Mama prije svega...

Jesenske pripreme...

...eto, jamama i moja dva momka se pripremamo za novu jesen. Pisala sam vam prije ljeta... bilo nam je krasno. Veći fakin je plivao bez narukvica u dubokom! Nisam mogla vjerovati kad sam vidjela da moj, inače dosta plašljiv mali princ maše ručicama i nožicama na oko metar i po dubine. Naravno, dida je bio uz njega, ali kad ga je htio prihvatiti da slušajno ne počne tonuti, mali princ ga je odgurnuo s izrazom lica koji je govorio; ''Daj me pusti, dida, pa kaj ti je, viš da plivam ko veliki''. A mama ponosna...

I tako smo vam mi položili plivanje. A sad...uslijedio je veliki izazov za mene i njega. Krenuli smo u vrtić. Naravno da tetu u vrtiću zove baka, jer tko njega čuva taj mora biti baka, zar ne? Uglavnom, pravi je šarmer taj moj fakin. Djeca ga prilično vole, kako tete pričaju; on ide od djeteta do djeteta i grli ih, drži za ruku, za rame... baš je nježan i pažljiv, vele. Nadam se da se takav mali idealist neće razočarati u tim ljudima u nastanku. Odnosno, vjerojatno hoće, ali tu je mama uvijek spremna za objašnjavanje i tješenje. No, zasad nam ide super, čak već i spava u vrtiću bez problema, evo protječe četvrti tjedan odkako smo prvi puta ušli u vrtić.

Manji fakin je svakim danom sve veći i bucmastiji... I stalno se smije. Kao pijani veseljak.

Do novih jesenjih zgoda, veliki pozdrav svim mojim dragim blogerima od Čupke