade građevinske inspekcije ističe se da je izneseno »niz netočnih podataka o radu ovog Ministarstva«. Ministarstvo uz navođene detaljnih termina slanja upita,odnosno dobivanja odgovora smatra da ih novinar proziva »jer je morao čekati 24 sata, što je čista izmišljotina«.
U reakciji koju potpisuje aktualna glasnogovornica Kata Gojević ističe se da se u jučerašnjem članku piše o dozvoli bez navođenja činjenica na temelju čega je izdana i »implicitno naravno optužuje ministricu Marinu Matulović Dropulić«. Nadalje tvrdi se da novinara, autora članka činjenice ne zanimaju.
»Gospodin Zdravko Brekalo ovu gradnju prijavio je Građevinskoj inspekciji 28. rujna 2005.Prijava zbog navedene gradnje postojala je još 1996., inspekcija je obavila očevid i donijela rješenje 13. 11. 1996. U trenutku donošenja rješenja, investitor je već imao lokacijsku dozvolu, ona mu je izdana 1. 10 1996., a nakon nje i građevinska, te je stoga 7. siječnja 1997. inspekcija obustavila postupak. Činjenice govore da gospodin Brekalo od rujna 2003 do veljače 2004. podnio 111 predstavki na adresu Ministarstva.« Ministarstvo smatra da Brekalo »kao čest gost u Inspekciji« usporava rad inspekcije i direktno onemogućava ostale građane da ostvare prava, »a sada to čini i uz direktnu potporu vašeg novinara«. Glasnogovornica smatra da je zbunjuje, kako tvrdi, »nekorektan odnos novinara«, ne znajući kako može dalje na ovaj način surađivati.
|
20.10.2005., četvrtak
Grad Zagreb: »Kući na kući« nije izdana dozvola!
NAKON NAŠEG NAPISA O IZGRAĐENOJ PRIVATNOJ KATNICI NA VRHU STAMBENE ZGRADE U VINOGRADSKOJ CESTI 27 TIK UZ SJEDIŠTE GRAĐEVINSKE INSPEKCIJE
ZAGREB – Uvidom u elektronsku evidenciju, Gradski ured za prostorno uređenje utvrdio je da u posljednjih osam godina nije izdao ni lokacijsku, ni građevinsku dozvolu za kuću koja je izgrađena na vrhu stambene zgrade Vinogradske ceste 27! Odgovarajući na naš upit i napise našeg lista proteklih dana, nadležni gradski ured navodi da nije vođen nikakav postupak na ime investitora Mirjane Seđak Guszak koja je izgradila čudnu katnicu na vrhu ravnog krova objekta sa šest etaža.
Podsjećamo, Ministarstvo graditeljstva preko svoje glasnogovornice Kate Gojević odbacilo je nadležnost u ovom slučaju pozivajući se na praksu da potrebne dozvole izdaju gradska tijela. Po svemu sudeći investitor je bespravno izgradio privat nu kuću, za što bi se, konačno, trebao zainteresirati prvi susjed u kvartu– Inspekcija Ministarstva graditeljstva, koja je, podsjećamo, zaprimila i prijavu građana 28. rujna za sporni predmet. Suprotno nalazima, vlasnica katnice Guszak, inače stručnjak u listu Računovodstvo i financije ustvrdila je da posjeduje sve dozvole, što je utvrđeno inspekcijskim nalazom, te da je prikupila od stanara i projektanta stambene zgrade pismene suglasnosti za nadogradnju.
Bilo kako bilo, naše snimke pokazuju da bi se samostalno zdanje na ravnom krovu teško moglo uklopiti u arhitektonske, estetske i statističke standarde. Hrvatska komora arhitekata i inžinjera u graditeljstvu preko svojeg Stegovnog suda u ovoj je godini utvrdila da je 14 stručnjaka katastrofalnim projektima ugrozila ugled profesije. Od stanara, očekivano, nije se mogla dobiti nikakva reakcija jer očito vlada pravilo da su susjed– susjedu ne bi se htio zamjeriti. Jedini susjed koji bi po sili zakona trebao nešto reći, čak štoviše, nešto i poduzeti je građevinska inspekcija i nadležno Ministarstvo, ako još nisu ništa čudno primjetili u kvartu.
Guszak: Ne znam zašto me nema... U pokušaju dobivanja objašnjenja gradskih tijela koji tvrde da nemaju evidentiranu niti jednu nephodnu dozvolu, niti postupak, kontaktirali smo Mirjanu Seđak Guszak, investitoricu »sedmog kata«.
– Ja ne znam kako me nemaju u evidenciji. Vi to meni objasnite. Lokacijsku dozvolu izdala je općina Črnomerec. Inspektor koji je obavio nadzor, obavijestio me je da je prijavu za bespravnu izgradnju poslao susjed, a kako se zove ne znam. Znam samo da smo u trenutku inspekcijskog nalaza 1997. godine imali lokacijsku dozvolu, a da je izdavanje građevinske bilo u toku. Inspektor je bio zatečen činjenicom da me je netko mogao tužiti a da istovremeno posjedujem svu papirologiju– rekla nam je Guszak koja nam je obećala uručiti kopiju dozvola ukoliko posjetimo njezin dom s kojeg zasigurno 'puca' pogled na grad. V. VESIĆ
|
19.10.2005., srijeda
»Kuća na kući« uz sjedište građevinske inspekcije!
UNATOČ TOME ŠTO JE U TIK UZ ZGRADU GRAĐEVINSKE INSPEKCIJE NA VRHU STAMBENOG OBJEKTA »NIKLA« ČUDNA KATNICA, MINISTARSTVO GRADITELJSTVA NEZAINTERESIRANO U Ministarstvu graditeljstva nisu pokazali zanimanje za ovaj slučaj. To čudi jer je inspekcija obavila nalaz nad spomenutim objektom nakon pritužbe susjeda i zaprimila novu prijavu građana
ZAGREB – Nakon našeg jučerašnjeg napisa o izgrađenoj kući na vrhu ravnog krova stambenog objekta u Vinogradskoj cesti 27, tik uz zgradu i sjedište građevinske inspekcije, u Ministarstvu graditeljstva nisu pokazali zanimanje za ovaj slučaj. To čudi jer je inspekcija obavila nalaz nad spomenutim objektom nakon pritužbe susjeda i zaprimila novu prijavu građana s priloženom fotografijom 28. rujna ove godine. Iako investitor objekta – katnice na vrhu krova Mirjana Seđak Guszak tvrdi da posjeduje sve dozvole, nejasno je pod kojim je kriterijima izdana takva dokumentacija, kao i kriteriji kojima se vodio projektant »kuće na kući«. Glasnogovornica Ministarstva Kata Gojević, 24 sata nakon poslanog upita poručila nam je da se obratimo nadležnom tijelu, u ovom slučaju područnom uredu Črnomerec, koje je izdalo lokacijsku i građevinsku dozvolu. Voditeljica područnog ureda Črnomerec Marina Šulentić uzevši od nas potrebne podatke, nije nam mogla dati konkretne informacije već nas je uputila na Službu za informiranje Gradskog poglavarstva, od kojeg očekujemo odgovor tijekom današnjeg dana.
– Provjerit ćemo u našem uredu i utvditi o čemu je zapravo riječ. Naša praksa pokazala je da građevine koje »bodu oči« obično nemaju potrebne dozvole. Inspekcija je više upoznata s takvim slučajevima – smatra Šulentić. Sličan slučaj izgradnje novinari su zabilježile u samom središtu Zagreba na Cvjetnom trgu. Za većinu javnosti samostalno zdanje na vrhu krova stambene zgrade teško bi se moglo uklopiti u arhitektonske i estetske standarde, a posebna su priča i statistički standardi i naknadno opterećenje katnice nauštrb matične zgrade. Podsjećamo, većina susjeda nije htjela davati izjave za naš list, dok je vlasnica katnice Guszak naglasila da je od svih stanara Vinogradske 27 i projektanta matičnog stambenog objekta dobila pismenu suglasnost.
Porast arhitektonskih promašaja
Stegovni sud Hrvatske komore arhitekata i inžinjera u graditeljstvu u posljednje dvije godine evidentirao je 23 presude kojima je utvrđeno da su se njihovi članovi ogriješili o pravila struke, narušavajući ugled profesije. Evidencije se odnose na presude na koje nisu uložene žalbe osuđenih niti su pokrenuti upravni postupci. Ove je godine evidentirano 14 takvih presuda, a prošle devet, što je u određenom smislu značajan porast. Sljedećeg tjedna održat će s sjednica razreda arhitekata na kojoj će se raspravljati o radu Stegovnog suda Komore. Vanja VESIĆ
|
18.10.2005., utorak
Katnica »niknula« na vrh nebodera!
ZAGREBAČKI URBANISTIČKI »FENOMENI«: U NEPOSREDNOM SUSJEDSTVU INSPEKCIJE MINISTARSTVA GRADITELJSTVANa šesterokatnoj zgradi u Vinogradskoj cesti 27 izgrađena dvostrešna kuća s jednom etažom
ZAGREB – Tik uz zgradu i sjedište Inspekcije Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja doslovno je izgrađena kuća na zgradi, inače jedan od posljednjih »modnih krikova« dosjetljivih graditelja i investora koji ne žele graditi izvan grada. Posljednji takav slučaj novinske redakcije zabilježile su na Cvjetnom trgu u samom središtu Zagreba. Još nije poznato kako je dvostrešna kuća s jednom etažom na zgradi u Vinogradskoj cesti 27 ishodila svu potrebnu dokumentaciju i građevinsku dozvolu, ali sa slučajem je upoznata i Hrvatska komora arhitekata i inžinjera u graditeljstvu i nadležno Ministarstvo, čiju reakciju i objašnjenje tek očekujemo. Snimka našeg sugovornika Zdravka Brekala, nekadašnjeg supervizora petrokemijskih postrojenja jasno pokazuje šest etaža stambene zgrade na koju se »nakalemila« katnica s lična samostojećoj obiteljskoj kući. Za mnoge zdanje na vrhu ravnog krova stambenog objekta teško bi se moglo uklopiti u estetsko i arhitektonsko okružje, odnosno pozitivne statističke propise. Većina susjeda nije htjela s nama razgovarati jer, kažu, »novine pišu svašta i sve prebace na politiku« , a oni koji su htjeli razgovarati »ne bi se šteli zameriti susedu«.
Investitor izgradnje je Mirjana Seđak Guszak, inače autorica stručnih publikacija i članaka u listu Računovodstvo i informacije koja se prilično iznenadila našim upitom.
– Ne znam zašto vas to zanima? Na pritužbe susjeda iz susjedne ulice, inspekcija je obavila uvid. Lokacijska dozvola bila je gotova a izdavanje građevinske u toku. Sad je sva dokumentacija kompletirana i ja vam to mogu pokazati – kazala je Guszak, tvrdeći da su svi stanari, uz projektanta matične zgrade dali pozitivnu suglasnost za izgradnju na vrhu objekta u Vinogradskoj cesti. Ne sumnjajući previše u izdane dozvole, postavlja se pitanje kriterija prema koje su iste izdane, kao i onih kojima se vodio projektant ove neobične katnice na stambenoj zgradi.
Neukus kažnjavala Komora arhitekata
Hrvatska komora arhitekata i inžinjera u graditeljstvu(HKAIG) koristi mehanizme sankcioniranja nesavjesnih stručnjaka u projektiranju ukoliko su članovi ovog tijela. Tako je u svibnju ove godine Stegovni sud Komore donio okrivljujuću presudu diplomiranom inžinjeru Josipu Golubiću jer tijekom profesionalnih poslova nije poštovao pravila struke. U presudi se navodi da je spomenuti umanjio vrijednost objekta i dvorišta protivno odredbama Generalnog urbanističkog plana(GUP) povrijedivši time dužnost i ugled arhitekata, odnosno inžinjera u graditeljstvu. Stegovni sud kaznio je svog člana s 10 tisuća kuna i obavezu plaćanju sudskih troškova. Presuda je objavljena u Glasilu HKAIG-a. Vanja VESIĆ
|
06.10.2005., četvrtak
ŠTO SE JOŠ SKRIVA IZA SPORAZUMA RAČAN DRNOVŠEK
Parafiranim nacrtom sporazuma Republika Hrvatska - osim poklanjanja dijela svog teritorijalnog mora međunarodnoj zajednici proglašavajući ga međunarodnim vodama - direktno poklanja i Republici Sloveniji velik dio svog teritorijalnog mora! ® Slike su zaštićene Copyright ©
Ovo područje, razlika između granice na osnovi odredaba međunarodnog prava i granice parafirane sporazumom, veličina je cca. 113 km2, a na donjoj karti označeno je tirkiznom bojom:
Ukupna površina mora koja se poklanja što Sloveniji, što međunarodnoj zajednici iznosi oko 160 km2. Kada se tome doda da hrvatska gubi i mali trokut između "koridora" i talijanskih teritorijalnih voda (teritorijalno more ne može postojati bez kopna osim u iznimnom slučaju sidrišta van teritorijalni voda), područje kojeg se Republika Hrvatska bezrazložno odriče raste na gotovo 170 km2.PODLISTAK****Poznato je, ali ne široj javnosti da je INA-Naftaplin istraživala bušeći morsko dno u tom pojasu u više bušotina koje je napravila, pronašla ogromne količine nafte i plina. S obzirom da se iste nije moglo staviti u exploataciju, bušotine su začepljene, betonom, dakle sporazumom RAČAN DRNOVŠEK Hrvatska gubi ogromno rudno blago iz podmorja- NAFTU I PLIN
**** U petak, 20. srpnja 2001. predsjednica Komisije za granice hrvatske Vlade Olga Kresović-Rogulja i njezin slovenski kolega Miha Pogačnik parafirali su u slovenskom Otočecu na Krki, sporazum o međudržavnoj granici između Hrvatske i Slovenije. Slovenija ne dobiva samo more nego i nalazišta plina koje su u neprocijenjivoj vrijednosti, taj podatak sam slučajno saznao u nekom razgovoru, od ljudi koji su upoznati sa tim stvarima.
Zaključno o parafiranom nacrtu sporazuma...
Ukratko, Republika Hrvatska je parafirala sporazum koji u potpunosti ispunjava Slovenske zahtjeve, a protivan je načelima međunarodnog prava, kao i načelima postojeće Konvencije UN o pravu mora koja je na snazi. U pitanju je štetno političko, a ne pravno rješenje. Štoviše, kako je u međunarodnom pravu veoma jako i načelo presedana, ovim je otvoren put i rješavanju pitanja granice sa Crnom Gorom na politički, a ne na pravni način koji je dosad zagovarala Republika Hrvatska. Štoviše, sada možemo očekivati i zahtjev Bosne i Hercegovine za koridorom, čime bi se hrvatski državni teritorij u potpunosti razdvojio.
Teško je objasniti zašto je Republika Hrvatska kao jedna od svega par zemalja u svijetu koje imaju specijalizirani poslijediplomski studij Prava mora pristala na ovako štetno i nepravno rješenje. To samo govori da su pregovori vršeni nestručno te da su ih vodili ljudi koji ne shvaćaju složenu problematiku međunarodnog prava mora poput odnosa teritorijalnog mora i gospodarskog pojasa te mogućnost stvaranja štetnih presedana.
Hrvatske pregovarače je su u kreiranju ovakvog rješenja vodili uglavnom dnevno-politički razlozi (tipa: idemo pokazati kako se mi možemo dogovoriti!) a ne interesi dugoročnog pravednog rješavanja graničnog spora.
Srećom, hrvatska stručna i šira javnost pokazali su visoku razinu razumijevanja problematike i Vlada Republike Hrvatske je ubrzo nakon parafiranja morala odustati od ovakvog rješenja morske granice sa Slovenijom. Naravno, nitko se nije osjetio pozvanim da povodom toga da ostavku...
|
03.10.2005., ponedjeljak
Parafirani nacrt sporazuma između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o Piranskom zaljevu iz 2001. godine
Uvodno o sporazumu
U petak, 20. srpnja 2001. predsjednica Komisije za granice hrvatske Vlade Olga Kresović-Rogulja i njezin slovenski kolega Miha Pogačnik parafirali su u slovenskom Otočecu na Krki, sporazum o međudržavnoj granici između Hrvatske i Slovenije.Opširnije:klikni na sliku:: Preneseno iz Vjesnika od 24. rujna 2001.
Tekst ovog nacrta sporazuma nije nikad u cijelosti predstavljen hrvatskom Saboru i javnosti. Iz onoga što je u javnosti "procurilo", napravljena je karta razgraničenja:
Rješenje morske granice između Hrvatske i Slovenije predloženo parafiranim sporazumom besmisleno je sa stanovišta međunarodnog prava mora i štetno za hrvatske interese iz više razloga. Ovdje navodim samo kratke naznake problema i nelogičnosti koje ovaj sporazum može donijeti.
Zašto Sloveniji koridor nije potreban?
Sloveniji za njene trgovačke i druge potrebe plovidbe nije potreban nikakav "koridor" prema otvorenom moru, jer uživa pravo neškodljivog prolaska. To je jedan od osnovnih instituta međunarodnog prava mora, naveden u članku 17. Konvencije UN o pravu mora iz 1982. (stupila na snagu 1994.):
Uz uvjet poštivanja konvencije brodovi svih država, obalnih i neobalnih, uživaju pravo neškodljivog prolaska teritorijalnim morem.
Znači, svi slovenski i drugi trgovački brodovi mogu uvijek, bez najave i ikakvih uvjeta prolaziti našim teritorijalnim morem prema i iz slovenskih luka. Štoviše, nikakve se pristojbe ne smiju ubirati od stranih brodova samo zbog njihova prolaska teritorijalnim morem.
Ribarski brodovi također imaju pravo neškodljivog prolaska pod određenim uvjetima, tipično da mreže drže zatvorene (i naravno ne ribare), te da nose oznake i svjetla ribarskog broda. Čak i ratni brodovi pod odgovarajućim uvjetima (najava, određen broj brodova koji istovremeno prolaze, oružje u pasivnom položaju) imaju pravo neškodljivog prolaska teritorijalnim morem druge države.
Slovenski koridor je u navigacijskom smislu besmislen – na tom dijelu Jadran je malen, zatvoren, plitak i uz veliku koncentraciju brodova. Iz navedenih razloga već godinama se - sukladno svjetskoj praksi i međunarodnim propisima - radi na uvođenju sustava odvojene plovidbe određenim koridorima, što znači da veliki brodovi za dolazak u slovenske luke ionako neće koristiti uski koridor već prolaziti kroz hrvatske i talijanske teritorijalne vode.
Iz gore navedenog proizlazi kako davanje koridora Sloveniji, tj. odricanje od dijela suvereniteta zbog "koridora" nema nikakve praktične svrhe koja može olakšati plovidbu slovenskim brodovima (osim možda njihovim ratnim brodovima koji izlaze u Jadran!)Ovo je samo dio teksta Opširnije:klikni na sliku LINK:::
|
02.10.2005., nedjelja
Slovenski “Predlog zakona o zaščitni ekološki coni in epikontinentalnem pasu“
Republika Slovenija namjerava Zakonom proglasiti svoj epikontinentalni pojas i zaštitnu ekološku zonu unutar područja koje je na karti označeno tamnoplavo - dakle na području koje potpada pod hrvatski epikontinentalni pojas i ribolovno-ekološki pojas.
Grafički prikaz prenesen iz Jutarnjeg lista. ® Slike su zaštićene Copyright ©
Slovenski “Predlog zakona o zaščitni ekološki coni in epikontinentalnem pasu“ predstavlja otvoreni pravni atak na teritorijalni integritet i suverenitet Republike Hrvatske.
Prijedlogom navedenog Zakona:
Republika Slovenija proglašava svojim epikontinentalnim pojasom i ekološkom zonom dio hrvatskog epikontinentalnog pojasa i hrvatske ribolovno-ekološke zone koja se nalazi iznad njega. Dakle, izravno se povrjeđuju suverena prava koja Republika Hrvatska ima u ta dva pojasa.
Republika Slovenija posredno proglašava svoj izlaz na izlaz na otvoreno more – jer bez izlaza na otvoreno more obalna država ne može imati epikontinentalni, ekološki, gospodarski ili drugi pojas ili zonu. Time se dio teritorijalnog mora Republike Hrvatske (dakle područje pod suverenitetom Republike Hrvatske) u biti proglašava dijelom slovenskog teritorija! Navedeno potvrđuje i nedavna izjava g. Rupela koji tvrdi kako je Slovenija “pomorska država s epikontinentalnim pojasom i dostupom do međunarodnih voda”.
U pitanju je dakle nešto što se od jedne članice Europske unije svakako nije očekivalo: pravni atak na suverenitet i teritorijalni integritet susjedne države, što s ozbiljnom politikom i pravom mora nema veze. Tako npr. epikontentalni pojas država ne proglašava, već ga ima ipso facto, samom činjenicom da izlazi na otvoreno more.
S obzirom na gore navedeno Vlada Republike Hrvatske bi trebala odbiti bilo kakvo političko pregovaranje i nadmudrivanje – Hrvatska prema Sloveniji i međunarodnoj zajednici treba imati jedan i čvrst stav: Spor o granici na moru i drugim pravima vezanim uz more treba se rješavati isključivo na osnovi Konvencije UN o pravu mora, a nikakvim trgovanjem, političkim ustupcima i sl. Spor treba riješiti putem nekog od tijela koje predviđa Konvencija UN o pravu mora: Međunarodnom sudu u Haagu, Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu, Arbitražnom sudu, Posebnom arbitražnom sudu. Jednostavno – treba pokazati tko je onaj tko želi rješenje na osnovi međunarodnog prava, a tko političko nadmudrivanje.
Ukoliko “Predlog zakona o zaščitni ekološki coni in epikontinentalnem pasu“ Slovenski parlament izglasa, Republika Hrvatska bi trebala prijaviti Republiku Sloveniju Vijeću sigurnosti UN zbog nasrtaja na hrvatski državni teritorij i hrvatska suverena prava, a na osnovi čl. 35. st. 1. Povelje Ujedinjenih naroda: Povelja Ujedinjenih naroda
Članak 34.
Vijeće sigurnosti može ispitivati svaki spor ili svaku situaciju koja bi mogla dovesti do međunarodnog trvenja ili izazvati spor da utvrdi može li nastavljanje toga spora ili te situacije ugroziti održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.
Članak 35.
1. Svaki član Ujedinjenih naroda može upozoriti Vijeće sigurnosti ili Opću skupštinu na svaki spor ili situaciju kojih je priroda izložena u Članku 34.
|
Razgraničenje na moru između Republike Hrvatske i Republike Slovenije uz poštivanje crte sredine:
Preuzeto iz knjige akademika Vladimira Iblera: Međunarodno pravo mora i Hrvatska
Slika predstavlja razgraničenje na osnovi crte sredine, sukladno članku 15. Konvencije UN o pravu mora.
® Slike su zaštićene Copyright ©
|
01.10.2005., subota
O RAZGRANIČENJU NA MORU
Pitanje razgraničenja između država na moru uređuje se prvenstveno Konvencijom Ujedinjenih Naroda o pravu mora iz 1982. godine. Konvencija je stupila na snagu u studenom 1994. godine, godinu dana nakon što je glavnom tajniku UN dostavljena šezdeseta izjava o ratifikaciji.
Zbog raširenosti konvencije njena pravila smatraju se danas obveznim za sve države, dakle i one koje nisu izričito prihvatile Konvenciju. Bivša Jugoslavija Konvenciju UN o pravu mora ratificirala je još 80-tih godina prošlog stoljeća, tako da je pravilima o sukcesiji ona preuzeta u zakonodavstvo svih država slijednica SFRJ. Republika Hrvatska je još dodatno osnažila djelovanje Konvencije naknadnom ratifikacijom.
--------------------------------------------------------------------------------
Razgraničenje između država uređuje se člankom 15. Konvencije UN o pravu mora. Navedeni članak u službenom prijevodu na hrvatski jezik glasi: Kada su obale dviju država sučelice ili se dodiruju, nijedna od tih dviju država nije ovlaštena, ako među njima nema drugačijeg sporazuma, proširiti svoje teritorijalno more preko crte sredine kojoj je svaka točka jednako udaljena od najbližih točaka polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora tih dviju država. Ova se odredba, međutim, ne primjenjuje ondje gdje je zbog razloga historijskog naslova ili drugih posebnih okolnosti nužno razgraničiti teritorijalno more dviju država na drugačiji način. Konvencija nije izričito definirala pitanje "historijskog naslova ili drugih posebnih okolnosti". Takva nejasna formulacija predstavlja kompromis koji je omogućio gotovo univerzalnu prihvaćenost Konvencije, no nedefiniranje "historijskog naslova ili drugih posebnih okolnosti" u stručnoj literaturi se smatra jednim od većih manjkavosti same Konvencije UN o pravu mora.
Pitanje je da li će se s vremenom stvoriti određena običajna pravila koja će barem donekle definirati što sve potpada pod "historijski naslov ili druge posebne okonosti" (u međunarodnom pravu običaj je još uvijek veoma važan pravni izvor), ili će se to pitanje tumačiti od slučaja do slučaja, što otvara mogućnost sporova i različitih argumentiranja jačine "historijskog naslova ili drugih posebnih okolnosti" pomoću političkog pritiska ili vojne sile.
--------------------------------------------------------------------------------
Možemo slobodno reći kako je osnovno pravilo kod razgraničenja dviju država na moru crta sredine (ekvidistancije). Ona je, da ponovimo, crta kojoj je svaka točka jednako udaljena od najbližih točaka polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora dviju država.
O važnosti crte sredine govori i podatak kako je u posljednjih 70 godina od ukupno 45 sklopljenih sporazuma o razgraničenju ovog tipa ekvidistancija je kao metoda primijenjena u 33 ugovora!
Crta sredine nameće se kao osnovno pravilo razgraničenja između država na moru i prema načelima Povelje Ujedinjenih naroda, temeljnom dokumentu suvremene međunarodne zajednice, a gdje se govori o suverenoj jednakosti država.
Stoga crtu sredine možemo smatrati osnovnim pravilom kod razgraničenja između država, dok "historijski naslov ili druge posebne okolnosti" predstavljaju samo izuzetak od općeg pravila koji se može uzeti u obzir isključivo kada takve okolnosti jasno postoje i kada je zaista nužno izvršiti razgraničenje na drugi način. ® Slike su zaštićene Copyright ©
|
|
