Od sutra zapocinjem novu stranicu zivota.
Kad zazvoni i posljednje skolsko zvono, svi cemo plakati.
I svatko ce otici na svoju stranu, a vratiti se nikada nece...
Sutra je dan tuge, zalosti, nostalgije, sjecenja...Previse sam sentimentalna...
Sutra se sprema oprostajka, a vec vidim i kako ce to biti, opet neslozno kako i u svemu...
A ni ne shvacaju da smo nekad imali zajednistvo koje se moze vratiti...
Zauzeti su s racunicama tko ce s kim ici, koliko ce tko popiti, ma daj vise odrastite...
Nismo vise djeca, ajmo bar jednom ucinit nesto kako treba, bar to ovoj skoli dugujemo...
P.S.
Mr. Espanoler se udostojio javiti, ostavio mi je poruku da mu je u Hrvatskoj bilo prelijepo, najljepse razdoblje zivota koje nikad nece zaboravit...Decki su pravi fenomeni...
Post je objavljen 13.06.2006. u 19:52 sati.