Mama prije svega...

Nekako s ljeta...

…znam, Žera i Kemal pjevaju ''nekako s proljeća'' (prekrasna mi pjesma), al eto prigodno sam preformulirala naslov… Uh, kao ljetni tip, teško proživljavam prve dane afterljeta (još nije jesen, a ni ljeto više…) Al eto, polako se prilagođavam. Pogotovo ovi dani, puni kiše… eh. Uglavnom,, na moru je bilo krasno! Moj beban koji eto sada ima godinu i osam mjeseci, plivao je gotovo sam! Tata (moj muž) ga je primio za ruke i vrtio po vodi oko sebe, a on je uživao… A moj tata ga je primio ispod prsa i guze kao da ga uči plivati. Po spretnim kretnjama u vodi, i totalnim oduševljenjem vodom, mislim da će on vrlo brzo proplivati. Mislila sam da će se bojati vode, ali ma kakvi… Vadili bismo ga jedva iz plićaka već cijelog smežuranog… Ja sam sei odmorila, pošto su baka i dida bili uz nas he he… Samo, ta ljeta tako kratko traju… šmrc. Uglavnom, napunila sam baterije za jesen. Mislim da bi ovo mogla biti lijepa jesen. Iako, jedva čekam ponovo ljeto…sljedeće godine. Eto, da ipak ne bih završila ovaj post u blues atmosferi, šaljem vam par lijepih jesenskih slika. Koje sam pronašla negdje u bespućima interneta…

Pusa, Čupka