|
|
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
NAJLJEPŠI BLOG NA SVIJETU!!
Ovo je moje malo mjesto gdje moram ispucat svoju negativnu, ali i izrazit pozitivnu energiju, a ako vam se ne čita- ne morate!!!
*Nova anketica- ovdje glasaš
Ime: Dina
Nadimak: Dinka
Najglumac/ glumica: Christian Oliver, Tom Hanks, Denzel Washington
Najpjevač/ pjevačica: Chris Brown , Akon, Eminem.... Rihanna, Fergie...
Najgrupa: Black Eyed Peas, Pussycat Dolls
Najklopa i najpiće: Njoki i Cedevita limun
Najfilm: Američki gangster (Pogledajte ak možete: najbolja kombinacija drame i trilera)
Najserije: Cobra11, Princ iz Bel-Aira, Puna kuća, Pod istim krovom, Sam svoj majstor, Bračne vode, Zabranjena ljubav, Dadilja (napokon se vratila 
) i Rat u kući
Najknjige: Tajni dnevnik Adrijana Molea i svi nastavci
Volim: Svoju obitelj (valjda), svoje fredove (trudim se), dečke (ima jedan), zabave i druženja (nek ih bude što više) , dobre ocjene (u zadnje vrijeme mi je svejedno), životinje (najviše pigice), terranovu i new yorker (a ko ne voli šoping 
), komp (jedini izvor života), mobitel (sony ericsson), telku (najpametniji čovjekov izum i drugi najbolji prijatelj svakog ljudskog bića- prvi je pas), hip-hop (način na koji se trudim ostat u formi), i još puno toga (ko bi sve nabrojao)...!
Ne volim: Novu profu iz hrvatskog, općenito bahate i umišljene ljude, ne volim tjelesni, metalicu, hard rock, Nokiu, ne volim pušenje i cuganje. ne volim uvrijede i prijevare, laži i tračeve (i sama se trudim ne tračat), mrzim kad mi neko nešto govori iza leđa: ak te smeta pa reci mi u facu, a nemoj me ogovarat s ko zna kim!!!; ne volim promijene- zgražam se od promjena, ja se rađe držim svojih navika... To je valjda to...
Najveća tajna svemira: Što više boli, udarac u jaja ili rađanje?
Najdraža izreka: Smrt je samo posljednji neprijatelj kojeg moramo pobijediti... (J.K. Rowling, Harry Potter i Darovi smrt), Need something to be happy. Anything. I'll take anything. Just show me something whic can make me smile... (Ja, Dina, christianoliver.blog.hr)
Ostale informacije: Pitaj kaj oš znat!
| D | Dreamy |
| I | Irresistible |
| N | Nutty |
| A | Accurate |
Valentinovo- sjebani praznik sjebanog osjećaja
-Sama... na Valentinovo, ali ja nemam nikoga... nitko me ne želi! Neka! Ni ja ne želim nikoga!- bila mi je to prva pomisao na Dan "zaljubljenih". Probudila sam se prerano... do škole je trebalo još dobra 3 sata... Ko i inače, umjesto da plačem, bez veze trošim suze na osobe koji ih ionako ne žele, uključila sam iPod... uputila se tamo gdje sretni ljudi već jesu...
Uvijek sam se pitala zašto je nekima sve lako? Dok drugi, muku muče da prežive... Kako život nije fer... Ljudi koji to nisu zaslužili imaju sve... dobre prijatelje, dobar život, sve je tako jednostavno... Dok ostali jedva nađu nekog površnog, lažljivog prijatelja, bijedan život od kojeg je i smrt bolja... Ja nisam mogla reć da su moji frendovi užas... Moji su najbolji mogući... Al nije sve u frendovima...
Vrijeme je... iritantan glas mojih Staraca ujutro stvarno nije nešto što bi čovjek htio čut... Pogotovo kad se svađaju... pogotovo tad! Nešto sam navukla... ionako nemam ništa... a za koga da se lijepo obučem... nikog nije briga! Jedva sam čekala izać iz pakla...! Vani, na ulici... Sve što čujem je moj prelijepi iPod... neprocijenjivo blago... Sve što imam i jedina stvar do koje mi je stalo!
Evo me u školi... rekla bih napokon... ali na ulici je bilo ljepše... ugodnije! Ovdje se osjećam prazno, glupo i ružno! Pogotovo za Valentivovo... Svi imaju Nekog... svi se grle po hodnicima dok ja marširam kraj njih, gvršće stiščući svoj iPod, i zamalo zaplakavši... Nisam htjela u razred... Preokrutno... Rađe sam otišla u WC. Odlučila sam tamo dočekati početak sata...Poslije ću izać... tada više nikog neće bit na hodnicima i neću morat zadržavat suze... Moji slave...??
...
Idem doma... Ništa me ne veže ovdje... Doma ću bit sama... Nakon cijelo dana zaslužujem bit sama... Kao što sam i očekivala... ovaj dan je potpuni promašaj... Čak i jadna i mizerna osoba poput mene zaslužuje nešto bolje... jedina razlika je što ja to nikad neću dobit... Kraj mene se šuška da netko želi nekome osobno čestitat Valentinovo... Po njihovom glasu prosuđujem da se ne radi o čestitanju... Još jedna sretnica... netko se zatrčao u mene... Pa naravno, to je tip o kojem je grupica kraj mene pričala...! Ja sam se zarumenila, ukopana na mjestu... nadajući se najboljem... ali... tip je nastavio dalje... ne mareći za jednu ružnu, rumenu curu, ukopanu na mjesto... koja sjetno gleda hoće li se on vratit i poljubit ju kako zaslužuje....!
Zaslužuje li?
Jučer sam gledala jedan film... "Sve što djevojka može poželjeti"... Nakon njega... Nisam mogla spavat... Doslovno sam se gušila u suzama... Cura je dobila sve što ja nikad neću... Zgodnog dečka, roditelje, koji su zajedno i vole se ko i prije... Koliko sreća može koštati... i zašto...? Zašto je sreća luksuz????
Suze i osjećaji začas učine čovjeka ranjivim... Jednu sekundu si sretan, a drugu plačeš. Neke potpuno nevažne stvari, kao npr. taj film, može toliko rastužiti?! Jebemu pa cijeli svijet je u depri, a nitko ne može ništa! Zakaj se netko ne potrudi, ili barem proba... Imam toliko stvari koje želim nekome reć, koje me toliko muče... a nisam našla snagu da ikom kažem, ni Petri, ni Mirjani... Nema osobe koja bi me poslušala i ne osudila, ismijala... Svi misle sam na svoje dupe...
Zakaj se niko ne trudi da drugima uljepša pogled na svijet... Jedan prijateljski zagrljaj, il sam jedna jebena poruka da znam da sam na pravom mjestu... al ne... Nije potrebno... Ionako je ljepše plakat... Ako već plačem, nitko drugi neće nać razlog zaš bi me rasplako...! Za smijanje ionako treba previše mišića upotrijebit... Svi ti silni mišići za što... Nakon svake sekunde sreće uvijek dođe 10 sekunda nesreće... Skratit ću vrijeme i sebi i drugima pa ni neću tratit onu jednu sekundu sreće... Skupljat ću je... Ako preživim, možda jednog dana skupim toliko trenutaka sreće da ću možda, pred kraj svog života bit sretna...? Znam da je moje ponašanje u školi i ovdje, na mom blogiću, potpuno drugačije, al to je samo zato kaj ovdje mogu bit kaj jesam... Bez da mi netko sere nad glavom...
Više volim plakat u tišini svoje sobe, u krevetu, prije nego zaspem... Moje suze tada brišu moji medvjedići... Oni me jedini razumiju... Ne okrivljuju... Slušaju i mudro šute... To je najbolje... Ak ne znaš kaj reć, šuti, ne seri...
Evo to je valjda sve... Obećala sam Dori da ću je spomenut u postu, pa evo: Dora i On (onaj NJEN) daj već budite zajedno... Isto to kažem za khm... ona/j komu je ovo upućeno znat će...
Do idućeg posta (ak se od depre ne ubijem)....
Vratila se je ukomirana, zeznuta, sjebana... kak god oćete. Unatoč svim trudovima i naporima da se samo nastavim smijati bez obzira na to kak se osjećam iznutra, depra me opet napala. Povukla u svoj samotni i žalobni stil života. Postigla da se osjećam izolirano, okrutno odvučenom od ostatka svijeta, a dijeli me jedno tanko neprobojno staklo. Ko da svi oko mene mogu i osjećaju ljubav, svaki dan kraj sebe imaju nekog ko će ih zagrlit, poljubit, napravit da se osjećaju voljeno, da pripadaju u ovaj svijet. A ja, ko da nikad primila ili dala ljubav. Više ne znam dal je u redu da nekom kažem da ga volim, kad ne znam jel to istina... Kao da me umjesto ljubavi griju (ili hlade) tamne ruke nelagode... Vuku me u neizlaznu situaciju, punu tamnih tunela i slijepih uličica, uvjeravajući me da će svi biti u redu... a ja se sumnjičavo okrećem oko sebe gledajući pruža li mi netko ruku, zove li me tko u zagrljaj? Zašto je tako teško zagrlit nekoga? Ništa te ne košta- jednostavno se daje i prima... A više se nitko ne grli. Osoba koja nekog zagrli, a ne hodaju i nisu obitelj, odmah biva napadnuta i ismijana, samo zato što je nekom htio podignut raspoloženje, pokazat mu da nije sam na svijetu. Ne mislim na neku isprazni zagrljaj, koji se poklanja samo radi "pristojnosti", nego onaj, koji se daju iz ljubavi, brige... Samo zagrljaj je potreban da obrišeš suze, samo zagrljaj... A ako zamislimo da je zagrljaj maramica, zauvijek ću imati lice mokro od suza- ponestalo mi maramica 
...
P.S. Kak vam se sviđaju promjene?
