srijeda, 30.01.2008.
Sing as if no one can hear you, dance as if no one can see you, love as if you've never been hurt and live as if you'll die today
Audrey: Lene, uhvati me za ruku.
Pogledala sam ju. Zar je to moja najbolja prijateljica? Ali valjda bih je se sjećala, zar ne? Ni jedan detalj mi se nije činio poznatim. Čula sam ju kako šapuće svom ocu:
Oči su joj tako prazne.
Jesu li? Ali zašto to ja nisam primjetila? Provela sam 10 minuta pred zrcalom pokušavajući si utuviti u glavu da sam to ja. Ali oči mi se nisu učinile praznima.
Uhvatila sam Audrey za ruku. Bila je topla i meka. Odjednom me obavio mrak. Nisam mogla disati i osjećala sam pritisak sa svih strana. Mislila sam da ću umrijeti, a onda...
Kuća je bila zelena i djelovala je ogromno. Balkon je bio okružen crnom, drvenom ogradom. Vrata su bila od hrastovine, obojena crno sa zvekirom u obliku bijele lubanje iz čijih je usta izvirala zmija.
Ja: Zašto smo ovdje? Jezivo je.
Audrey se ohrabrujuće nasmiješila. Uhvatila je lubanju i triput udarila njome vrata. Ubrzo su se otvorila uz škripu. Pred nama je stajao visok, blijed muškarac crvenih očiju. Umjesto nosnica imao je proreze, poput zmije, a crna pelerina bila je upravo u savršenom kontrastu s njegovom kožom. To je Voldemort, čula sam šapat u svom uhu. Tvoj otac.
Voldemort: Lene, zašto me tako gledaš? I što uopće radiš ovdje.
Sve više mi je ime Lene zvučalo neprirodno. Kao da to nisam ja. Tako je!, pomislila sam. To nisam ja. To je... ona druga.
Ja: Aase.
Voldemort: Molim?
Ja: Moje ime je Aase.
Voldemort: Jedno od tvojih srednjih imena je Aase, to je točno!
Ja: Ne! Moje ime je Aase. Moje prvo ime! Uvijek je i bilo! Ja nisam ona druga!
Audrey: Lene...
Ja: Ja nisam Lene!
Izvadila sam štapić. Oko mene je počelo bljeskati zeleno svijetlo. Nisam bila svijesna inkantacija koje sam izvikivala. Uvijek, uvijek ona druga. Nikada ja. Uvijek Lene, nikada Aase. Zašto? ZAŠTO?!
Lene, za ime Božje!
Čula sam udaljene krikove, vidjela zle smiješke. Soba se okretala. Tada sam čula njen glas.
Aase -prošaptala je. Stavila mi je ruku na rame. - Aase.
Što hoćeš? Što još želiš od mene, Lene?
Spusti štapić.
Zašto? Neću te više slušati. Uvijek si me potiskivala. Ne želim te više slušati!
Aase, ti si ja.
Ne! Lažeš! Ja sam potpuno druga osoba! A ti... ti...
Ramena su mi se tresla od plača. Crni prostor oko mene je zadrhtao, no ponovno se smirio.
Gdje smo, Lene?
Ovo je tvoje srce.
Ali... prazno je.
Znam.
Kako može biti prazno?
Jer ti ne osjećaš ono što ja osjećam u svom srcu. Iako smo jedno, Aase...
Mi nismo jedno!
... ti do sada nisi iskusila slobodu i do sada nisi osjećala.
Osjećala sam bol, tugu, nadu. Zar to nisu osjećaji?
A ljubav?
Ne.
Mržnju?
Ne.
Privrženost?
Kakve to veze ima?!
To su osjećaji srca, a ne uma. Dok su tuga, bol i nada osjećaji uma, ljubav, mržnja i privrženost to nisu. Tvoje srce je prazno jer ti nemaš osjećaje srca.
Zašto mi nikada nisi dopustila da budem slobodna?
Jer si ti razlog zašto sam ja postala Slytherin. Ti si hladna, okrutna, zla. Ti si prava Voldemortova kćer. Ne ja, ti.
Zašto je to loše? On je uvijek htio da ti budeš poput mene. A ti si me zatvarala. Gdje si me uopće zatvarala? Znam da je bilo hladno i mračno...
Zatvarala sam te u svoje srce, Aase. Ti si imala posebno mjesto. Ono koje je namijenjeno za...
Za?
Kako si pobjegla?
Trčala sam. Dugo, jako dugo. A onda... vrata i svjetlo... ne sjećam s baš točno svega. Mjesto namijenjeno za...?
Za ljude poput tebe. Za hladne, okrutne, zle ljude.
Zašto onde nije bilo nikog drugog?
Recimo da sam te izolirala od ostatka svijeta.
Misliš li da nas mogu razdvojiti? Da ja živim u svojem tijelu... možda negdje daleko od tebe.
Ne znam, Aase. Hoćeš li me pustiti natrag?
Neću, Lene! Dosta mi je bilo tvog zapovijedanja zamaskiranim, lažnim ljubaznim tonom! Danas ti ostaješ u tamnici!
Aase!
Otvorila sam oči. Audrey i njen otac ležali su na podu. Bili su mrtvi.
Ja:Jesam li ja... - upitala sam pokazujući leševe.
Voldemort: Jesi. Napokon si dokazala da si moja kćer.
Nisam ništa osjetila. Ni žaljenje ni ništa. Uspela sam se stubama u Leninu sobu. S unutarnje strane vrata visilo je zrcalo. Pogledala sam se u njemu.
Ja: Lene, izgledaš grozno. Na svu sreću, to nije teško promijeniti.
Izvadila sam štapić iz džepa. Osjećala sam ga među prstima kao nešto strano. Nešto što nije dio mene, kao što bi štapić trebao biti. Pa naravno, osmijehnula sam se. To je Lenin štapić.
Podigla sam ga do svog lica i počela ga mijenjati. Željela sam izbrisati svaki trag da je Lene ikada postojala. Jer, sada sam ja bila slobodna. I nisam namjeravala dopustiti ikome da to promijeni.
utorak, 29.01.2008.
Houston, we have a problem
Dragi moji!
Stanje stvari je sljedeće:
JA NEMAM INSPIRACIJE ZA LENE!!!
Ništa. Nula. A-a.
I više ne znam što da radim. Da li da prestanem pisati i pokušam s nečim drugim?
Da li da ostavim Lene i čekam da mi se pojavi inspiracije (nije isključeno)?
Da li da jednostavno sve izbrišem i ostavim se hpff-a?
Ja ne znam. I tražim vašu pomoć.
ponedjeljak, 14.01.2008.
Don't look back, you're safe now
Post:
Probudila sam se rano. Sunce je sjalo kroz prozore Audreyne sobe. Audrey je još spavala. Ustala sam, obukla se i sišla u kuhinju. Zrakom su letjeli jaja, brašno i mlijeko. Jaja su se razbijala o rub zdjele. Bijelanjak i žumanjak padali su u zdjelu dok ih je pjenjača za jaja miješala s mlijekom i brašnom. Visoka žena crvene kose otvarala je ormariće, očito nešto tražeći.
Ona: Hvor er mitt panne? Jeg hat nar han vasker, jeg fortalte ham hundre tiden... Der du er, du lite djevel. (Dobro, gdje mi je tava? Mrzim kad on posprema, stoput sam mu rekla... tu si, vraže mali.)
Ja: God morgen. (Dobro jutro.)
Žena se okrenula i uputila mi procjenjivački pogled. Potom se nasmiješila.
Ona: Du er Lene, rett? Jeg er Amy, Audrey moren. (Ti si Lene, zar ne? Ja sam Amy, Audreyna mama.)
Ja: Fornoyd til mote du. (Drago mi je.)
Amy: Ti si Norvežanka? Iz kojeg grada?
Nenadana i nagla promjena jezika me zbunila, ali ne na dugo.
Ja: Iz Osla.
Amy: Kuži se po naglasku dok pričaš norveški. I dok pričaš engleski, isto.
Nasmiješila sam se.
Amy je stavila tavu na štednjak i počela stavljati smjesu u nju. Ubrzo su zrakom letjele palačinke: ili ih je Amy okretala ili su same letjele na tanjur kad su se ispekle. Ubrzo se u kuhinji pojavila djevojčica valovite plave kose. Očito je bila Audreyna sestra: obje su imale očeve oči.
Ona: Ti si Lene?
Ja: Da.
Ona: Kako to da nemaš crvene oči, nisi blijeda i nemaš nos kao zmija ako si Voldemortova kćer?
Amy: Alison!
Alison: Pa samo pitam.
Amy: Ne, nego si bezobrazna.
Alison: Kako god. Lene, nisi odgovorila.
Ja: Moj otac si je magijom izmijenio izgled. Prije je bio ljepši.
Alison: Prije čega?
Ja: Prije crne magije.
Mogla sam reći prije horkruksa, ali ona bi samo pitala što su horkruksi.
Alison: Ali ti si se rodila nakon crne magije.
Ja: Možda je tako, ali geni se ne mijenjaju.
Alison: Što se ne mijenja?
Ja: Pitaj tatu što je genetika.
Alison je izašla iz kuhinje taman kad je Audrey ušla.
Audrey: Dobra taktika. Ja je se inače ne mogu riješiti satima.
* * *
Audrey: Lene, je li sve u redu? Malo si blijeda.
Ja: Nije mi dobro.
Amy mi je prišla i stavila mi ruku na čelo.
Amy: Lene, ti goriš. Pođi gore u krevet, hajde, skuhat ću ti čaj.
Počela sam se uspinjati stubama. Najednom mi se zavrtilo. Čula sam vrisak i tup udarac, a onda se sve zacrnilo.
* * *
NN: Lene? Lene?
Nada mnom je stajala djevojka crvene kose zabrinuta pogleda i s piercingom u usnici.
Ona: Lene, jesi li dobro?
Ja: Tko si ti?
Ona: To sam ja, Audrey. Zar me se ne sjećaš?
Ja: Ne? Tko je Lene?
Audrey se prestrašeno odmaknula od kreveta.
Audrey: To si ti! Lene Katherine Aase Riddle! To je tvoje ime. Rođena si 17.5.1991. u Oslu, Voldemort ti je otac, majka ti se zove Solveig Stoltenberg i pohađaš 6. godinu Škole za vještičarenje i čarobnjaštvo Hogwarts!
Odmahnula sam glavom.
Ja: Ne znam o čemu govoriš. Žao mi je.
NN: Izgubila je pamćenje od udarca. Sjetit će se.
Audrey: Kada?
NN: Kad vidi osobu koja je imala najviše utjecaja na nju. Kad malo očaja, odvest ćemo je onamo.
Audrey: Kamo?
NN: K Voldemortu.
... nastavit će se ...
Ispričavam se na glupom postu. Potrudit ću se da nastavak bude bolji. Imam i ideju, ali moram ju razraditi.
@Morgana: Nadam se da nećeš pomisliti da te kopiram. Tvoj sam post vidjela nakon što sam ovo napisala u bilježnicu.
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
LENE
° Lene Katherine Aase Riddle rođena je 17. svibnja i napunila je 17 godina što je čini punoljetnom u čarobnjačkom svijetu.
° Na 7. je i završnoj godini osnovnog magijskog obrazovanja u Školi za vještičarenje i čarobnjaštvo u Hogwartsu. Razredbeni klobuk ju je svrstao u Ravenclaw.
° Lene ima sestru blizanku Aase koja je u Slytherinima.
° Ona svira klavir i skladala je nekoliko svojih skladbi.
° Ima komplekse iz djetinjstva zbog toga što joj je otac Voldemort, a majka smrtonoša.
° Teško nalazi prave prijatelje.
° Često je osamljena i tužna.
° Najdraži predmet su joj Čarobni napitci.
