ponedjeljak, 30.08.2010.

Mini-godišnji

Ne, nije to kao što bi bilo za očekivati uhvatiti još zadni ljetni produženi vikend, pa spojiti petak , eventualno četvrtak i otperjati na more. To je kada dijete ode na 5 dana kod bake i dede, a muž radi popodnevnu smjenu. Od 16,00 do 22,00 sam bila slobodna ko ptica smijeh . Već sam i zaboravila kak je to, zadnji put se to zbilo prije cca godinu i pol.
Ne, nisam potrošila slobodna popodneva sređujući ladice i peglajući hrpetine veša , jer mi nekako uspijeva ( u posljednje vrijeme) opeglati sve čim skinem sa štrika thumbup.
Zimnicu isto nisam radila , a ni ne bih, jer tak i tak dobijemo razne flašice raznih pekmeza, džemova i marmelada od onih koji ih rade. Doduše, mužić ni sa jednim nije baš zadovoljan, neku večer je probao tri različita pekmeza i za svaki rekao da je kiseli nut. Ma da, tri različite osobe su ga radile, od tri različite vrsta voća, pa baš da je svaki kiseli…nego on voli sve puno preslatko.
No vratimo se na mini godišnji koji se uglavnom sastojao od plandovanja s frendicama smokin, shopinga smijeh(ponovih se sa jednom ljubičastom i jednom crnom majicom) i nešto malo uljepšavanja (frizer i tako to).
Taman sam dobila i novu knjigu („Moć kabale“) kojoj sam se u miru mogla posvetiti.
Išla sam kasno spavati jer me nije mljeo dnevni ritam pa nisam bila umorna , tako da su i noći bile intenzivne...cerek

A sada, do slijedeće takve prilike, sve po starom .
- 12:05 - Tvoje rijeýi ( 7 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 23.08.2010.

plesnjak, rođendan, roštilj

Tim redosljedom.
Dakle, ovaj me vikend oduševio plesnjak na Zrinjevcuno , u subotu prjepodne, da ne kažem ujutro, bilo je tek prošlo 11.
U petak je došao poziv za dječji rođendan , pa smo Vito i ja subotnje jutro/prijepodne iskoristili za kupovinu poklona. Neplanirano smo završili na Trgu jer je TurboLimač u Importane galeriji zatvoren rolleyes, pa kad smo nakon dugog biranja napokon izabrali poklon, prošetali smo I do Zrinjevca. Vito se voli igrati u paviljonu ali ovaj put ništa od igre, jer je tamo svirao bend, super muziku nešto u stilu swinga , okolo su bili stolovi ispod suncobrana, ljudi su sjedili , gledali a neki bogme i plesali. Nekih 6-7 parova, starijih i baš su super čagali, vidjelo se na njima da guštaju, a mene je oduševila ideja prijepodnevnog plesnjaka na otvorenom thumbup.

Popodne smo išli na rođendan kod Vitinog prijatelja tj sina moje prijatlejice. Sve ležerno I opušteno, mješovito društvo , curice I dečki, godina od 4-10. Nitko se s nikim nije svadio, malo su bučili dok su svi istovremeno fučakli u fučkaljke ali ništa strašno.
Torta je bila napravljena od kuglica sladoleda i šlaga što je klince oduševilo jer svi vole tu kombinaciju, a mami puno manje posla nego sa pravom tortom. Opekla se godinu prije ka je napravila prekrasnu makrobiotičku tortu koja se gotovo nikome nije svidjela, a meni je bila skroz zanimljiva , volim nove okuse.
Kako djeca što-šta zapažaju I komentiraju, jedna curica od 9-10 godina nas je propitala koliko tko ima godina I onda svojoj mami pokazujući mene rekla “mama, ona je starija od tebe a nosi štikle. Zašto ti ne nosiš štikle ?” rofl

U nedjelju se malo radilo i puno jelo. Posao baš nije bio predviđen, samo roštilj ali kod svekrve su se zatekle one velike vrtlarske škare pa se mužić primio posla i barem malo sredio razno grmlje, a Vito I ja čistili grane. Ne tjeramo dijete da radi ali sam se primio posla jer je naravno sve zanimljivije od igračaka smijeh.
Na roštilju se našla riba iz Vela Luke ali i malo mesa njami,nek se nađe, razne salate, domaće korčulansko vino party, lubenica , sladoled.
Planirala sam zapravo za desert napraviti kolač sa rogačem čiji sam recept nedavno našla ali kako je u subotu upao taj rođendan, nisam to stigla, nego jedan laganiji ( keksi, puding, pirjane jabuke, šlag. ) I dobro da nisam jer bi na svu tu hranu i vrućinu kolač u koji ide 10 jaja i 30 dkg čokolade ipak bio too much.

- 14:05 - Tvoje rijeýi ( 5 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 20.08.2010.

koliko košta vozikanje Lijepom našom ?

Na godišnjem smo se (pro)vozali svim sredstvima javnog prometa osim avinom, a koliko sve to košta i kako stojimo sa pridržavanjem voznog reda izgleda otrplike ovako :

Trajekt Split-Vela Luka, auto 530 kn, osoba 60.- kn, dijet od 4 godine nadalje 50% al nam ga nisu naplaitli, dakle 3 sata vožnje nas koštalo 650.- kn mad. Svake godine sve više, u svakom slučaju puno previše.

Trajekt Vela Luka- Ubli (Lastovo), išli smo bez auta, samo na izlet, povratna karta 66.- kn po osobi, dijete 50% al nam ga nisu naplatili. Prema voznom redu vozi tj plovi 1,5 sat a u stvarnosti 2 zijev.

Mini-bus Ubli-Lastovo, 15 kn (10 km) , dijete besplatno.

Turistički brod Vela Luka – Proizd, 40 kn povratna karta, dijete besplatno.

Trajekt Dominče (Korčula) – Orebić, auto 79 kn, osoba 16.- kn, dijete 50% , sveukupno za nas troje + auto 112.- kn yes, je da je to strašno dugačak put, jer dok prejašeš cijeli Pelješac treba ohoho, pa još ako ti za 30sec zbriše trajekt jer talijani prije tebe plaćaju karticom nut…. Pa čekaš slijedeći sat vremena, al zajedno sa gorivom, auto-cestom (samo smo dio puta išli, inače po staroj cesti, ta nam je draža) nas je povratak koštao 550 kn, dakle manje nego samo trajekt Split-Vela Luka. Mužić je bio odmoran, tak da je mogao odvoziti tu dugu rutu, a i dijete sjajan putnik pa cijelodnevna vožnja sa 2 duža i jednim kraćim stajanjem nije bila problem. Osim kaj nam se navečer kad smo došli doma malo ljuljalo u glavi al' niš strašno.

Petak , vlak Zagreb-Koprivnica, karta 55 kn, dijete 50%. Kasnio je 25 minuta u dolasku (Rijeka-Budimpešta). Pa šta ima kasniti iz Rijeke tak puno burninmadbang? Mora da je onda na krajnje odredište došao sa sat vremena zakašnjenja.
Na peronu gomila ljudi al nekako sam upecala 2 mjesta za sebe i Vitu.
Velika zamjerka kolodvoru je da spikerica obavijesti daje samo na hrvatskom, pa barem za međunarodne vlakove može izreći te dvije rečenice koje ima i na engleskom, jer se na ovaj vlak ukrcalo 80% stranaca.

Autobus Varaždin-Zagreb, cijena 69.- kn, dijete besplatno. Stari autobus , starom cestom, stane u svakom selu al dođe za malo više od 1,5 sat. Ajde, nije strašno ak ti se nikud ne žuri. Vito je zaspao na Varaždin bregu , proboduio se u Sesvetama i zaključio da smo baš nekako brzo došli u Zabeg rofl.

- 15:28 - Tvoje rijeýi ( 4 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 17.08.2010.

još koja o ljetovanju

Ljetovati uvijek na istom mjestu nije loše kad čovjek ima nešto svoje, jer oko toga je uvijek nekog posla, a ovako , u apartmanu ili hotelu stvari polako dosade.Uđe se u neku kolotečinu pogotovo zato što uvijek ljetujemo u istom terminu jer je u mojoj firmi kolektivni godišnji ,a mužić se onda prilagodi tome.
Slijedeće godine ćemo se nastojati organizirati malo drugačije rolleyes
Da nam ne bi baš svaki dan bio isti, mijenjali smo plaže. To doduše uvijek radimo ali ove godine npr nismo išli u Lumbardu, nego u Prižbu koju pamtim kao jedno vrlo dosadno mjesto gdje sam davno ljetovala 2 tjedna. Užas od dosadezijev, ničeg nije bilo (tada mi ni u peti nije bilo da ću se udati za Lučanina naughty), 2 dućana u limenim barakama, pošta, hotel i 1 kafić. Nigdje ničega, a sada na rivi ima nekoliko restorana, kafića i pizzerija. Lijepo su uredili plažu u zaljevu i prije je to bila lijepa plaža ali je u moru bilo sve puno trave, pa se tamo nisam kupala. Trava je očišćena, na plaži je tuš, koš za smeće, igralište za odbojku na pijesku okruženo maslinama pa ima i hlada.

Image and video hosting by TinyPic

Ali najljepše mjesto za kupanje je otočić Proizd do kojeg vozi brodica iz Vela Luke 4x dnevno, cca 45 min. Mir, tišina, cvrčci pjevaju sve u šesnaest, kristalno čisto , toplo moreyes. Nema puno ljudi jer svatko nađe mjesto koje mu paše. Išli smo kad smo već uhvatili dobru podlogu da ne izgorimo, jer hlada na plaži gdje je za djecu dobar ulazak u more – nema. Mi smo doduše napravili nekakav improvizirani šatorić tako da je barem Vito bio u sjeni koliko se dalo.
Uvijek se tamo nađe neki neoprezni turist, pa tako i sada jedan par, oboje bijeli ko sir, legli se na luftić i prepustili moru koje ih je odnjelo daleko, daleko. Nemam pojma kako su se uspjeli iskobeljati i na koju stranu se uspjeli dočepati kopna, jer smo ih poslije vidjeli kako sa luftićima po kozjoj stazici hopšu prema plaži.

Večernji izlasci su naravno bili svakodnevni al i to je svake godine isto. Koncert, promocija „Luškog libra“, večer „zeja na tabak“. Koncert je ove godine bio u znaku opere i operete, pjevale su Sandra Bagarić, Martina Tomčić i jedan bartion sa Korčule, zaboravila sam mu ime. Bilo je jako lijepo , a i Vito je odslušao sve bez problema. Čak je i na promociji knjige bio jako miran iako je trajala dobrih sat i pol. thumbup
Al glavni događaj večeri njemu je uvijek bio dolazak trajekta. Naravno da smo svaki danprošetali do pristaništa barem jednom, samo da vidi velike brodove, a i trčao je na prozor čim je čuo brodsku sirenu i obavijestio nas koji je brod uplovio ili isplovio .

Image and video hosting by TinyPic
- 09:50 - Tvoje rijeýi ( 2 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 12.08.2010.

odmoreni okupani, osunčani

Vratili smo se preksinoć, a bili smo kao i svake godine na Korčuli. Zaključili smo da iduće godine sigurno mijenjamo destianciju jer smo ušli u kolotečinu. Naravno da nam je bilo dobro ali treba nam i malo otkrivanja novih vidika.
Vrijeme nas je poslužilo, samo je jedno jutro padala kiša,a ostatak je bio fantastičan. Vratili smo se crniii iako se nismo sunčali tipa - legnem na plažu i sunčam se.
Vito se oslobodio straha od mora , pa sad već pliva (sa šlaufom , iduće godine će bez, tako smo se dogovorili sretan) zajedno s namam u dubokom. Prošle godine mu je visina do koljena bila domet, a sada se ne da van , klasika.
Puno smo plivali, hodali i jeli super friške ribe i plodova mora. njami Dečki su ujutro išli u nabavku, na kavi dočekali ribarski brod i čim su kašete ušle u ribarnicu mužić je krenuo u kupnju. Jeli smo ribu na sve načine al ipak je najbolja na gradele. Eeee al to nismo mogli napraviti u apartmanu nego kod rođaka na obiteljskom druženju. Apartman nam je bio bože sačuvaj al to je tak, jedne godine pogodiš prstom u pekmez, druge prstom u drek.
Nije da nismo htjeli u oanj gdje smo bili prošle godine ali na žalost nije bio slobodan jer smo se malo prekasno javili. A ovo što smo našli, uf, je u centru Luke i sve je pod nosom al to je bilo jedino dobro. Tek kad smo došli shvatili smo da nema ništa, ni parkinga (to smo se snašli), ni balkona ni terase ni dvorišta,ni klime , a ni tv-a. Bez klime se dalo, nije bilo nikad zagušljivo ni vruće unutra. Bez tv-a se isto moglo, zapravo mi uopće nije falio, možda malo ujutro Viti za crtiće. Dakle bez svega se dalo ALI kuhinjska oprema :
3 duboka tanjura, 3 plitka, 2 mala (a nas troje ?!?!)
2 prastare šalice bez tanjurića, nešto kao za čaj, valjda je to baba dobila kao vjenčani poklon
2 male šalice za tursku kavu koju ne pijemo. isto bez tanjurića, ma kaj će nam tanjurići rolleyes
3 različite žlice za juhu, 3 različite vilice, 2 noža i JEDNA MALA ŽLICICA bang Dakle nema da si svatko sam napravi nes, čaj ili već nešto, ne, ne sve sa jednom žlićicom.
3 čaše od 1 dcl, prastare
Drugi dan smo si odmah kupili male žličice, čaše od 2 dcl i dvije velike šalice za nes/čaj.
Dan nakon toga smo si kupili i veliku tavu, jer ona koju smo zatekli je tak mala da su se inčuni za ručak frigali u 4 navrata.
Dalje, 1 kuhinjska krpa (za 12 dana bang), spužva za suđe stara, bljak, to i onak nosimo uvijek sa sobom.
Krpa za pranje poda nije postojala, što je jako zgodno kad se smoći kupaonica, a ni spužva ili četka za pranje lavaboa i tuš kabine.
Spavanje. Khm, rečeno je bilo jedna spavača soba sa pomoćnim krevetom. A zatekli smo kao pomoćni ležaj kauč u kuhinji , to su oni namijenili za dijete od 4 godine. Zgodono nut Još da se dalo rastegnuti ajde al nije, pa neću dijete pustiti da spava na uskom nerastegnutom kauču.
Na kraju smo spavali svi zajedno u krevetu,a kako na to nismo navikli bilo je svakih guranja i naguravanja ali samo noću, popodnevni odmor smo odspavali ko bebe zijev
Ormar velik, više nego dovoljno mjesta za svu odjeću ali samo DVIJE VJEŠALICE nutkoje je mužić prepustio meni, ipak sam imala više stvari za vješanje nego on. Nije da nismo mogli kupiti i vješalice ali da smo kupili sve što je nedostajalo vraćali bi se pretrpani.
Prvi poriv nam je bio da nađemo novi smještaj ali smo zbog komocije na kraju odustali. Na kraju smo vlasniku rekli da treba bolje opremiti apartman , a on se kao čudio u čemu je problem jer nam je on rekao da ga tražimo sve štonam treba. Kao, prije par godina su neki francuzi iznajmili sva 3 apartmana i kad su otišli odnjeli sa sobom sav beštek i td. Kao prvo, to nije problem drugih gostiju, zna se kako se treba opremiti apartman. Za 300 kn možeš kupiti pošteni set tanura, čaša, šalica, beštek, pa nije to danas skupo kao nekad, a ima u svakoj samoposluzi raznog suđa. Set od 4 vješalice 17.- kn, pa ni kuhinjske krpe nisu skupe, nego su on i mater (mulac od 40 godina živi sa mamom) škrti žohari koji su zabarikadirali kuću ko da je utvrda. Ulazna vrata se stalno zaključavaju ko' da su ne znam kakve vrijednosti unutra. I onako je svaki apartman zaključan, ne kužim zašto moraju biti i ulazna vrata,
No da, mora čovjek imati i takvih iskustava pjeva

Biti će i nekakvih fotki, tražila sam usb ali sam ga izgleda ostavila u ladici na poslu....
- 07:15 - Tvoje rijeýi ( 3 komentara) - Tvoj papir - #