Mama prije svega...

ponedjeljak, 22.09.2008.

Jesenske pripreme...

...eto, jamama i moja dva momka se pripremamo za novu jesen. Pisala sam vam prije ljeta... bilo nam je krasno. Veći fakin je plivao bez narukvica u dubokom! Nisam mogla vjerovati kad sam vidjela da moj, inače dosta plašljiv mali princ maše ručicama i nožicama na oko metar i po dubine. Naravno, dida je bio uz njega, ali kad ga je htio prihvatiti da slušajno ne počne tonuti, mali princ ga je odgurnuo s izrazom lica koji je govorio; ''Daj me pusti, dida, pa kaj ti je, viš da plivam ko veliki''. A mama ponosna...

I tako smo vam mi položili plivanje. A sad...uslijedio je veliki izazov za mene i njega. Krenuli smo u vrtić. Naravno da tetu u vrtiću zove baka, jer tko njega čuva taj mora biti baka, zar ne? Uglavnom, pravi je šarmer taj moj fakin. Djeca ga prilično vole, kako tete pričaju; on ide od djeteta do djeteta i grli ih, drži za ruku, za rame... baš je nježan i pažljiv, vele. Nadam se da se takav mali idealist neće razočarati u tim ljudima u nastanku. Odnosno, vjerojatno hoće, ali tu je mama uvijek spremna za objašnjavanje i tješenje. No, zasad nam ide super, čak već i spava u vrtiću bez problema, evo protječe četvrti tjedan odkako smo prvi puta ušli u vrtić.

Manji fakin je svakim danom sve veći i bucmastiji... I stalno se smije. Kao pijani veseljak.

Do novih jesenjih zgoda, veliki pozdrav svim mojim dragim blogerima od Čupke kiss

- 17:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 15.07.2008.

Vrijeme letiii...

...i eto, već slavimo tri mjeseca! (za šest dana) Momčina je pravi taj moj mali beban, izgleda kao da mu je šest mjeseci. Eto neki dan dobio na poklon kratke traper hlačice, na čijoj etiketi piše od 6-9 mjeseci. Ja sam se rastopila kak su slatke a kak ih ne bu stigao obući preko ljeta za koje su i namijenjene, jer neće toliko narasti... kad li iznenađenja! Neki dan sam mu ih obukla za probu, iz znatiželje. Odlično mu stoje! Uopće mu nisu velike. Pa vi recite da je on beba! naughty
Drugi, veeeliki dečko, je stvarno super. Tu i tamo je mrvu neposlušan, ali mislim da su to sitnice s obzirom da je uglavnom doista poslušno i drago dijete. Što je stariji, sve je nježniji i obzirniji prema malome braci. Iako sam ja očekivala da će biti obratno.
I sad jedva čekamo more. Iako nećemo biti dugo, jer na mojemu otoku znaju biti uistinu visoke temperature, a to bebi ne želimo priuštiti predugo... jer ipak je još mali, štogod kile i dužina/visina govorile...

Eto, baš sam nekako super ljetno raspoložena, i pozdravljam vas u želji da provedete što ljepše, ugodnije i zabavnije ljeto!

Poljubac od mame Čupke!

p.s. nekoliko fotografija mojih fakina ću nastojati uploadati kroz nekoliko dana....

- 11:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.05.2008.

Double mama!

Da, da...znam da sam baš bezobraznica, tek vas sada izvještavam da sam 21. 04. postala drugi put mama, ali eto ova dva tjedna Borna i ja smo se navikavali jedno na drugo, lovilli ritam... i moram reći da nam super ide!
Za prvog bebana smo se bojali da će biti ljubomornih trenutaka, ali to je jedno predivno dijete! Kad mama doji malog bracu, prvi beban dođe do nas i ljubi maloga bracu u glavu, rukice... pokriva ga dekicom, želi držati bočicu i ne da ni slušajno mami da drži bočicu, jer on će to... (nažalost uveli smo i malo nadohrane, no ipak papam i mamino mlijeko, kombinirano) pa onda veliki braco jedva dočeka da drži bočicu malome braci. Stvarno nas je jako ugodno iznenadio, tako je pažljiv...
Uglavnom, Borna se rodio sa 430 i 55 cm dužine... momčina, zar ne?

Puno pozdrava od mame Čupke i prinove!

- 17:33 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 20.02.2008.

Nakon mnooooogo vremena...

...eto mama vam šljaka naveliko, a bliži se i datum... početkom travnja bi trebao stići drugi bebač.
Mnoge zgode vam ja proživljavam s drugim bebačem... Prvi je bio super, miran, uvijek je ležao kako treba, nije me puno mlatio...
A drugi, nonstop se okreće i mlati mamu... na nekoliko ultrazvuka je ležao poprijeko (vodoravno), pa se bio vratio normalno (okomito), pa je sad opet na posljednjem ultrazvuku ležao poprijeko. Eh. Svi su se čudili što se toliko vrti, već je poprilično velik za tolke turbulencije... a vidjet ćemo hoće li se vratiti normalno. Naravno, nadam se da hoće, da se mama ne mora oporavljati mjesecima od kajzerskog reza... nut
Inače sam vam super, puno se krećem, s prvim bebačem sam svaki dan u parkiću, stječemo socijalne vještine (dijeljenje lopte, kantice i lopatice s drugim bebama bez vrištanja i padanja u afane) smijeh i tako... 28.01. smo slavili dvije godine, ali još uvijek ne želi ništa pričati. Izluđuje me! Iako, sve razumije. Sluša mene i muža o čem pričamo i onda to sve povezuje, pokazujući prstima na stvari o kojima pričamo... ako spomenemo telku, odmah nosi daljinski... znači sve mu je jasno. Ali za govor je valjda prelijen... rolleyes
Nadam se, kad krene u vrtić, da će poželjeti govoriti kad vidi da svi drugi već govore...

toliko zasad od mene, puno pozdrava, čujemo se kad krenem na pravi porodiljni, uz cijele dane kod kuće, pa ću imati puno vremena za bloganje.

pusa od mame čupke!

- 17:21 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 30.12.2007.

Sretan Božić i nova 2008!

Dragi moji blogeri, Čupka vam želi sve najbolje tijekom ovih blagdana, da budete sretni, sa svojom obitelji provedete što više vremena, pazite se, mazite, volite, a isto tako vam želi sretnu 2008. godinu, ispunjenu, mirnu, sa što manje stresa i što više ljubavi... velika pusa svima!

- 10:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 08.12.2007.

Adventsko raspoloženje...

...eto, rade se popisi, gledaju dućani...uglavnom, i mene je, kao i ostatak svijeta zahvatila poznata groznica. A uistinu obožavam Božić, to je mjesec kad jednostavno moraš vjerovati u bajke, u čuda... svi ti se ljudi čine najednom bolji i topliji.

A nama u travnju stiže i Borna...
eto tuče mamu non stop nogicama iznutra, puno jače nego što je to radio prvi beban yes

...i baš jedva čekam Božić. Tu večer kad ništa drugo neće biti važno nego nas četvoro. I četiri svijeće na stolnjaku, i ribica u sredini s blitvom... ah divan je dvanaesti mjesec!

sretan

- 16:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 23.11.2007.

Malo novosti za vas...

odnosno puno novosti. Eto nije me stvarno dugo bilo... eto prvo da kažem mali hahar je super, raste ko gljiva, sve se više lijepi za mamu, vješa mi se za noge, kad odem u wc on poludi ako me nema duže od minute... a mama sve više radi... ali ne još dugo. Jer, znate, polako ga pripremamo i za...

...pusa od Chupke... kiss

- 16:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 10.10.2007.

Nada Dimić - ponos grada... ??

Da ne mislite da nisam kulturno osviještena osoba, ne želim nikoga i ništa uvrijediti u ovome postu, a pogotovo mislim da se ne bi trebala tolerirati bespravna gradnja amoralnim tajkunima, no budimo realni (kako bi Kazo rek'o), centar Solidum nesmetano funkcionira već nekoliko godina, pa eto, tu nemam što dodati.
Ali! Nije mi jasno kako zgrada, koja se tako lako urušila, i znači, prijeti daljnjim urušavanjem svakoga dana, može biti spomenik kulture? Vjerojatno bi trebalo urediti glavnu zgradu, kako neki predlažu, preurediti ju u prigodni muzej, koja bi o dotičnoj tvornici i ispričala neku priču. Ali ovako da ta zgrada koja, citiram iz članka u Jutarnjem, Samo što se ne uruši sama. To je sve trulo, od armature do žica… ne može samo tako stajati I biti spomenik kulture… ne razumijem jednostavno kako se u prvome redu to dopustilo. Ne znam, možda sam neupućena, (makar sam pretraživala po internetu) ali nisam uspjela pronaći nikakvu informaciju postoji li trenutno kakav sadržaj u toj zgradi, nekakav muzej, bilo što… dakle, pretpostavljam da ta zgrada samo tako tamo stoji. I ruši se vrlo lako, očito.
Da podsjetim na još jednu bespotrebnu potencijalnu ruševinu u Zagrebu, ono ruglo užasno na uglu Šubićeve i Martićeve, poznatije kao tvornica ''Gorica'', to mi isto tako nije jasno, zašto to još uvijek tamo stoji… podsjetila sam i zato što nekako predosjećam da će i to uskoro biti proglašeno spomenikom kulture…
Iako, i na ovo još jednom podsjećam, u zemlji koja se (khm, khm) bori protiv korupcije, trebalo bi početi oštro kažnjavati bespravnu gradnju, pogotovo velikih centara i garaža, kad su već tamo na Viru one jadne ljude koji su si 'zgradili po tridesetak kvadrata tako brzo i učinkovito porušili. Mislim, znam da su i oni u krivu, ali to mi se ipak nekako čini manje urgentno od centra Solidum i ostalih ogromnih bespravnih centrusina. Koje još i zarađuju. Na Viru, možda, ali samo možda je koji podrum prodavao nekoliko flašica vina ili maslinova ulja… sumnjam da su imali kolica za špeceraj s pogonom na dvije kune.
Ali, eto, ha ha, pri kraju u Jutarnjem stoji jedna zgodnušna rečenićica;
Kerum kaže kako će nastaviti gradnju poslovnog centra Krešimir u skladu s građevinskom dozvolom koju posjeduje na ime tvrtke Krešimir d.o.o., u vlasništvu odvjetnika Ante Nobila.
Kakve li slučajnosti. Ali, mi se i dalje zdušno borimo protiv kriminala i korupcije.

Pozdrav, Čupka

- 15:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.09.2007.

Peseki vs. ljudi

Nažalost, meni današnjica, barem u mojoj državi, ne pratim pomno situaciju u inozemstvu, izgleda kao da se svela na borbu peseka protiv ljudi. Naravno da, zahvaljujući tehnologiji i zloćestoći ljudi, koju peseki ne posjeduju, znamo tko je definitivni pobjednik u ovoj bitci (ili bitki? Moram pitat majčicu he he he…)
Uglavnom, evo jedan članak koji me ponukao na razmišljanje o ovoj stvari…a nije da nisam već prije mozgala o tome.

Više od milijun kuna grad Velika Gorica mora isplatiti obitelji mladića Željka Krpačića koji je 26. kolovoza 2002. godine poginuo na motociklu jer je U Ulici Matice hrvatske ispred njega izletio pas čiji vlasnik nije pronađen.

Obitelj mladića 2003. godine podigla je privatnu tužbu protiv Grada, a prema nedavnoj pravomoćnoj presudi, vlasti su krive što pas nije bio u šinteraju, nego je lutao ulicama.

Županijski je sud u Karlovcu nedavno potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici iz 2004. godine, prema kojoj obitelj Krpačić dobiva 542.555 kuna. No, sa zateznim kamatama taj se iznos popeo na 1 milijun i 115 tisuća kuna, zbog čega je na zadnjoj sjednici Poglavarstva donesen rebalans proračuna.

Zamjenik gradonačelnika Goran Beus Richtemergh navodi kako će Grad poštovati odluku suda i postojeće zakone, iako smatra da presuda nije pravedna.

- Naša veterinarska stanica ima neispravnu pušku za uspavljivanje i iako je svaki vlasnik obvezan čipirati psa, većina ne vodi ih ni na cijepljenje.

Velika Gorica nema azil za pse jer bi tada po psu trebali plaćati 67 kuna na dan, na što bi se s pravom bunili socijalno ugroženi građani. Svakog ljeta raste broj pasa lutalica koje vlasnici napuštaju tijekom godišnjih odmora - rekao je Beus Richtemergh.

Sadašnji je sastav Poglavarstva taj spor zatekao kada je već bio na Županijskom sudu pa se zato nije predlagala nagodba, a Beus Richtemergh tvrdi da je ondašnja HDZ-ova administracija namjerno ignorirala tu mogućnost jer je to bila predizborna godina.

- Svima je bilo jasno da će Velika Gorica izgubiti spor, ali se HDZ nije htio ugroziti rebalansom proračuna - ustvrdio je Beus Richtemergh. Članica Poglavarstva, pravnica Vesna Fabijančić-Križanić, izrazila žaljenje što nije uložen prigovor podijeljene odgovornosti.

- Elemenata za podijeljenu odgovornost itekako je bilo, no ako je sam odvjetnik ne zatraži, sudac to ne može učiniti sam - rekla je Fabijančić-Križanić te zaključila da je jedina uloga tog Poglavarstva bila obračun visokih zateznih kamata koje su nastale zbog sporosti Županijskog suda.

Dakle, radi se o svijesti koju malo ljudi posjeduje, a svi žele psa. Zgodan je, pogotovo kad maše repom, jer se veseli kad popodne dođem kući, tako se iskreno veseli, ostali ukućani se ne vesele tako, jer su naravno, svi opterećeni svojim problemima pa se zaboravljaju poveseliti nečemu tako običnom, a zapravo važnom i lijepom kao što je povratak bližnje osobe, po mogućnosti i koju jako volimo, kući nakon dugog napornog radnog dana. Ali pesek se veseli. Jer on iskreno pokazuje svoju ljubav, i zaista nas voli. A većina vlasnika kućnih ljubimaca, prema onome što sam primijetila, samo misli da voli svoje ljubimce. Vole ih kad su i oni raspoloženi za maženje, šetnju, bacanje štapa… Ali kad nismo za to raspoloženi, hitnemo ih u kut sobe (često i nogom) ili na kraju, negdje pored ceste iz auta. Uopće nemam riječi kojom bih opisala čovjeka koji napusti psa (za mene su kućni ljubimci dio obitelji, i uvijek bili, tako su me učili roditelji i hvala Bogu da jesu) zato da bi mogao ''mirne'' duše otići na godišnji odmor.

E sad, sjetila sam se jedne inicijative koju bih rado sprovela, ali nisam sigurna kome i na koju adresu, ali to bi trebalo svakako organizirati…

1. Bilo bi odlično kada bi se jednom u tri mjeseca organizirala jednodnevna edukacija ljudi, predavanja na kojoj bismo naučili malo više o odnosu prema kućnim ljubimcima, o njihovu ponašanju, jednostavno predavanja na kojima bi se ljudi osvijestili kako se treba odnositi prema životinjama a i upozoriti kako bi mogli biti kažnjeni ako se budu neodgovorno ponašali prema psima
2. Drugo, ali puno puno bitnije, mislim da bi trebalo jedan dan u mjesecu organizirati besplatnja steriliziranja pasa. S obzirom da sam i sama imala psa (dok sam živjela kod roditelja), znam koliko je skupo steriliziranje pasa (oko 1000 kuna), pa bi takve akcije bile više nego dobrodošle…
…al eto, nekoliko minuta nakon što sam napisala ovaj post u wordu i pohranila ga, malo sam pročačkala netom i pronašla dvije odlične akcije, iako su out of date, u iščekivanju sam novih i obavijestit ću na mom blogu čim na njih naiđem!
A dotad, eto pogledajte, ipak nije sve tako crno ;o)

http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=361
http://www.zivot.hr/index.hr.php?id=30

Do tada, pozdravlja vas velika ljubiteljica životinja, koja ipak ima jedan grijeh :o))) (užasava se pauka!), i moli vas da svaku večer pomilujete svojeg ljubimca (ako vam se ne gadi poljubite ga u njuškicu, šapicu, gdjegod) jer i njima treba pažnja kao i nama…

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

- 09:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 05.09.2007.

Nekako s ljeta...

…znam, Žera i Kemal pjevaju ''nekako s proljeća'' (prekrasna mi pjesma), al eto prigodno sam preformulirala naslov… Uh, kao ljetni tip, teško proživljavam prve dane afterljeta (još nije jesen, a ni ljeto više…) Al eto, polako se prilagođavam. Pogotovo ovi dani, puni kiše… eh. Uglavnom,, na moru je bilo krasno! Moj beban koji eto sada ima godinu i osam mjeseci, plivao je gotovo sam! Tata (moj muž) ga je primio za ruke i vrtio po vodi oko sebe, a on je uživao… A moj tata ga je primio ispod prsa i guze kao da ga uči plivati. Po spretnim kretnjama u vodi, i totalnim oduševljenjem vodom, mislim da će on vrlo brzo proplivati. Mislila sam da će se bojati vode, ali ma kakvi… Vadili bismo ga jedva iz plićaka već cijelog smežuranog… Ja sam sei odmorila, pošto su baka i dida bili uz nas he he… Samo, ta ljeta tako kratko traju… šmrc. Uglavnom, napunila sam baterije za jesen. Mislim da bi ovo mogla biti lijepa jesen. Iako, jedva čekam ponovo ljeto…sljedeće godine. Eto, da ipak ne bih završila ovaj post u blues atmosferi, šaljem vam par lijepih jesenskih slika. Koje sam pronašla negdje u bespućima interneta…

Pusa, Čupka