Gotovo je.Zauvijek.
Vise nista nema smisla bez mojih prijatelja.
Obecala sam da cu plakat poslije zadnjeg sata, ali nisam se mogla suzdrzat pa sam vec na fizici zaplakala kad je profa drzala oprostajni govor.
Kao i po obicaju, svi smo se polijevali, bili smo potpuno mokri.
Poslije smo isli na oprostajku, koju smo kao sto sam i predvidjala, slavili odvojeni u par grupica.
Ostali smo jako dugo, jedva sam se dovukla do kuce, noge su me totalno izdale.
Srela sam neke ljude koje nisam jako dugo vidjela i moram priznati da smo jadna generacija.
I svake godine su osmasi sve jadniji i jadniji...
Dobro mi je bilo, meni je uvijek dobro, ali mislim mogli smo i bolje.
Plakao je samo jedan decko, doduse pod utjecajem alkohola i trave, ali bio je iskren i pogledao istini u oci.
Vise ne postojimo. I sve ono za sto smo se mucili, gradit cemo iznova.
Post je objavljen 15.06.2006. u 12:24 sati.