četvrtak, 26.06.2008.

How can you see into my eyes like open doors?

Osjetila sam miris dima i paljevine. Počela sam kašljati. Otvorila sam oči. Soba je bila ispunjena dimom. Gorio je jedan od zastora. Probudila sam Hell i izvukla je iz spavaonice. U društvenoj sam ju posjela na kauč.

Ja: Upomoć! Upomoć!

Učenici su se sjatili, a meni se vrtilo od dima.

NN: Bježmo! Neka netko ode po Dumbledorea!

Uhvatila sam Hell oko struka i počela ju praktički nositi van iz društvene. Većina je Ravenclawa već izašlo, a ja sam jedva stajala na nogama.

Ja: Upomoć! Molim vas, pomozite mi!

I dalje sam se pokušvala koliko toliko kretati. Vatra je već zahvatila vrata koja su vodila u hodnik sa ženskim spavaonicama.
Odjednom se niz stube koje su vodile u muške spavaonice spustio dečko s moje godine.



On: Ne mogu vas nositi obje!
Ja: Uzmi nju! Ja ću se snaći!

Uzeo je Hell u naručje i otrčao iz društvene, a ja za njim. Trčao je s njom u naručju brže od mene niz stube i stube i stube van u perivoj. Ondje je nježno položio Hell na travu. Ubrzo sam stigla do njih.

On: Jesi li dobro?

Srušila sam se u travu. Oko mene se čulo vrištanje i mlazovi vode što su izlazili iz profesorskih štapića. On je sjeo kraj mene.

On: Dakle, nisi.

Stavio mi je ruku na čelo.

On: Goriš.
Ja: Bit ću dobro.
On: Ja sam Adam.
Ja: Lene.

Neko smo vrijeme šutjeli.

Ja: Što se dogodilo?
Adam: Zapalio se neki alkohol.
Ja: Kako?
Adam: Ne znam. Mislim da požar nije podmetnut.
Ja: Hoće li išta ostati od Zapadne kule?
Adam: Ma hoće. Ne brini.

Oči su mi se sklapale.

Adam: Lene?
Ja: Mmm?
Adam: Spava ti se?
Ja: Malo.

Legao je na leđa i stavio mi glavu na svoja prsa.

Adam: Onda spavaj.

¤ ¤ ¤

Kad sam se probudila, već je bila zora. Kapi rose skupljale su se na travi. Još uvijek sam bila u perivoju.

Adam: Dobro jutro.
Ja: Gdje je Hell?
Adam: Odvedena je u bolničko krilo.
Ja: Koliko je izgorjelo?
Adam: Zapadna kula još stoji, ali izgorjelo je sve unutar nje.
Ja: Pa tamo su bile sve naše stvari!
Adam: Glavno da smo živi.

Ustala sam i zagledala se prema Zapadnoj kuli. Nisam mogla vjerovati da na njoj nema nikakvih vanjskih znakova požara.

Adam: Zašto se družiš s tom anoreksičnom narkomankom?
Ja: Jer mi je ona bila prijateljica kad nitko drugi nije.
Adam: Ona te uništava. I toga je svijesna.
Ja: Što ja imam, a da ona može uništiti?
Adam: Dušu.

Počela sam se smijati.

Ja: Idem k njoj. Ali ovo je bio dobar vic, hvala ti, nasmijao si me.

Čim sam ušla u predvorje, već me sustigao.

Adam: Bio sam ozbiljan.
Ja: Onda si u krivu.
Adam: Ti imaš lijepu i čistu dušu, Lene. Ona ti ju pokušava uništiti.
Ja: I što ona ima od toga?
Adam: Njen otac će se ponositi njome.
Ja: To nema smisla.
Adam: Ne bi li se i tvoj otac ponosio da uspiješ preobratiti nekog dobrog na stranu smrtonoša?
Ja: Ja nisam na strani dobra.
Adam: Niti si na strani zla. Razapeta si između dva svijeta.
Ja: Ma što ti znaš o tome?!
Adam: Mnogo više nego što misliš.

Ušla sam u bolničko krilo i prišla krevetu na kojem je ležala Hell.

Madame Pomfrey: Gospodine Snape, molim vas da odvete gospođicu Riddle.
Ja: Molim? Zašto?
Madame Pomfery: Jer joj ne možete više pomoći. Samo Bog može.
Ja: Zar je...?
Madame Pomfrey: Da. Mrtva je, gospođice Riddle. Gospodine Snape, molim vas, djelujte.

Adam me pokušao odvući za ruku, ali kad mu nisam dopustila, uzeo me u naručje (usprkos tome što sam se batrgala i koprcala) i odnio me natrag u perivoj, položivši me u travu kraj jezera.

Adam: Ništa. Hajde reci. Reci da je ona za tebe bila ništa.
Ja: Bila mi je prijateljica.
Adam: Ništa.
Ja: Bila je sa mnom u spavaonici.
Adam: Ništa! Bila je jedno veliko ništa koje te pokušalo odvući u svoje ništavilo! Reci to!
Ja: To nije istina!
Adam: Dobro znaš da je to istina, Lene! Reci to!
Ja: Ništa.
Adam: Opet!
Ja: Ništa!
Adam: Opet!
Ja: NIŠTA!!! JEDNO VELIKO NIŠTA KOJE ME POKUŠALO ODVUĆI U SVOJE NIŠTAVILO!!!
Adam: Znaš da je ona kriva što se spavaonica zapalila? Prolila je slučajno alkohol rukom po zastoru svog kreveta i onda joj je na to pala cigareta.

Okrenula sam glavu od njega.

Adam: Lene, jesi li ti kriva za Hellinu smrt?
Ja: Nisam.
Adam: Jesi li ti učinila sve što je u tvojoj moći da ju spasiš?
Ja: Jesam.
Adam: Je li ona umrla zbog nečeg što ti nisi ili jesi napravila?
Ja: Ne.
Adam: Dobro. Imaš pravo sada biti tužna.
Ja: Nisam tužna. Uistinu je bila ništa.

Adam me zagrlio.

¤ ¤ ¤

Dumbledore: Ravenclawi će privremeno biti razmješteni po ostalim društvenim prostorijama. Popis će biti objavljen sutra ujutro, a večeras ćete nakon večere spavati ovdje, u Velikoj dvorani.

Dumbledore je ponovno sjeo, a Adam mi je uputio pogled.

Ja: Što je?
Adam: Velika dvorana... ne mili mi se ovdje spavati.
Ja: Zašto?
Adam: Pa, za početak, mrzim vreće za spavanje.
Ja: Čekaj, ti se prezivaš Snape? Zar Snape ima djece?
Adam: Ovaj nema. On je moj stric. Njegov brat Ophelius ima samo jedno dijete - mene.
Ja: Je li tvoj otac smrtonoša?
Adam: I da i ne.

Uputila sam mu zbunjen pogled, ali on me nije gledao. Vrtio je špagete oko vilice.

Adam: Zamršeno je to.
Ja: Onda odmrsi.
Adam: Moj otac je i na jednoj i na drugoj strani. Radi grozne stvari za Voldemorta, ali je u biti špijun za Dumbledorea.
Ja: A tvoja majka?
Adam: Otišla je kad sam imao 11 godina. Nije više mogla podnositi tu dvoličnost.
Ja: A ti?
Adam: Nosim se nekako s tim. Većinu vremena sam u Hogwartsu, pa to ne utječe toliko na mene.

Pogledala sam prema stropu. Na nebu su se skupljali tamni oblaci.

Ja: Zašto ne voliš vreće za spavanje?
Adam: Iz vrlo jednostavnog razloga - alergičan sam na njih.
Ja: Pa sigurno nisi jedini. Već će to Dumbledore nekako riješiti.

Dumbledore je ponovno ustao.

Dumbledore: Molim vas da nakon večere svi izađete iz Velike dvorane kako bismo vas ovdje mogli smjestiti preko noći bez mnogo komplikacija. Hvala.

Sjeo je. Adam i ja smo oboje pojeli, pa sam ga znatiželjno pogledala.

Adam: Hoćemo li do knjižnice?
Ja: Tamo nisam bila već stoljećima - rekla sam i nasmijala se.

Zajedno smo prolazili više-manje pustim hodnicima. Adam je imao dobar smisao za humor i često sam se smijala njegovim glupostima. Ponekad bi i nešto zapjevušio. Imao je lijep glas boje meda i voljela sam ga slušati kako pjeva.

Kad smo stigli do knjižnice, shvatili smo da je zatvorena. Prasnuli smo u smijeh.

Ja: Možda da se vratimo natrag.
Adam: Zar već?

Dotaknuo mi je lice.

Ja: Ne moramo baš odmah.

Adam se osmijehnuo. Osjećala sam njegov dah na svom licu.

Ja: Hoćeš li učiniti ono što ja mislim da ćeš učiniti?

Adam se ponovno osmijehnuo i poljubio me.

Adam: Jesam li učinio ono što si mislila da ću učiniti?
Ja: Jesi.

Osmijehnuo se.

Adam: Mislim da bismo se trebali vratiti.

Primio me za ruku i ubrzo smo se vratili u Veliku dvoranu. Ostali Ravenclawi su se već okupljali. Ušli smo.

Nije bilo vreća za spavanje. Bili su kreveti s tamnoplavo-brončanom posteljinom.

Dumbledore: Popis će biti objavljen na oglasnoj ploči u predvorju. Trebat će nam tjedan dana da sredimo Zapadnu kulu. Trebali biste napisati pisma Zakutnoj ulici i roditeljima. Sredio sam s vlasnikom Krasopisa i bugačice da dobijete besplatne udžbenike budući da su nestali zbog strašne nesreće. Ako je tko ostao bez metle, u Biranoj metlobojskoj opremi ćete ih dobiti za pola cijene, da budu besplatne ipak nisam mogao postići. Želim vam svima laku noć.

Izašao je iz Dvorane.

Flitwick: Hajde, u krevet! Svjetla se gasee za 10 minuta.
NN: A u što da se presvučemo? Nemamo pidžame.
Flitwick: Trebale bi biti ispod jastuka. Požurite!
Ja: Da, krasno - promrmljala sam ispod glasa. - Kako da se presvučem pred tolikim ljudima?

Adam je uzeo prekrivač s jednog od kreveta i omotao ga oko mene kao zastor, pritom ga držeći kako ne bi pao.

Adam: Evo, ovako. Prvo ti, pa ja.
Ja: Bez virenja.

Adam je zažmirio, a ja sam se na brzinu presvukla u tamnoplavu pidžamu. Razdvojila sam Adamu prste kojima je držao pokrivač.

Adam: Hej, pa baš ti dobro stoji.

Nasmijala sam se i pridržala njemu pokrivač da se presvuče. Potom sam legla na leđa i promatrala strop/nebo. Između Adama i mene nalazio se ormarić na kojeg smo stavili odjeću.

Adam: Laku noć, Lene. Slatko sanjaj.

Nasmiješila sam se i poželjela mu isto. No, nisam zaspala. Nastavila sam promatrati zvijezde.

srijeda, 18.06.2008.

Ispričavam se što me nema, u stisci sam sa školom, pa i ne stignem, a i opet samo pomalo bez inspiracije. Javit ću vam svakako za novi post, ako ga bude. Preko ljeta (odnosno, prije nego što odem na more) možete očekivati pauzu. Moj laptop ne lovi blog.hr, a ne da mi se otvarati privremeni blog na bloger.hr- u. Over and out.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.