ponedjeljak, 27.09.2010.

Radnice Kamenskog - šalji dalje

Radnice Kamenskog već nekoliko dana štrajkuju u centru Zagreba, zbog neisplaćenih plaća i jako lošeg stanja u firmi. Uputile su pismo javnosti koje prenosimo u cijelosti, gdje između ostalog navode "Psihološki obezvrijeđene, zdravstveno ugrožene, financijski uništene, ponižene djelatnice/žene Kamenskog d.d., mole Vas za potporu i pomoć u našoj borbi za radnička, ljudska i moralna prava"

Nakon neisplaćenih pet plaća, vapaja institucijama i hrvatskoj javnosti da bi privukle pažnju, nas dvadeset djelatnica je kao posljednju nadu i utočište za nagradu dobilo zabačeni dio Trga Franje Tuđmana da se bori za svoja prava. Kraj svoje firme već četvrtu noć dijelimo pod zvijezdama, spavajući na stiroporima i u vrećama daleko od svojih muževa, djece, obitelji, boreći se za svoja najosnovnija prava.

Jedina podrška su nam kolegice, šetači u parku, tehničari kupca za kojeg radimo i dva policajca.

Uprava kuće očekuje da radimo, ostvarujemo dnevni plan, poštujemo rokove kupcima proglašavajući nas neradnicima, saboterima: osobama koje ne žele novu firmu, a ne pitaju kako dolazimo na posao. Ne daju nam ni tu nadu, da znamo kada ćemo dobiti isplatu naših odrađenih plaća. Uredno slušamo kako nema novaca, iako kupci uredno plaćaju isporuke. Ulazimo u šesti mjesec kako dva puta dnevno bježimo iz tramvaja u tramvaj, iz kupea u kupe vlaka kako bismo izbjegle kontrolu i odradile svoj radni dan.

Šesti mjesec bez poštenog doručka, ručka, večere.

Još malo pa je prošlo pola godine bez zarađene plaće; bez isplaćene lipe dolazimo kućama, obiteljima praznih ruku, praznih vrećica.

Moje rukovodstvo se ne pita kako smo djeci osigurali knjige za školu, fakultete. Ne pitaju se da li im može obuća i odjeća od lani, da li im imamo dati za gablec. Službenicu u banci nije briga što moj poslodavac nije uplatio pet plaća, kako smo došle do minusa u crvenom, opomena i ovrha.
Slušamo protupitanja, kao uostalom i od svog rukovodstva: zašto niste uštedile kad ste znale kakva je situacija?

Recite mi kako da ostanem jaka i da se ne urušim iznutra kraj ovakve nepravde? Kako da se osjećamo ispunjeno, kako da budem ženom kad smo spale na ovo nakon tolikih godina rada?

KAKO SMO, kraj svih institucija, uprava, udruga, MI POSTALE PROBLEMOM?

Kako moja dosadašnja četiri dana gladovanja, spavanja u parku i svakog odrađenog radnog dana ne diraju javnost?

Ponekad imam osjećaj da biljke, životinje i pojedini dijelovi ovog našeg glavnog grada u ovoj državi imaju bolju zaštitu nego ja, mi kao žene?

Što još trebamo dati, žrtvovati?

Zdravlje, život.

Gdje sam pogriješila?

Da li sam možda trebala postati javnom ličnošću, biti jedna od starleta da bi se pisalo o meni, nama? Zar sve spomenuto nije dovoljno za naslovnicu svakog dnevnog tiska. Omalovažavanje žena, rada - da li je danas u našem društvu stvarno bolje biti neradnikom?

Možda mi je to upućena poruka koju ne znam pročitati!

Da li se poštuje rad žene? Što i kome danas znači majčinstvo? Premijerka priča o natalitetu, svaki dan se smije u kameru i govori kako pravne institucije rade svoj posao?

Gdje su svi?

Zar nitko ništa ne vidi ili stvarno ne želi vidjeti? Zar naši građani stvarno smatraju da je ovo normalno u 21. stoljeću?

Molimo podršku javnosti i državnih institucija da nam pomognu u ostvarenju naših prava.

Razlozi štrajka su:

* neisplaćene plaće za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2010. godine,

* neisplaćene naknade za prijevoz za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2010. godine i

* nepodmirene zakonske obveze plaćanja poreza, doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje od 2008. godine.


Psihološki obezvrijeđene, zdravstveno ugrožene, financijski uništene, ponižene djelatnice/žene Kamenskog d.d., mole Vas za potporu i pomoć u našoj borbi za radnička, ljudska i moralna prava.

Hvala Vam
- 09:30 - Tvoje rijeýi ( 5 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 16.09.2010.

slobodne aktivnosti

Danas je IN djecu što ranije upisati na razne aktivnosti , a u moje doba teško da je za predškolce bilo ičega. Negdje u magli mi je da su me u vrtičkoj dobi upisali na neko vježbanje. Poslije sam na sport išla u školi jer su sve škole imale puno organiziranih slobodnih aktivnosti. A zimi sa mamom na plivanje.
Glede Vite sam stalno u razmišljanju koliko ga treba opteretiti izvan vrtića, jer i prijateljica psiholog (koja se bavi baš sa djecom) mi kaže da je jedna aktivnost uvrh glave, a i nedavno sam čitala neki članak koji to isto kaže. Jer da se djeca moraju odmoriti od vrtića kojeg doživljavaju kao obavezu. Što i je istina jer mi je prije par mjeseci na putu u vrtić Vito rekao „mama, zašto ste me zaposlili da idem u vrtić ?!“ smijeh
Uglavnom, od ove godine će imati engleski u vrtiću, a već dugo sam u potrazi za likovnom radionicom jer jako voli crtati , slikati i igrati se plastelinom. Sve što sam našla je ili daleko i u terminu na koji ne stignemo.
A nedavno sam vidjela da Knjižnice grada Zagreba imaju organizirane igraonice i likovnu radionicu. Mi smo se u knjižnicu upisali prije 2 mjeseca , jer se ona u koju sam bila učlanjena prije 2 godina zatvorila, pa je prije 3 mjeseca preseljena u nove prostore . Zajedno su i knjižnica za odrasle, za djecu, igraonica za bebe, Internet –cafe, čitaonica. thumbup
Upis ćemo pamtiti po tome što su nam maznuli novi kišobran koji smo morali kupiti jer je počela padati kiša. Nije bio skup pa nije neka velika šteta al je sigurno stvar koju sam najkraće posjedovala, cca sat vremena rofl. Srećom je i kiša u međuvremenu prestala tako da nismo morali kupovati još jedan rolleyes.

Dakle, likovna radionica u našoj knjižnici je srijedom, pa da smo jučer prvi put otišli na to, Viti se jako svidjelo , a ja sam si u miru izabrala knjige, poslije i njemu. Samo ćemo slijedeći put doći ranije, jer je zamišljeno tako da se najprije pročita ili isprića neka priča, pa poslije na tu temu crtaju raznim tehnikama.
Stigli bismo mi možda i jučer na priču da se nisam žestoko posvadila s mužićem, 5 minuta nakon što sam došla doma s posla burninmad . Čisto da ne iznevjerimo tradiciju. Naime, na današnji datum me zaprosio, a sve godine nakon toga se oko tog datuma ili na sam datum posvadimo oko nečeg. belj
A kako ne volim ostati u svađi ili se duriti, tako sam bila doma dok nismo razjasnili stvari. kiss
- 10:45 - Tvoje rijeýi ( 10 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 10.09.2010.

bijeg od kiše...barem u mislima

Najjbolji lijek za tmuran kišni dan je sjetiti se jednog predivnog, sunčanog, ljetnog dana.
Lastovo cerek .
Spremamo se na to Lastovo svake godine al nikako da odemo, no ove godine jesmo. Šteta je ne otići kad postoji redovna trajektna linija iz Vela Luke. I tako smo se u 9,30 ukrcali na brod, bilo je nekih 30-tak ljudi i ravno pa 4 automobila. Većina ih je kao i mi išla ne jednodnevni izlet.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Stigli smo oko 11,00 u Ubli, tamo se ukrcali umini-bus koji vozi do Lastova. Najprije je vozač rekao da ćemo čekati da stigne i katamaran iz Dubrovnika al' kad je vidio da smo skoro popunili bus ipak smo odmah krenuli. Kakava je to vožnaj bila, fijuuuu nut. Držali smo se čvrsto za sjedla jer je vozio jaaako brzo, a cesta strma i vijugava. Mislili smo da je to zbog toga što se želi na vrijeme vratiti natrag u Ubli (preje katamarana) al na povratku smo shvatili da mu je to jednsotavno stil vožnje pjeva. A nije neki balavac, iskusan gospodin, oko 60 godina.
I iskrca on nas u Lastovu, kaže nam termine povratka i odjuri natrag. A mi stojimo u čudu na vrhu brda , jer Lastovo je na vrh brda zubo,, gledamo okolo – a gdje je moreeeee. A more dobrih 1,5 km nizbrdo i što ćemo nego krenuli pješke, po opet strmoj i zavojittoj cesti. Sunce pići al išlo je to bez problema. Kad odjednom iskoče iz šumarka dva mladca , pita mužić jel to prećac, kažu da je, pogledamo kak to zgleda, kozja staziaa, kamenita, e nemrem se po tome spuštati, tak da smo ipak išli po glavnoj cesti. I dođemo do mora, vidimo nekakvu plažu al nigdje ničega, ni trafike, ni dućana, ni restorana ni kafića. Pitam jednu ženu dal' ima ičega (mjesto Lućica, kućice i vikendice, vjerojatno se svi penju u Lastovo po namirnice). Ničega, na drugoj strani preko drugog brdašca ima još jedna plaža, tamo ima kafić. I ajde, odemo na tu plažu. Baš da smo se oduševilii nismo, meni to ružno , plaža zmazana al more divno, kristalno čisto i toploooo.

Image and video hosting by TinyPic

Okupali se u nekoliko navrata, Vito se napokon opustio i počeo sam plivati (sa šlaufom doduše al nije se grčevito držao za nas). Bio je 5.8. pa su iz kafića treštale same domoljubne hrvatska… al ajde, bilo je i sladoleda za pojesti.
U neko doba kaže mužić da hajmo se mi popeti gore na Lastovo, sigurno će nam trebati jedno sat vremena, pa bolje da krenemo na vrijeme, jer moramo još i naći neki restoran, ručati i tako to.
I krenemo po toj strmoj, vijugavoj cesti gore, uf, uf, mrzim se penjati uzbrdodead, nikad ne bih mogla biti planinar. Po ravnom mogu hodati cijeli dan al uz brdo teško, teško. Morala sam jednom zastati da se mrvicu otpušem, a onda je mužić rekao da hajmo probat prečicom. Hajde . Eto, uz brdo po kozjim stazicama mogu, niz brdo ne mogu. Pičila sam prilično brzo, ni jednom se nisam ni spotakla roflal iza mene je Vito urlao da neće on tu hodati, hoće na glavnu cestu, hoće na asfalt , pa sam hodala još brže samo da što prije dođemo do asfalta. A kad tamo, popeli smo se skroz do Lastova. Samo nam je 20 minuta trebalo thumbup Ooo, naravno da sam morala sjesti na prvi kamen uz cestu rofl, a mužić me zabrinuto pitao „Jel tebi dobro ? Sva si plava, moraš na fitnes, nemaš kondicije.“ rolleyes
Kad sam se otpuhala, išli smo u potragu za restoranom. Našli jedan jedini koji radi, jer nije to Korčula gdje ljeti sve radi non-stop, bez obzira na radni ili neradni dan. E na Lastovu nije tako, nismo ni razglednice mogli poslati jer nismo imali gdje kupiti markice.
U restoranu pravac na terasu, a pogleeeeeed

Image and video hosting by TinyPic

Nema veze što je hrana bila čisti prosjek iako crni-rižot nije bio loš, no salata od hobotnice nedorečena i nedovoljno začinjena. Kraj takvog pogleda bilo mi je čak i svejedno. Vito se razveselio vrućim fritulama koje su bile poklon restorana.

Image and video hosting by TinyPic


Poslije ručka smo malo prošetali ali je bilo jako vruće,a hlada nigdje, pa smo ga potražili u kafiću i tamo proveli vrijeme do busa. Bili smo zapravo očarani Lastovom iako je potpuno drugačije od onog što smo zamišljali. Nekako je divlje i vrlo slikovito. Idealno za one koji vole odmak od civilizacije i puno sportskih aktivnosti na godišnjem odmoru. Zaključili smo da mi tu ipak ne bi mogli ljetovati.
U Ubli smo se vratili više od sat vremena prije polaska broda ali taman kad smo htjeli izaći iz mini-busa (nas troje smo bili zadnji) vozač nam je rekao neka ostanemo, da će nas odvesti u Pasadur da ga vidimo kad smo već tu. Kakvo krasno mjesto ! Jahtice, lijepa plaža , puno cvijeća, sve uredno, skladno, čisto, ko' sa razglednice. thumbup

Bila sam uvjerena da će Vito zaspati čim brod krene prema Korčuli jer je cijeli dan bio u pognu ali ništa od toga, uredno je šetao sa tatom po palubi i zapričavao ljude kad mu je bilo dosadno.

Zaključili smo da nam je to bio najbolji dan ovogodišnjeg ljetovanja thumbup
- 10:45 - Tvoje rijeýi ( 7 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 03.09.2010.

o tenu i cvijeću

Jučer je kolegici na poslu bio rođendan ali mi je cijeli dan bilo gužvovito pa nisam stigla do nje ali je zato danas mirno, idealno za petak pa sam prošetala do obližnje cvjćarnice. Jedine u okrugu. Radim na selu, pravoj selendri zapravo , pogled na kokoši, čuju se pijetlovi I tako to rolleyes . smokin
1 dućan, 1 trafika, 2 kafića, jedan restoran, mesnica, bankomat , kladionica, cvjećarnica I dućan sa nekom tehničkom robom, to je sve što postoji.
Uđem u cvijećarnicu, gospođa oko 40 godina plus/minus, nije bapski tip. Kažem joj da trebam buketić za rođendan, izaberem cijeće. Izbor nije baš bogat ali je sve sviježe. I krene ona slagati buketić I veli “Imate tako krasan ten, to se rijetko vidi” cerek
“Ma to Vam je samo dobar puder”
“Ne, ne, iizgleda kao da ga ni nemate, jednostavno imate lijep ten”
No dobro, nije da mi kompliment nije godio sretan i nastavimo pričati o cvijeću i ukusima, a buketić se u njenim rukama pretvara u kićeraj cry. I još me na kraju pita da li želim malo šljokica po lišću eek. Neeee. Pa kolegica je Djevica po horoskopu , kakve šlokice, što jednostavnije to bolje.
Uglavnom, bilo bi mi draže da je bilo bez komplimenta ali da je buketić bio prekrasan, po mojim mjerilima, po njenima je sigurno bio nut.
- 12:47 - Tvoje rijeýi ( 6 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 01.09.2010.

zaljubljivanje

Što popodne sa djecom koja stalno vise vani, a vani pada kiša kao što je padala u ponedjeljak ? Nema druge nego kućne posjete. Najprije je Vito bio kod svoje prijateljice uz zgrade, a onda ona kod nas. Svakakvih igara su se igrali, a kad sam ih pozvala u kuhinju na večeru, Vito sjeda za stol i smije se „ Maja (nazovimo je tako) se zajubila u mene“ sretan
„Ma da, a kak ti to znaš ? Rekla ti je ?"
„Nije, nije ali znam da se zajubila“
Maja „Jesam, jesam, zajubila sam se u Vitu“ (oboje imaju 4 godine) smijeh
„A jel vi znate što to znači zaljubiti se ?
Vito „ Pa da mi je ona žena“ roflnaughtykisscerek
- 11:47 - Tvoje rijeýi ( 6 komentara) - Tvoj papir - #