Champs-Elysees

Ljetovati uvijek na istom mjestu nije loše kad čovjek ima nešto svoje, jer oko toga je uvijek nekog posla, a ovako , u apartmanu ili hotelu stvari polako dosade.Uđe se u neku kolotečinu pogotovo zato što uvijek ljetujemo u istom terminu jer je u mojoj firmi kolektivni godišnji ,a mužić se onda prilagodi tome.
Slijedeće godine ćemo se nastojati organizirati malo drugačije
Da nam ne bi baš svaki dan bio isti, mijenjali smo plaže. To doduše uvijek radimo ali ove godine npr nismo išli u Lumbardu, nego u Prižbu koju pamtim kao jedno vrlo dosadno mjesto gdje sam davno ljetovala 2 tjedna. Užas od dosade, ničeg nije bilo (tada mi ni u peti nije bilo da ću se udati za Lučanina ), 2 dućana u limenim barakama, pošta, hotel i 1 kafić. Nigdje ničega, a sada na rivi ima nekoliko restorana, kafića i pizzerija. Lijepo su uredili plažu u zaljevu i prije je to bila lijepa plaža ali je u moru bilo sve puno trave, pa se tamo nisam kupala. Trava je očišćena, na plaži je tuš, koš za smeće, igralište za odbojku na pijesku okruženo maslinama pa ima i hlada.



Ali najljepše mjesto za kupanje je otočić Proizd do kojeg vozi brodica iz Vela Luke 4x dnevno, cca 45 min. Mir, tišina, cvrčci pjevaju sve u šesnaest, kristalno čisto , toplo more. Nema puno ljudi jer svatko nađe mjesto koje mu paše. Išli smo kad smo već uhvatili dobru podlogu da ne izgorimo, jer hlada na plaži gdje je za djecu dobar ulazak u more – nema. Mi smo doduše napravili nekakav improvizirani šatorić tako da je barem Vito bio u sjeni koliko se dalo.
Uvijek se tamo nađe neki neoprezni turist, pa tako i sada jedan par, oboje bijeli ko sir, legli se na luftić i prepustili moru koje ih je odnjelo daleko, daleko. Nemam pojma kako su se uspjeli iskobeljati i na koju stranu se uspjeli dočepati kopna, jer smo ih poslije vidjeli kako sa luftićima po kozjoj stazici hopšu prema plaži.

Večernji izlasci su naravno bili svakodnevni al i to je svake godine isto. Koncert, promocija „Luškog libra“, večer „zeja na tabak“. Koncert je ove godine bio u znaku opere i operete, pjevale su Sandra Bagarić, Martina Tomčić i jedan bartion sa Korčule, zaboravila sam mu ime. Bilo je jako lijepo , a i Vito je odslušao sve bez problema. Čak je i na promociji knjige bio jako miran iako je trajala dobrih sat i pol.
Al glavni događaj večeri njemu je uvijek bio dolazak trajekta. Naravno da smo svaki danprošetali do pristaništa barem jednom, samo da vidi velike brodove, a i trčao je na prozor čim je čuo brodsku sirenu i obavijestio nas koji je brod uplovio ili isplovio .