subota, 10.11.2007.

Mornie utúlië

Izašla sam na balkon svoje sobe. Lene. Razmišljala sam o svom imenu. Lene Katherine Aase. Lijepo. Čak i prezime pristaje. Riddle.

Iznutra se začuo tresak.

NN: Tišina!

Glas mog oca prešao je put čak do mene. Smrtonoše su očito u nečemu pogriješile. Vratila sam se u svoju sobu. Spustila sam se u podrum gdje je bilo "sjedište". Ušla sam.

Ja: Zar nešto nije u redu?
Voldemort: Lene, izađi. Ovo te se ne tiče.
Ja: Ali...
Voldemort: Učini kako sam rekao!

Izašla sam i zatvorila vrata. 31. kolovoz. Sutra u ovo doba ću biti na vlaku za Hogwarts. Daleko od svega ovoga. Od smrtonoša. Od zla. Od ubojstava, mučenja, ucjena...

Ako ste na trenutak pomislili da nisam za Slytherine -griješite. Ja sam Slytherin. To kaže moja krv i moj um. Jednostavno ne odobravam što moj otac čini. Veoma je malo onih koji odobravaju.

Uspela sam se nazad na balkon i naslonila se na ogradu. Puhao je vjetar i micao mi kosu s lica. Jesen je bila na vratima.

* * *

Stajala sam na peronu 9 i 3/4. Puhao je vjetar. Moj je kaput vijorio oko mene. Kosa mi je letjela oko glave. Promatrala sam djecu i teenagere kako grle roditelje. Ušla sam u vlak i navukla zastore na prozor. Nisam željela to gledati.

U odjeljak je ušla Astrid.

Astrid: Hej. Kako si?
Ja: U redu.

Bila je to potpuna neistina.

* * *

U spavaonici sam pustila Poetry iz krletke. Ona je tiho huknula, niježno mi gricnula prst i odletjela u sovinjak.

Ja: Mornie utúlië...

...to be continued...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.