Marketing
Priča... to je sve kaj još mogu
Valentinovo- sjebani praznik sjebanog osjećaja
-Sama... na Valentinovo, ali ja nemam nikoga... nitko me ne želi! Neka! Ni ja ne želim nikoga!- bila mi je to prva pomisao na Dan "zaljubljenih". Probudila sam se prerano... do škole je trebalo još dobra 3 sata... Ko i inače, umjesto da plačem, bez veze trošim suze na osobe koji ih ionako ne žele, uključila sam iPod... uputila se tamo gdje sretni ljudi već jesu...
Uvijek sam se pitala zašto je nekima sve lako? Dok drugi, muku muče da prežive... Kako život nije fer... Ljudi koji to nisu zaslužili imaju sve... dobre prijatelje, dobar život, sve je tako jednostavno... Dok ostali jedva nađu nekog površnog, lažljivog prijatelja, bijedan život od kojeg je i smrt bolja... Ja nisam mogla reć da su moji frendovi užas... Moji su najbolji mogući... Al nije sve u frendovima...
Vrijeme je... iritantan glas mojih Staraca ujutro stvarno nije nešto što bi čovjek htio čut... Pogotovo kad se svađaju... pogotovo tad! Nešto sam navukla... ionako nemam ništa... a za koga da se lijepo obučem... nikog nije briga! Jedva sam čekala izać iz pakla...! Vani, na ulici... Sve što čujem je moj prelijepi iPod... neprocijenjivo blago... Sve što imam i jedina stvar do koje mi je stalo!
Evo me u školi... rekla bih napokon... ali na ulici je bilo ljepše... ugodnije! Ovdje se osjećam prazno, glupo i ružno! Pogotovo za Valentivovo... Svi imaju Nekog... svi se grle po hodnicima dok ja marširam kraj njih, gvršće stiščući svoj iPod, i zamalo zaplakavši... Nisam htjela u razred... Preokrutno... Rađe sam otišla u WC. Odlučila sam tamo dočekati početak sata...Poslije ću izać... tada više nikog neće bit na hodnicima i neću morat zadržavat suze... Moji slave...??
...
Idem doma... Ništa me ne veže ovdje... Doma ću bit sama... Nakon cijelo dana zaslužujem bit sama... Kao što sam i očekivala... ovaj dan je potpuni promašaj... Čak i jadna i mizerna osoba poput mene zaslužuje nešto bolje... jedina razlika je što ja to nikad neću dobit... Kraj mene se šuška da netko želi nekome osobno čestitat Valentinovo... Po njihovom glasu prosuđujem da se ne radi o čestitanju... Još jedna sretnica... netko se zatrčao u mene... Pa naravno, to je tip o kojem je grupica kraj mene pričala...! Ja sam se zarumenila, ukopana na mjestu... nadajući se najboljem... ali... tip je nastavio dalje... ne mareći za jednu ružnu, rumenu curu, ukopanu na mjesto... koja sjetno gleda hoće li se on vratit i poljubit ju kako zaslužuje....!
Zaslužuje li?
Post je objavljen 21.01.2008. u 16:12 sati.