Champs-Elysees

Ne, nije to kao što bi bilo za očekivati uhvatiti još zadni ljetni produženi vikend, pa spojiti petak , eventualno četvrtak i otperjati na more. To je kada dijete ode na 5 dana kod bake i dede, a muž radi popodnevnu smjenu. Od 16,00 do 22,00 sam bila slobodna ko ptica . Već sam i zaboravila kak je to, zadnji put se to zbilo prije cca godinu i pol.
Ne, nisam potrošila slobodna popodneva sređujući ladice i peglajući hrpetine veša , jer mi nekako uspijeva ( u posljednje vrijeme) opeglati sve čim skinem sa štrika .
Zimnicu isto nisam radila , a ni ne bih, jer tak i tak dobijemo razne flašice raznih pekmeza, džemova i marmelada od onih koji ih rade. Doduše, mužić ni sa jednim nije baš zadovoljan, neku večer je probao tri različita pekmeza i za svaki rekao da je kiseli . Ma da, tri različite osobe su ga radile, od tri različite vrsta voća, pa baš da je svaki kiseli…nego on voli sve puno preslatko.
No vratimo se na mini godišnji koji se uglavnom sastojao od plandovanja s frendicama , shopinga (ponovih se sa jednom ljubičastom i jednom crnom majicom) i nešto malo uljepšavanja (frizer i tako to).
Taman sam dobila i novu knjigu („Moć kabale“) kojoj sam se u miru mogla posvetiti.
Išla sam kasno spavati jer me nije mljeo dnevni ritam pa nisam bila umorna , tako da su i noći bile intenzivne...

A sada, do slijedeće takve prilike, sve po starom .