da prvo objasnimo o kome se radi :
Busha znate valjda
Chaney - Dick Cheney was elected vice-president of the United States in 2000, as the running mate of George W. Bush.
Rumsfeld - Donald Rumsfeld served as the U.S. Secretary of Defense under President George W. Bush from 2001-06.

Bush, Cheney and Rumsfeld are flying on the Air
Force One to a gathering in San Francisco when Bush
turns to Cheney and says, chuckling,
"You know, I could throw a $1000 bill out the window
right now and make someone very happy."

Cheney shrugs and replies, "Well, I could throw ten
$100 bills out the window and make ten people happy."

Not to be outdone, Rumsfeld says, "Well I could
throw a hundred $10 bills out the window and make a
hundred people happy."

The pilot rolls his eyes and says to his co-pilot,
"Such arrogant asses back there. Hell, I could throw
all three of them out the window and make 32 million
people happy."
____________________________________________

Rumsfeld is reporting to the President and the Cabinet.
He says, "Three Brazilian soldiers were killed today in Iraq."
The President says, "Oh, my God!" and he buries his head in his hands.
The entire Cabinet is stunned. Usually Bush shows no reaction whatsoever to these reports.
Just then, Bush looks up and says, "How many is a brazilian??"
____________________________________________

A man goes into his favourite bar and as he sits down, he sees George W. Bush and Donald Rumsfeld sitting at a table near the back of the bar engaged in a serious discussion.

Curious, the man approached their table and said "Mr. President, Mr. Rumsfeld, I'm surprised to see you here. What brings you to my favourite bar?" Bush replied "Donald and I are planning World War III. To get it started, we're going to kill 10,000 Muslims and one blonde with big boobs". The man was somewhat taken aback. Although he could understand why W might want to kill 10,000 Muslim, why the woman? So he asked "Mr. President why are you killing the blonde with big boobs?".

W turned to Rumsfeld and said "See Donald. I told you no one would care about the Muslims".

_______________________________________________





grozna sam ali tjedan mi je katastrofalno počeo pa eto toliko za sada ....

tužna sam...

tužna i neutješna...
moj beba Brady zvana ĐŽomba je danas uginula. Eto sam tako... moja mala hrčkica Roborowsky. U naš doma je došla na moj 18.ti rođendan, u lipnju 2005. i to na opće zgražanje moje mame koja ne može smisliti glodavce. Ipak - Brady je uspjela ono što niti jednom mišeku nije uspjela - a to je osvojiti srce moje mame. Moje se nije trebalo osvajati. Meni se pod kožu zavukla na prvi pogled.

Ne znam što joj je bilo. Zaiste ne znam. Nedjeljom joj uvijek mijenjam piljevinu i čistim gajbu, stavljam suho voće i tako. jedino što sam primjetila jest da je bila jako mirna kada sam ju prenosila iz gajbe u kutiju. nije se opirala kao što to inače čini. nekako mi to nije bilo ćudno jer sam ju jutros oko 4 čula kako džipa po gajbi i vozi utrke u kolutu.

Ne znam što ću sada. Nisam plakala. Suze su mi navrle na oči, ali su se povukle. Ne znam što se događa. Osjećam se tupo i prazno. Ta životinjica nije bila maza poput neke lukave mačke, niti prijatelj poput pametnog psa, ali nisam mogla birati. Mačku niti psa ne mogu imati jer tako otac nalaže, a ja još uvijek ovisim o njemu i moram poštovati njegove riječi jer je u nečemu i upravu. Ipak svima Ipak je DŽombica bila mila. bio mi je gušt dati joj dio jabuke koji je znala i nekoliko desetaka minuta grickati sa svih strana. To nam je bilo zajedničko. Jabuke i suho voće. voljela sam taj pogled jednostavan, u kojem sam uvijek vidjela ono što mi je trebalo: veselje, utjeha i toplina. Nije uopće važno što DŽomba nij eimala brage veze što joj pričam - bila je tu, za razliku od velikih ljudiskih prijatelja.

Najgoire je kako sam ju našla nepomičnu. To ne mogu zaboraviti. Došla sam u sobu nakon ručka sva vesela nakon rasprave za stolom i ubacila u liniju cd od Josha Grobanaa. prva pjesma je OCEANO. Kad god bi pustila tu pjesmu - DŽomba bi prekinula što god da u tom trenutku radi i uzdigla glavicu i naćulila uške malei pozorno pratila od kuda dolazi ta magična glazba, a ja bi se Joshu pridružila u stihovima.





Piove sull'oceano
Piove sull'oceano

....

....



ne znam tko će me ujutro prvi pogledom pozdraviti . . .
ne znam nizašto...
sve mi je tupo. .

Sjedim sada na krevetu s laptopom u krilu (kako zgodna igra engleske kombinacije i hrvatske riječi !) i čeprkam po net. Tražim onaj zgodan programčić za kopiranje i popravljanje video fajlova... a da ! evo ga ! takoc – sada lijepo da se nešto zgodno za Tedicu prebaci na disc pa ćemo onda to frknuti na DVDove prazne. Niš ti ne brini draga moja – za dan-dva sve bude to Chantal sredila !

Nego zašto laptop? Čini se da je neka glupost pojla moje Windowse. Opsovala sam Bill Gatesa i njegove XP, ali neću na Vistu tako mi svega i svačega. Probala sam i ne valja ništa. Kamo sreće da nađem načina da se dokopam MAC-a i zauvijek zaboravim na defregmentaciju, antivirusne, adwere i spywere. Moj kompjuter je čini se meta numero uno za svaku leteću pizdariji što njunja mrežom. I uz sve firewalle i programe – uvijek mi se nešto zakači i onda reinstalacija i sve po redu. Pokušala sam napraviti i back up – nije išlo. Ali dosta o kompu! Sredit će to moj tehničar „vrata do“. Upravo sad se čekira disc kod njega u sobi. Potrajat će to cijelu noć ako se ne varam.

Evo stavih da se snima prvi DVD. Tedice moja – za kojih 10-ak minuta biti će prvih 12 epova gotova. U pozadinimi svira kazeta prastara. Krajan dirigira Berlinskom Filharmonijom, glasovir svira Alexis Weissenberg. Na repertoaru Rachmanonov i Franck. Imam na desetke snimaka Rachmaninova drugog koncerta za glasovir i orkestar, ali ova stara iz Yugotona što ju je mama spasila iz rata, mi je sigurno najdraža. Samo tijekom nje uspjevam čuti sve one tonove i pokrete na tipkama koje si romantičarski zamišljam maštajući o Rachmaninovu. Weissenberg je nježan i profinjen pijanist, nema što. Herbert von Karajan je išao toliko daleko, pa ga je prozvao najboljim pijanistom „svih vremena“ (eeek ! ! !). Uz dužno poštovanje legendarnom dirigentu, ali ja se ne bi toliko zaletila. Mister von Karajan – šteta što vas je mladi Pogorelić podboo i niste upoznali „novu generaciju“. Weissenberg pak u sebi okuplja najbolje od najboljeg od „stare ruske škole“ i svega što je Olga Samaroff mogla dati na Julliardu.

Otkrila sam i da Francove varijacije za glasovir i okrestar sjajno idu uz proučavanje Simboličkog Interakcionizma.

DVD gotov.

Tedice – vidimo se mi uskoro opet kod tebe ili gdje već.


Pusa

KLUB STUDENATA FILOZOFSKOG FAKULTETA
INICIJATIVA PRAVO NA GRAD i ZELENA AKCIJA


Pozivaju vas na tribinu
JAVNOST I URBANO PLANIRANJE


Srijeda 07.03.2007. u 18h_

dvorana IV, Filozofski fakultet u Zagrebu (Ivana Lučića 3)


Na tribini ce govoriti:
dr. sc. Ognjen Caldarovic
dr. sc. Zvonko Makovic
Hrvoje Juric

pa nek se zna...

Maločas se Štruklica oglasila negodovajući da ne pišem ponovno. Draga moja – malo prije sam pala i ogrebla gležanj. Ništa strašno – ali eto sutra radim prvi puta nakon mjesec dana i morat ću biti u štiklama nekih 6 sati. Možda da ipak ponesem i mokasine sa sobom? Znam da nije dovoljno elegantno, ali i tako sam viša od svih ostalih cura i bez ekstra 8 centimetara.

Faks je opet počeo. Nedostajao mi je, ali već nakon prvog predavanja mi je bio pun kufer. Ne znam koji je magarac tom tipu. U prvom semestru je bio sjajno zanimljiv i zabavan, ali ovo... Ja sam nakon 25 minuta počela gledati na sat i ogledavati se... Ne znam. Morat ću sada kod kuće dodatno čitati literaturu jer inače neče biti nikakve koristi. Možda sam jednostavno bila „pre gladan“ a čovjek nije imao na meniju previše toga za ponuditi.

Kad sam ponovno pročitala ovo – primjetih da zvuči poprilično seksualno. Uvjeravam vas da nije.

Uspjela sam pri onom padu potrgati optički miš za komp. Pojma nemam gdje mi je rezervni. Eto sad nemam komp, već se švercam kod brata a to ne može potrajati... Barem znam da neću zaspati sa zvukom neke serije ili filma, već vrlo vjerojatnije nad knjigom. Sram me je priznati koliko mi dugo treba da pročitam neku knjigu koja se ne tiče faksa. Zapostavih sve. Na silu sam posudila Tada Williamsa: „Rat Cvjetova“. Toliko sam se veselila toj knjizi. Pun mi je kufer čitanja na engleskom, NE mogu sve sada. Čitam na engleskom za oba predmeta na faksu, poeziju, Jamesa, internet . . . Ne mogu još i Williamsa.

Prošli tjedan sam otkrila toplu vodu i radio. Topla voda mi nekako jako paše poslije podne. Mnogo više od hladne ili vode sobne temperature. Radi nikad nisam imala. Slušala bi ga u autu, ali nigdje drugdje. Našla sa u jednom sasvim zgodnom dučančiću mali stolni radio. Jako retro i simpa. Najviše volim slušati Sljeme, HRT 3 i neki Slovenski koji cijeli dan(a i noć) pušta klasičnu glazbu. Najmanje slušam Obiteljski. Niej to za mene. Možda nisam dovoljno „obiteljski“ nastrojena.

Vidim sada da radim i u nedjelju.


Aj dobro.


Tko radi ne boji se gladi.

.

.

.

.

.


Mislim da je ipak bolje da ne pišem ništa kad se i osjećam da nemam što za reći.