Audrey Hepburn-kazu da joj slicim
/>
Smile...it confuses people
29.06.2006., četvrtak
Si me quedes tu, me quede tu abrazo e il beso que inventas cada dia...
|
Evo da se i ja javim jos sam ziva, uzivam na praznicima i nije mi dosadno jer su moji prijatelji jos tu, ali ubrzo cemo svako svojim putem. Jucer smo imali podjelu knjizica i ja sam solo na suho, bez probe pjevala himnu. Bila sam malo nervozna, ali sve je dobro ispalo. To nam je bio zadnji put da se kao razred na okupu vidimo. Moja je frendica po obicaju zaplakala, to joj je vec 6. put, ali nije si mogla pomoci. Poslije sam isla s frendicom u grad i onda smo isle u kino s jos dvije cure. Gledale smo Prekid, a one su prije filma doznale nesto jako ruzno o njenom bivsem decku. Muskarci su svinje, jos jedanput potvrdjeno. A on umjesto da se nikad vise pred njezinim ocima ne pojavi, rekao je kako je njemu bilo zabavno gledati koliko je ona naivna. Sto se tice filma, odlican je, moram priznat da sam na kraju plakala i bojim se da se i meni tako nesto ne dogodi. Poslje sam jos malo s frendicom pricala jer se necemo vidjet do kraja ljeta. Ja idem veceras na more, a ona sutra, samo sto ja idem na par dana, vracam se prije upisa. |
23.06.2006., petak
Jos jedno razocaranje...
|
Danas sam se razocarala u najboljoj prijateljici. Bila sam vani sa Zitnom pahuljicom i onda smo dosle u jedan park gdje nas je cekala ona i jos neki ljudi s kojima si bas i nisam dobra, ali oni su se s njima druzili dok mene nije bilo. Cim sam tamo dosla, osjetila sam da sam nepozeljna i cak me ni ta frendica nije posteno pozdravila, a nismo se vidjele tjedan dana. Uopce nisu pricali s nama i pravili su se kao da ne postojimo. Nakon sto sam ja nesto rekla, samo su se pogledali, a ja sam se pokupila i rekla da idem doma. Zitnica je dosla za mnom, a oni su se derali hvala Bogu. Stvarno sam se razocarala i bila sam jako tuzna. Pogotovo zato sto se ta frendica pretvara u nesto sto joj uopce ne stoji. U nasem je drustvu bilo problema, ali nas dvije smo se uvijek bile super i uopce ne shvacam njezino ponasanje. Samo to zelim razrijesiti. A sad sam tuzna jer Zito ide na more, pa cu bit sama, s kim cu van? A sad mi slijede upisi, pravi pakao... |
15.06.2006., četvrtak
Odlazim, ali ovaj put zauvijek, ne placi jer vise nikad ti necu doci...
|
Gotovo je.Zauvijek. Vise nista nema smisla bez mojih prijatelja. Obecala sam da cu plakat poslije zadnjeg sata, ali nisam se mogla suzdrzat pa sam vec na fizici zaplakala kad je profa drzala oprostajni govor. Kao i po obicaju, svi smo se polijevali, bili smo potpuno mokri. Poslije smo isli na oprostajku, koju smo kao sto sam i predvidjala, slavili odvojeni u par grupica. Ostali smo jako dugo, jedva sam se dovukla do kuce, noge su me totalno izdale. Srela sam neke ljude koje nisam jako dugo vidjela i moram priznati da smo jadna generacija. I svake godine su osmasi sve jadniji i jadniji... Dobro mi je bilo, meni je uvijek dobro, ali mislim mogli smo i bolje. Plakao je samo jedan decko, doduse pod utjecajem alkohola i trave, ali bio je iskren i pogledao istini u oci. Vise ne postojimo. I sve ono za sto smo se mucili, gradit cemo iznova. |
13.06.2006., utorak
Y si me quedas tu, me queda la vida
|
Od sutra zapocinjem novu stranicu zivota. Kad zazvoni i posljednje skolsko zvono, svi cemo plakati. I svatko ce otici na svoju stranu, a vratiti se nikada nece... Sutra je dan tuge, zalosti, nostalgije, sjecenja...Previse sam sentimentalna... Sutra se sprema oprostajka, a vec vidim i kako ce to biti, opet neslozno kako i u svemu... A ni ne shvacaju da smo nekad imali zajednistvo koje se moze vratiti... Zauzeti su s racunicama tko ce s kim ici, koliko ce tko popiti, ma daj vise odrastite... Nismo vise djeca, ajmo bar jednom ucinit nesto kako treba, bar to ovoj skoli dugujemo... P.S. Mr. Espanoler se udostojio javiti, ostavio mi je poruku da mu je u Hrvatskoj bilo prelijepo, najljepse razdoblje zivota koje nikad nece zaboravit...Decki su pravi fenomeni... |
09.06.2006., petak
Imali ste pravo, srce mi je slomio...
|
Za sve one koji ste nervozno iscekivali epilog romanticne price sa Spanjolcem, evo kraja... Dakle, jucer sam bila na msn i vidjela sam da si je on promijenio display. Uglavnom, preko msn-a se moze doci do njegovog bloga, a tamo sam imala sta za vidjeti... Dva tjedna prije vec sto smo se upoznali, neka cura je njemu ostavila komentar na blogu da ga jako voli i sve te ljubavne izljeve... Ja mislim da mu je to cura, iako jos nije nista pisao na blogu vec mjesec i pol i nju uopce ne spominje... Jos uvijek ne mogu shvatiti da mi je to mogao uciniti, on za kojeg to nikad ne bih rekla... Danas me svi tjese i govore da mu to nije cura, neki imaju logicana objasnjenja, neki banalna, ali sve mi je to jos jako cudno, nesto tu ne stima... Definitivno sam ga odlucila prekriziti i eventualno mu jednog dana poslati poruku da je ako nista, mogao se ponijeti kao covjek i biti iskren... A ako mu je te cure, zao mi je nje jer ako dozna za mene, sigurno nece biti vesela... Jedino mi nije jasno, ako je za njega ono bila prolazna avantura, zasto mi se javiokad se vratio u Spanjolsku? Stvarno mi to ne treba da me jos jedan kreten izvoza... Btw kad svi vec pisete o kraju skolske godine, ja vise nista ne moram uciti i zadovoljna sam s ocjenama, jos ostaje oprostaj s razredom i upis u srednju skolu... |
03.06.2006., subota
Danas je kisilo i sutra ce...
Prvo cu se osvrnuti na ovotjedne dogadjaje,a depresiju cu ostaviti za kraj.  U cetvrtak sam s razredom isla na nas zadnji izlet.  Bili smo u toplicama i bilo je ludo i zabavno, bas kako i treba biti.  Posebno mi je drago sto je par nas starih frendova ostalo jos na toboganima kad su vec svi otisli, a cak su moj frend i frendica koji nisu pricali otkako su prekinuli, a to je bilo jos prije dvije godine, normalno komunicirali. Tog je dana meni i Spanjolcu bilo mjesec dana otkako smo se upoznali ili kako bi to moj bivsi rekao, mjesecnica. Danas nam je mjesec dana od prvog poljubca i jos svaki put kad prodjem kraj studentskog doma prisjetim se one divne proljetne veceri, tocnije mojih pet minuta... U skoli sam jucer imala samo prva 2 sata, jer smo isli gledat neku kosarkasku utakmicu na kojoj je igrao jedan presladak Slovenac od nekih 15-ak godina. Bez brige, imam njegov autogram, a i sliku. Popodne sam bila s frendicom u gradu, bilo nam je super, iako je kisa lijevala. Kupila sam si haljinu s hrvatskom zastavom, a ona takav bolero. Slucajno smo naletile na suknjicu i majicu sa sahovnicom, pa sam to kupila svojoj necakinji, a ona svojoj sestricni. Sad pokusavam uciti jer je u skoli velika guzva, pise se puno testova... A i odnosi unutar naseg drustva se mijenjaju i udaljavaju... Normalno, Spanjolac se jos ne javlja, kao da je u zemlju propao, sto je jako cudno, jer se on meni uvijek prvi javljao i to svako drugi dan...  Sad sam u laganom badu i ne zelim vise slusati tudje probleme, a pogotovo ne svadje, nisam htjela da to bude avantura za jednu noc.  Ali barem sam iskoristila priliku i danas se ne pitam sta bi bilo kad bi bilo. A sta da vam kazem, dan sam zapocela pjesmom Ipak pozelim neko pismo... |
