UPDATE, 3:41 a.m. :

ALAN ARKIN -dobitnik OSCARA za najbolju muška sporednu ulogu ! ! !














ili





UPDATE: 3:49 am - NAJBOLJI ANIMIRANI FILM : HAPPY FEET - bravo za mene što sam to predvidjela !

Neki dan me je Aibreann zadužila da objasnim značenje imena svojeg bloga.

Chantal Wilson

Ovo ime me je privuklo čima sam ga čula prije nekih 6-7 godina. Prvenstveno me privukla predivna zvučnost, a saznavši i njegovo značenja, znala sam da je izbor pao za moj internet ego.

Ali što zapravo znači Chantal ?

- ime CHANTAL potječe iz francuskog jezika i ima sljedeća značenja :

PJEVAČICA

PJEVATI

PJESMA.


- ime CHANTAL ima 14 varijacija, od kojih se meni osobno najviše sviđa CHANTELLE - koje nosi i moja omiljena marka donjeg rublja, zatim još i CHANTRELLE, SHANTAL, SHANTELLE i tako dalje u raznim varijacijama da bi i Rachmaninov bio ponosan.

- zanimljivo je reći da ime CHANTAL je vrhunac popularnosti doseglo u ranim 90-ima, kada prema statistici 60 djevojčica na milijun dobilo ovo ime.

- rijetko ćete naići na nekog tako se preziva CHANTAL. Prezime je navoadno totalno "de mode" - ne znam francuski pa molim da mi ne zamjerite na ovom kiksu.

WILSON

- ovo prezime je 8. najrasprostranjenije u SAD-u. Broj ljudi koji ga "nose" prelazi 900 000

- značenje je vrlo jednostavno - "son of *Will"

* WIll - kao skraćeno od William.

- ovo prezime potječe iz Engleske i Škotske, gdje je i danas među najčešćima


Chantal Wilson jednostavno zvuči dobro - zar ne?
Meni se to odmah učinilo kada sam počela pisati blog, jer mi nije niti na kraju pameti bilo pisati pod svojim imenom i prezimenom. Doduše ponekad se dogodi da požalim što mi je jezik brži od pameti pa mi kod ne pretjerano poznatih ljudi ispadne da sam blogerica. Dogodilo se mnogo puta da sam htjela napisati nešto možda i ne baš lijepo, ali svakako konstruktivno o nekim ljudima koje poznajem, ali mi odna dođe da i oni znaju za moj blog, pa ne bi baš bilo bajno... znate na što mislim. Autocenzura i to.

Nedavno sam počela pisati novi blog. Molim da ne počnete tražiti adresu jer vam je neću dati. Zanimljivo je to što neki od vas - mojih vjernih čitatelja, i tamo stavljate komentare pa je situacija vrlo zanimljiva :D

Ovo nikako ne znači da prestajem s mojm Chantal.

Chantal je zauvijek dio mene.

Uz ovaj post obavezno ide ova glazba - dakle molim vas prilagoditi zvučnike


Emmm.... znam da sam imala smišljenu temu za ovaj zapis, ali nikako ne mogu se sjetiti što je to ono bilo. Znam da mi u glavi ima previše ideja. Znam da sam u petak roknula ispit iako sam to već predosjećala u utorka. Ništa strašno. Žao mi je jer sam učila mnogo, a pitanja su mogla i biti daleko teža. Svejedno sam pala. Sad mi te knjige stoje kraj kreveta i nipošto nisam raspoložena ponovno ih prožvakati. U svrhu učenja kupila sa i diktafon. Jako zgodan i funkcionalan. Inače najbolje učim kada nekome objašnjavam i prepričavam gradivo. Posebno se to odnosi u posljednjim fazama učenja kada utvrđujem zadano. Zato pričam sebi, plišanim igračkama, Johnny Deppu, Jamesu Bondu, Tristanu, Jamesu Spaderu i ostalim likovima iz moje sobe.

Baš vidim da mi još visi kalendar iz 2006. i to sa mjesecom Listopadom. Pa baš krasno. Vjerojatno se ovo i dogodilo jer je na totalno glupom mjestu i uopće ga ne vidim čak niti kad bi možda trebala provjeriti neke podatke. Tam gdje je prije bio- sada je nakeljen poster Daniela Craiga ili ti Jamesa Bonda, koji mi je poklonio jedan simpa dečko iz kina Broadway. Ne sjećam se uopće kako dečko izgleda, a to se obično dogodi kad se mi se netko sviđa. Zbog njega sam se i učlanila u tamo njihov klub. Zbog tog dečka mislim.

Bila sam kod frizera u subotu. Skoro sam zaspala dok mi je djevojka prala kosu. Osim što je bilo rano, bilo je jako ugodno. Topla voda, i dugi tanki prsti nježno masiraju vlasište sa puflastom mirišljavom pjenom. I onda mi je fenirala kosu - tada sam doslovno zaspala i uživala. Kada sam bila mlađa - odlazak frizeru je bio noćna mora. Prirodno mi je kosa tanka ali i jako jako gustai frizeri su uvijek kukali kada bi jutrebalo osušiti izfenirati. U kvartovskom frizeraju je uvijek vladala tabloidno-tračerajska atmosfera. Sve bi se saznalo tamo. U taj salon sam odlazila s mamom od kako smo se doselili tu. Znači jako dugo. Frizerke su inače solidne, a imaju i vrhunske proizvode za njegu kokse. Ipak meni je u 2. srednje dopizdilo. Razmislila sam dobro tko od naših prijateljica ima najbolju frizeru, a sjetile se Roberte. Roberta me je uputila frizeru Jacku. Ovo zvuči vjerojatno jako smiješno - Frizer zvan Jack. Ispalo je da je Jack izvanredan frizer jer je moju bujnu kosu uspješno ukortio. Ono što mi se pak najviše kod njega sviđa jest to što šuti kao egipatska grobnica. Ne pretjerujem. Ta tišina koja vlada dok čovjek radi svoj posao meni savršeno odgovara jer konačno boravak kod frizera mogu iskoristiti da se opustim i odmorim, prepustim svojim mislima. Nemojte ovu šutnju krivo shvatiti. Jack je vrlo ljubazan i uslužan. Ali prije svega je profesionalan i to je ono što me osvojilo. Uopće ne moram razmišljati o tome što ću s kosom jer zna da kad dođem k njemu - sve će srediti onako kako meni najbolje stoji. Frizura će biti vrlo jednostavna, ali savršeno precizno složena, a moći ću je i sama oblikovati jer to je ono što vrhunskog frizera razlikuje od - priučenog, kakvih je nažalost najviše. Da se nevjera ne isplati uvjerila sam se samo jednom od kako znam za Jacka. Pratila sam frendicu k njezinoj frizerki. Išla si je izblajhati kosu, pa je ženskica i meni oprala kosu i pošla ju fenirati. I baš kada sam se počela uljuljavati - počela je. Laprdala je toliko da nisam znala gdje se gasi, a imala sam i osjećaj da gubi koncentraciju s fenom i da mi polaganmo "kuri" kožu s istim. Kljuckala je kako sam "ne baš najbolje ošišana" - da je frizurica zapravo ok ali prestaromodana za nekog "tako mladog poput mene" pa mi je počela prodavati fora da si pofarbam vrhove i neku ljubičastu da je to veliki hit i da je "jako efektivno". Jedva sam čekala da završi i da je se riješim. Najviše sam se grozila one četke kojom mi je kosu sušila. Kada ju je uzela vidjela sam da iz dotične vire tuđe vlasi i to mi se zgadilo. Kroz glavu mi je samo prošla snimka kako sedam za stolac kod Jacka i kako on donosi 2 četke - i odmotava ih iz najlona. Nisu nove već dezinficirane nakon svakog klijenta.

Došlo mi je da čim dođem doma poerem kosu ponovno. Iako sam damici rekla da mi kosu izravna - ona je je naravski uvila prema van (aj dobro - nije unutra) - jer drugačije vjerojatno i ne zna.

Uskoro sam kod Jacka upoznala i njegovog kolegu Wadea koji je kako se u sex i gradu kaže - "colorist". Frizer specijalizirna za "miješanje" boja. Izvrsno surađujem s njime. Osobito sam zadovoljna najnovijom nijansom koji moram dobro zapamtiti jer od sada namjeravam biti iskljućivo brineta.

Kažu da je sve suoer kada imaš dobrog frizera i zubara.

Ovdije je bila priča o frizeru - možda kojom drugom prilikom o zubaru

Evo Valentinovo (koje je skroz out ove godine) je pri kraju - a ja vam i za dan poslije izdajem jedan prekrasan duet. Pjevaju LeAnn Rimes i Ronan Keating i to pjesmu "Last thing on my mind". Ovo je LIVE izvedba i molim vas da obratite pozornost kako na LeAnn i Ronan odnose jedan prema drugome tijekom izvedbe ! To se zove kemija i pokazuje kuda nas sve glazba može povesti



UPDATE: 15.02.2007
za sve koji su voljeli seriju "la Femme Nikita" - evo video sa the very best of IMHO

u mojoj kući postoji običaj kupovanja i čitanja dnevne/tjedne štampe. Nađe se kod nas svašta. Nedjeljom se uglavnom mlatimo za Vjesnik i priloge. Utorkom dolaze Nacionali i Globus. Ja ih osobno rijetko čitam iako si nekada ne mogu pomoći jer ništa bolje ne potjera na sranje kao Jurdana/Pukanić.

Bilo kako bilo - dok su moji muškići gledali Brazil vs. Portugal, ja sam čitala Satrčevića. Volim njegove kaktusiće i vjenčiće. Mislim da nije niti čudo što su mu prije nekoliko godina psa otrovali. Uglavom - idem ja s vjenčića na horoskop pa do odjela "Portofolio". Gledam malo fotkice; evo Vlatke Pokos, Škare-Ožbolt i neizbježan Milan Bandić. A piše sljedeće:


"Nakon što je prošle godine hotel Regent Esplanade dodjelio nagrade svojim poslovnim partnerima i prijateljima, ove godine odlučili su utemeljiti tradicionalnu nagradu "Smaragd" koja se dodjeljuje u šest kategorija. Nagrađeni su najbolji organizator konferencija, gost, klijent u javnom sektoru, kororativni klijent, turistička agencija i medijska kuća. Najbolji gost je Dmitrij Železnjak, ruski tajkun koji živi u Splitu,a nagradu mu je uručio Milan Bandić."



i meni tu nešto čudno. i pročitam ja to još jedno i pitam se:

1) - koji bog je nagrada za najboljeg gosta hotela? Jel najbolji gost hotela onaj koji najmanje zapiša wc dasku? Ili onaj koji namanje ručnika upotrijebi tijekom boravka?

2) Oprostite - ali je li na razini gradolnačelnika glavnog grada jedne države da se šmuca po hotelskim zabavama i uručuje nagrade koje nemaju veze s njegovm funkcijom niti ovlastima ??? Pitam se da li Bandiću možda uručen honorar za gostovanje... Mislim, ako Vlatka Pokos kao voditeljica treba dobiti honorar ( osim ako i ona nije uvažena gošća !) onda bi trebao i dobiti čovjek koji uručuje nagradu - posebno zato što nije djelatnik uvaženog hotela i za ovu prigodu je "zaboravio" na svoj status, ali odgovornost i funkciju - na koju javno pljuje svako malo.



informacije radi - Dmitrije Železnjak je inače poznat mecena kulture. Osobno je financirao predstavu "Ana Karenjina" u Zagrebačkom Kazalištu Mladih - kao i troškove ruskog redatelja Vasilya Senina. Inače - predstavu možete pogledati 13., 14., 15. ovog mjeseca u 20:00 sati.
Železnjak je Split ljetos počastio ruskom carsko baletnom trupom "Kirov Balet" .

Pri završetku srednje škole bila sam uvjerena da će mi ona rutina; svakog tjedan dizanje u isto vrijeme, bus u 6:35/ vlak u 13:07 - neizmjerno nedostajati. Bila sam uvjerena da će me fakultet uzdrmati i da ću se jedno jutro probuditi i natrpati knjigama iz kemije, biologije i hrvatskog, te zaputiti u moju dragu elitnu gimnaziju, stići prva u razred, u miru popiti kavicu s mijekom i prolistati novine od domara Ante.

Začudilo me to što sam se tako brzo privikla. Na fakultet. Nove obaveze. Na nove ljude.

No dobro - sada malo kenjam. S novim ljudima nikada nisam imala problema. Zapravo se bolje slažem s ljudima kada ih manje poznajem. To je možda čudno, ali točno. Kada upoznaš osobu koja ti se na prvi pogled svidi nečim zgodnim - samom svojom vanjštinom: može to biti oblik obrve, ili rupice u obrazima, bradi. Nešto što te može odmah osvojiti i dati ti do znanja da je je veza uspostavljena. Volim taj osjećaj kada mogu u sebi uskliknuti "jedno divno prijateljstvo je na početku !". Baš kada upoznam nekog dečka koji baš meni na neki tajanstven i neobičana način privlačan i onda opet mogu uskliknuti tijekom prvih poljubaca "nešto divno me čeka s ovom osobom!" . Najbolje je kada možeš nesmetano vjerovati u te nevine i bezazlene usklike i ne opterećivati se razlikama u razmišljanju, odgoju, uzorima, raspoloženju. . .

Pokušavam se natjerati na čitanje literature za predmete koje polažem nešto kasnije. Ne ide mi. Kroz glavu mi frcaju ideje koje treba zapisati, ostvariti čim prije inače izgube smisao. Osjećam potrebu da se preselim u Lisinski. Nađem tamo neki sobičak iz starih glasovira - dovoljno da mi stane ležaj, laptop, svjetlo i knjižurine. DA savke večeri se mmogu izvaliti i slušati glazbu iz dvorane i lupkanje instrumenata nakon izvedbe. Ukoliko sutra se ne uspijem disciplinirati što se učenja tiče - idem u Lisinski. Od 9:00 imaju klasiku uživo - 3. EPTA - Međunarodno pijanističko natjecanje Svetislav Stančić. Pa mislim da će me takvo što moći natjerati da se maknem od laptopaInače - karte vam se besplatno dijele svaki dan. Ja sigurno idem i usubotu i u nedjelju. Premalo sam posjećivala Lisinski ove sezone. Ali ja studiram 2 predmeta, radim 2 posla i još sam uzorna kćer i seka

Pokušavam ovih dana dovršiti izvještaj s Europskog Prvenstva u umjetničkom klizanju. Javlja mi se problem pri pisanju jer mi misli idu 3 puta brže nego li prstići na tipkovnici, pa se onda dogode svakakvi kiksovi i rečenice koje nemaju niti glavu niti rep. Napisala sam malo više od pola i ispravila sa kričavo crvenom kemijskom i tim dijelom sam zadovoljna. Ali završiti ne mogu da me zadaviš. Ne ide pa ne ide.

da ne kažem da bi trebala napisati nešto - nedefinirano jer je po mom izboru - za posao, a niti za to nemam inspiracije. Samo ljunjam okolo očima i mislima. Pitam se što mi je ovo trebalo kada sam mirne duše mogla uzeti godinu slobodno i švrljati okolo i tražiti svoju srećicu, otkrivati što zapravo želim od sebe, faksa, ostalih pizdarija.

ostaje mi samo Ally McBeal - jedino je ona mutavija od mene.

glazbena pratnja:


Pao mi je kamen sa srca.

Do danas sam morala čekati rezultate iz pismenog ispita i bilo je puno toga u igri što me je moglo koštati i godine. Bila sam gotovo uvijerena da će me snaći najgore. Tako sam uspješno išla kroz srednju školu. Ukoliko ispit ne prođe planirano - pripremim se na najgore i onda ukoliko se to i dogodi - nisam u komi jer već prođem kroz predkrizu, a ukoliko se dogodi da ipak položim - uhvati me neizmjerna sreća. Baš kao sada. Planirala sam u ponedjeljak izači turistički na jedan ispit, ali mislim da neću na to trošiti vrijeme. Mislim da je bolje posvetit se ovome što sam sada ipak uspjela položiti.

Sinoć me malo uhvatilo to uznemireno stanje. Počela sam se pitati koji bog mi je sve ovo trebalo i zašto sam upisala dvopredmetno, a ne se konkretno posvetila povijesti i svemu onome što mi sociologija uzima vremenski. Kad se samo sjetim koliko sam vremena potrošila na pisanje seminara za samo jedan predemet iz sociologije i kako nisma imala niti vremena niti volje čitati Ostrogotskog i Lisičara. Imam osjećaja da će me sociologija učiniti depresivnom i da će me svi ti autori čija djela moram pročitati uvjeriti da se stvari nikako ne mogu promijeniti i da će me njihove riječi učiniti svjesnim promatračem ovog svijeta - u potpunosti svjesnog svoje nemoći. NE podnosim taj osjećaj. Uvijek sam za akciju - spremna sam učiniti sve, dati sve od sebe da bi stvari popravile - ne samo za mene nego za što više ljudi.

Sinoć su me živci uhvatili i kao furija sam izjurila iz stana i otišla u grad, nazvala Anabellu i zajedno samo otišle u OPIUM i naručile ono što uvijek naručimo tamo - BBC i Mojito. Bilo je to za mene i sociologiju, za Anabellu i biokemiju, za naše rukometaše i njihovu carsku borbu, za nove pobjede i preživljavanje veljače.


Trebam se pohvaliti da sam primila prvi honorar za svoje pisanje. Iznos me iznenadio i upravo sam ga zato odlučila ne potrošiti. Odlučila sam da ću takve honorare čuvati za ljeto da bi tada uložila u sebe i toliko željeni put u Grčku - odnosno u Thessaloníki ili barem za backpack turneju Njemačkom s Anabellom. I jedna i druga kombinacija me veseli i mislim da bi bila dobra za mene.