Maločas se Štruklica oglasila negodovajući da ne pišem ponovno. Draga moja – malo prije sam pala i ogrebla gležanj. Ništa strašno – ali eto sutra radim prvi puta nakon mjesec dana i morat ću biti u štiklama nekih 6 sati. Možda da ipak ponesem i mokasine sa sobom? Znam da nije dovoljno elegantno, ali i tako sam viša od svih ostalih cura i bez ekstra 8 centimetara.
Faks je opet počeo. Nedostajao mi je, ali već nakon prvog predavanja mi je bio pun kufer. Ne znam koji je magarac tom tipu. U prvom semestru je bio sjajno zanimljiv i zabavan, ali ovo... Ja sam nakon 25 minuta počela gledati na sat i ogledavati se... Ne znam. Morat ću sada kod kuće dodatno čitati literaturu jer inače neče biti nikakve koristi. Možda sam jednostavno bila „pre gladan“ a čovjek nije imao na meniju previše toga za ponuditi.
Kad sam ponovno pročitala ovo – primjetih da zvuči poprilično seksualno. Uvjeravam vas da nije.
Uspjela sam pri onom padu potrgati optički miš za komp. Pojma nemam gdje mi je rezervni. Eto sad nemam komp, već se švercam kod brata a to ne može potrajati... Barem znam da neću zaspati sa zvukom neke serije ili filma, već vrlo vjerojatnije nad knjigom. Sram me je priznati koliko mi dugo treba da pročitam neku knjigu koja se ne tiče faksa. Zapostavih sve. Na silu sam posudila Tada Williamsa: „Rat Cvjetova“. Toliko sam se veselila toj knjizi. Pun mi je kufer čitanja na engleskom, NE mogu sve sada. Čitam na engleskom za oba predmeta na faksu, poeziju, Jamesa, internet . . . Ne mogu još i Williamsa.
Prošli tjedan sam otkrila toplu vodu i radio. Topla voda mi nekako jako paše poslije podne. Mnogo više od hladne ili vode sobne temperature. Radi nikad nisam imala. Slušala bi ga u autu, ali nigdje drugdje. Našla sa u jednom sasvim zgodnom dučančiću mali stolni radio. Jako retro i simpa. Najviše volim slušati Sljeme, HRT 3 i neki Slovenski koji cijeli dan(a i noć) pušta klasičnu glazbu. Najmanje slušam Obiteljski. Niej to za mene. Možda nisam dovoljno „obiteljski“ nastrojena.
Vidim sada da radim i u nedjelju.
Aj dobro.
Tko radi ne boji se gladi.
.
.
.
.
.
Mislim da je ipak bolje da ne pišem ništa kad se i osjećam da nemam što za reći.
Post je objavljen 02.03.2007. u 23:36 sati.