Kad sam se probudila, već je bila noć. Zvijezde su jarko sjale. Pogledala sam na sat. Bila je ponoć.
Hell je spavala. Čula sam njeno polako, tiho disanje. I tada sam se sjetila kako je to bio dobar osjećaj. Onaj divni osjećaj ljubavi. Onaj osjećaj od kojeg imaš leptiriće u trbuhu.
Počela sam otvarati ladice Hellinog noćnog ormarića, pregledavati police njenog ormara, tražiti po njenom koferu. Uzalud. Onog celofanskog paketića nije bilo nigdje.
Zašto? Zašto, zašto, zašto?
Bacila sam jastuk na Hell.
Ja: Daj se probudi više!
Hell: Šta je?
Ja: Gdi je ex?
Hell: Lene se navukla.
Ja: Ne seri, nego reci gdi je.
Hell: Na vrhu ormara ispod one žute čarape.
Primaknula sam stolicu ormaru i popela se na nju. I doista - na vrhu ormara bila je prašnjava žuta čarapa, a ispod nje taj toliko željeni paketić. Ostalo je još nekoliko tableta, činilo se 8.
Hell: Hej! Nema zabavljanja bez mene! To nije fer!
Ja: Hoćeš i ti?
Hell: Dobro jutro.
Dobacila sam joj paketić i vratila stolicu na mjesto.
Hell: Ali ne možemo više svaki dan. Nije to lišće, da na drvetu raste. Skupo je to.
Zakolutala sam očima.
Ja: Hoćeš li više?
Izvadila je tabletu i progutala je. Paketić je pružila meni.
Hell: Je l' se ti sjećaš lozinke za slytherinsku društvenu?
Ja: Da - rekla sam i ubacila tabletu u usta. - Zašto?
Hell: Mislila sam da bismo se mogle malo družiti... - tu je napravila stanku - sa zločestim dečkima.
Vragolasto sam se osmijehnula. Pokušale smo se tiho iskrasti iz sobe, ali je Hell srušila vješalicu putem.
Ja: Hell!
Hell: Sorry.
Otišle smo u slytherinsku društvenu prostoriju i popele se stepenicama u hodnik u kojem su bile muške spavaonice. Hell je nasumice otvorila jedna vrata, druga s lijeva. U njoj su bila dva dečka. Obojica su bila budna - i polugola.
NN: Aase?
Prepoznala sam ga. Bio je to Andrew. Stavila sam mu prst na usta. On me obavio oko struka i poljubio. Bio je to prekrasan osjećaj. Potom smo sjeli na krevet i nastavili se ljubiti.
U tom me trenutku uopće nije zanimalo što Hell radi. Bila sam potpuno high i bila bih učinila sve da potraje dovoljno dugo. To je jedan od "divnih" učinaka exa. Ljubav.
Andrew me dodirivao vrelim rukama i više nisam znala gdje sam.
...
Te sam večeri izgubila nevinost.
° ° ° ° °
Probudila sam se s nečijom rukom preko sebe. Glava mi se ponovno raspadala. Pogledala sam oko sebe. Gdje sam? Vidjela sam slytherinske simbole po sobi. Što je ovo? Slytherinska muška spavaonica?
Zrak je smrdio na znoj. I krv.
Krv?!
Uspaničila sam se. Ustala sam i pogledala na krevet. Osušena mrlja krvi. Što sam ja to napravila sinoć? Pokušala sam se nečeg sjetiti. I tada sam ugledala Andrewa. On je zacjelo mislio da sam Aase.
Otvorio je oči.
Andrew: Aase?
Odmahnula sam glavom širom otvorenih očiju.
Andrew: Lene?!
Pokrio se plahtom.
Ja: Jesmo li mi...?
Andrew: Da. Zar se ne sjećaš?
Ja: Da ti pravo kažem, bila sam malo... high.
Andrew: Naravno - rekao je sarkastično.
Ja: Ne mora Aase saznati za ovo.
Andrew: Ne, ustinu ne mora. Ali koji put imam dojam da mi čita misli.
Ja: Mislim da ću sada otići.
Andrew: Pametno. Povedi i frendicu.
Probudila sam Hell i zajedno smo se vratila u našu spavaonicu.
Hell: I? Kak' ti je bilo?
Ja: Ne sjećam se - rekla sam i slegnula ramenima.
Hell: Ne sjećaš se? - pitala me u čudu.
Ja: Ne.
Hell: To je jedna od stvari koje bi se trebala sjećati.
Ja: Da. Osim što sam bila high i želim što prije zaboraviti cijelu stvar.
Hell: Zašto?
Ja: Taj dečko... on hoda s mojom sestrom.
Hell: Ja sam mislila da sestre dijele sve.
Ošinula sam je pogledom.
Ja: Krivo si mislila.
Pogledala sam na sat. Bilo je 5 ujutro. Pokušat ću još malo odspavati.
Legla sam i zatvorila oči. Pred očima mi je lebdjelo Aaseino lice.
Aase: Odvojile smo se.
Ja: Primjetila sam.
Andrew: Odvojile? Pa koliko vas je?
Aase: Sad smo dvije. Ali u različitim tijelima.
Ja: Da. Ostavljam vas golupčeke.
Aase: Kamo ćeš?
Ja: Dumbledoreu.
Bez daljnih objašnjena uputila sam se u ravnateljev ured. Moj ručni sat pokazivao je 23:45. Prošla sam vodorigu i pokucala.
Dumbledore: Naprijed.
Ušla sam. Dumbledore je sjedio za stolom i proučavao neke papire.
Dumbledore: Dobro došla, Lene. Očekivao sam te. Sjedni, molim te.
Sjela sam. Gledala sam ga u oči. Mogla sam očitati radost. I olakšanje. Zar zna?
Dumbledore: Odvojile ste se, zar ne?
Ja: Da. Ali kako znate?
Dumbledore: Neke stvari u ovoj školi ne prolaze nezapaženo. No mislim da ti trebaš nešto upitati Razredbeni klobuk.
Stavila sam Razredbeni klobuk na glavu. Pokrio mi je oči.
Klobuk: Ravenclaw. Ovaj put Ravenclaw.
Dumbledore: Tvoje su stvari prebačene, Lene. Lozinka je "Amelie".
Kimnula sam i izašla iz Dumbledoreovog ureda.
Nisam se uputila prema zapadnoj kuli, već u perivoj, na obalu jezera. Sjela sam, rukama obgrlivši koljena.
Slobodna...
Slobodna si, Lene.
Samo svoja...
Ja: Tko je to?
Slobodna si, Lene.
Slobodna.
Zauvijek...
Solveig: Gjore du noensinne undre hvorfor meg hate du? (Pitaš li se ikad zašto te mrzim?)
Ja: Ikke, mamma. (Ne, mama.)
Solveig: Hvorfor? (Zašto?)
Ja: Fordi meg gjore ikke trenge for vite. (Jer ne želim znati.)
Solveig: Nikad te nije zanimalo zašto te mrzim? Ne želiš znati zašto ti je djetinjstvo bilo užasno?
Ja: Ikke. (Ne.)
Solveig: Kako možeš ne željeti znati?
Ja: Jednostavno je. Znam da ćeš reći nešto što će me samo još više povrijediti.
Solveig: Moram ti to reći.
Uhvatila me za zapešće.
Solveig: Čut ćeš to.
Ja: Pusti me.
Solveig: Ne! Ja sam ti majka i slušat ćeš što ti imam reći!
Ja: Dobro.
Istrgla sam ruku iz njenog stiska, ali nisam otišla.
Solveig: Nije me volio. Nije mi znao ime. Učinio je to samo zato da više ne bude djevac.
Pogledala je u nebo.
Solveig: Ali - ja sam ostala trudna. I to je promijenilo sve. On je odbijao to prihvatiti. Tvrdio je da sam kurva i da nemam dokaza da je dijete njegovo. Počeo je govoriti ružne stvari poput "baš me briga" ili "nosi se s tim kopiletom". On se vratio u Britaniju kada je pokupio odavde nekog smrtonošu. Ja sam ostala.
Nije mi bilo lako. Bilo me strah reći čije je dijete, a pogotovo neugodno mi je bilo odgovarati na pitanje "hoće li se oženiti tobom". Nisam imala snage nikome reći tko je on, niti sam imala snage reći svojoj majci da ja čak ne znam ni gdje je on. Znala sam da je u Britaniji, ali gdje točno, pojma nisam imala.
Odlučila sam postati smrtonoša. On je poslao Bellu da rekrutira nove smrtonoše. Ona mi je stavila Tamni znamen na ruku.
Kad si se rodila, otišla sam s tobom u sjedište smrtonoša. Nakon mnogo moljakanja dopustili su mi da razgovaram s njim. Držala sam te u naručju. Rekla sam mu da si njegova. On ja na to odmahnuo rukom. "Neka je", rekao je, "možeš ju ubiti što se mene tiče".
Te sam te večeri položila na kameni stol i prišla ti s nožem u ruci. Ali nisam mogla. Nisam mogla ubiti tako nešto nevino i nježno.
Od tog sam te trenutka mrzila. Uništila si sve. Htjela sam biti majka i supruga, sretna negdje u Norveškoj. Osim toga, ja sam imala tebe i tvog oca koji za mene nije mario. Ja sam željela da me voli. Ali on ne može voljeti.
Mrzila sam te i još uvijek te mrzim jer si mi uništila sreću. On se, doduše, smiješio kad sam te poslala u Hogwarts. Bio je još sretniji kad si upala u Slytherine. Nadao se da ćeš postati smrtonoša izvrsnog kova.
Sjećaš li se kad si ga napala Cruciom? Bio je ponosan na tebe. Mislim da mu se na neki način čak i sviđaš.
Ja: A Aase? Ona je moja sestra ili moje drugo ja? Jer mi to i dalje nije jasno...
Solveig: Aase je tvoja sestra. Kad sam bila na ultrazvuku u sv. Mungu, rekli su mi da nosim blizanke. Uz to su dodali da će se spojiti sada u posteljici i da se neće odvojiti dok jedna ne osjeti neopisivu sreću. To se očito dogodilo.
Gledala sam u površinu jezera namreškanu vjetrom.
Solveig: Uskoro ćeš imati 17 godina.
Ja: Znam.
Solveig: Uskoro ćeš biti slobodna, Lene, da odeš i više se ne vratiš. Da pobjegneš od svog oca što dalje možeš.
Ja: Ikke. (Ne.)
Solveig: Molim?
Ja: Ne bojim ga se. I neću bježati.
* * *
Kad sam se vratila u spavaonicu, vidjela sam da sam ja jedina u njoj. Nije bilo ničijih tuđih stvari, čak nije bilo ni posteljine na krevetima.
Ja: No, super.
NN: Pazi kuda staješ, molim te.
Na podu sam ugledala djevojku crvene kose i zelenih očiju.
NN: Usput, ja sam Hell. (hell=pakao)
Ja: Hell?
Hell: Dobro, Hellen. Ali zovi me Hell.
Ja: Lene.
Hell: Ti si ona Voldemortova kćer?
Ja: Jesam.
Hell: Valjda si prošla gore od mene. Dolohov.
Ja: Zašto ne ležiš na krevetu?
Hell: Nema posteljine.
Ja: Pa barem madrac je tu.
Hell: Pravilo broj jedan: nikad nemoj leći u krevet bez posteljine jer nikad ne znaš tko se sve u njega popišao.
Nasmijala sam se.
Hell: Nije to smiješno.
Ja: Idem u kuhinju do vilenjaka. Možda će mi oni dati posteljinu.
Izašla sam i naslonila se na vrata.
Now you're in, you can't get out
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
° Lene Katherine Aase Riddle rođena je 17. svibnja i napunila je 17 godina što je čini punoljetnom u čarobnjačkom svijetu.
° Na 7. je i završnoj godini osnovnog magijskog obrazovanja u Školi za vještičarenje i čarobnjaštvo u Hogwartsu. Razredbeni klobuk ju je svrstao u Ravenclaw.
° Lene ima sestru blizanku Aase koja je u Slytherinima.
° Ona svira klavir i skladala je nekoliko svojih skladbi.
° Ima komplekse iz djetinjstva zbog toga što joj je otac Voldemort, a majka smrtonoša.
° Teško nalazi prave prijatelje.
° Često je osamljena i tužna.
° Najdraži predmet su joj Čarobni napitci.