Žene... Najveći misterij na svijetu. Ljubav... Najobičnije sranje kako sam maloprije spomenuo. Ne postoji. Samo su neki hipiji rekli da to postoji. Ono što ustvari postoji jest seksualna privlačnost, potreba za razmnožavanjem, širenjem vrste. Tako to barem mi muškarci doživljavamo. Osim onih emo budala. Aaargh, emooo! Žene to sasvim drukčije doživljavaju. Ne baš kao u meksičkim sapunicama, ali su puno osjetljivije od muške vrste. Pozdrav Iggyju (razgovor s njim me je potakao na ovaj tekst). Čovjek je bio sa jednom curom 7 godina (:-o). Btw, lik sad ima tek 25 godina. Strašno. A onda su si dosadili i nisu imali nekih tema i raspalo se (sada jedan veliki pozdrav Mateji). Tako funkcionira i brak. Samo što se rijetki rastanu kad si dosade. No vratimo se glavnoj temi, da su žene kompleksna bića. One RAZMIŠLJAJU. Razmišljaju u pravom smislu te riječi. Znaju kako će se neka stvar odraziti na buduće vrijeme (10 dana kasnije, recimo). A mi muškarci... razmišljamo samo donjom glavom. Napraviš glupost dok si rekao keks. Odnosno seks. Jean moj frend je s 19 godina curi napravio dijete. Ne razmišljajući. Šupčina. Ovo se sve odnosi na malo starije žene, 17,18+. Dok smo mi i dalje isti. Kaže jedna zlatna rečenica iz filma Svi su ludi za Mary: "Kad svršiš, počneš razmišljati kao žena". Mogao bih se složiti jer se onda stvarno sve čini malo drukčije. Da sad ne pričam o hormonima, testosteronima, estrogenima, itd. Svi smo mi zapravo savršena bića. Ali ne kaže se uzalud da su muškarci s Marsa, a žene s Venere. Žalite se i dalje da sam dosadan sa šovinističkim sranjima, ali pokušao sam stvari sagledati iz malo drugačijeg kuta gledanja. Kako ja to vidim. Ljubav kao ljubav je prema mnogima nešto nepojmljivo, čudan osjećaj. Kad ti netko fali, kad ga "voliš", ne možeš zamisliti život bez njega. Ja često znam biti totalno bezosjećajan i ravnodušan i hladnokrvan. Pa mi to nije jasno. Zato i kažem da su to izmislili hipiji. Već si zamišljam: Puše Maru i Huanu i pričaju takva sranja. Qrac, izbljuvat ću se. Možda sam u krivu jer se zaista nikad nisam tako osjećao. Možda sam premlad. Možda to ne mogu shvatiti. Možda je to nešto "više", nešto duboko. A ko ga jebe...

Bio sam danas na natjecanju iz povijesti. Skroz u mom stilu, riješim onak, iz prve, predam prvi, za rekordnih i okruglih 30 minuta. Ruka mi je par puta ipak bila brža od pameti (i zato imam osjećaj da će me tih par bodova, oko 6-7, sigurno skupo koštat). Ali dobro, nisam očekivao takav test. Za iskustvo dobro dođe. A i pisali smo s 4. razredima. Valjda neću bit zadnji, nekako sam uvjeren, to mi je i bio cilj.

Danas počinje Zlatna kopačka, na HRT-u u 22.00. Čestitke Milanu i Patu za iznimno važnu pobjedu u utrci za Ligu Prvaka, odnosno predivni gol mladog Brazilca. A i pozdrav Karlu, postao je prvi hrvatski "reket" na ATP Entry ljestvici, dok se Ljubo prijavio za challenger u Južnoj Africi. Tužno. Do čitanja...