srijeda, 27.02.2008.

dašak Francuske

Sinoć smo uživali na koncertu Juliette Greco. Fascinantno je kako sićušna žena od 81 godinu ispuni pozornicu i pjeva sat i pol .
Nije to više onaj glas, no još uvijek je interpretacija besprijekorna, nastup vrlo decentan, odmjeren, a tako pun topline.
Sve vrlo jednostavno, bez puno pričanja, smo podatak o autoru teksta, glazbe i naziv svake pjesme.
Nikakvo izmamljivanje pljeska slatkorječivim izjavama, jer to onima koji znaju tko i što su nije ni potrebno. A ona je legenda, jedna od posljednjih koje su još među nama.

Image Hosted by ImageShack.us


Dvorana ispunjena gotovo do posljednjeg mjesta, a u publici meni drage osobe koje dugo nisam vidjela. Dvije od njih bile su i moje frendice, „provansalke“ (provele smo zabavnih 14 dana na Azurnoj obali i Provansi prije nekoliko godina yessmokin ). Za jednu sam znala da će biti, za drugu sam samo pomislila da bi možda mogla biti jer je prije 3,5 mjeseca postala mama, no organizirala je svekrvu za čuvanje bebe.
Sreli smo još i njihovu profu francuskog, pa onda i moju, tako da se skupilo malo društvance nakon koncerta. Mužić je bio jedino muško , no nisam primijetila da bi ga to smetalo zubo .

Spremanje kod nas izgleda ovako.
0n „A kaj da ja obučem ? Nemam kaj obuč“rofl
Moi nut „A čuj, ne znam, pa imaš pun ormar robe, ja sam si složila od onog kaj imam, ne“
„Ma da, kak to misliš pun ormar, kaj da obučem ? Možda crnu košulju“
„Ma da, pa u to ne staneš eek!“ (košulja je naime lagano strukirana, stara 3 godine, rijetko se nosi i stvarno sam bila uvjerena da mu je mala)
„Pa jesi bezobrazna, stat ću pa makar silom“
Nije sila bila potrebna, dobro mu stoji, dapače, sve što je obukao mu je dobro stajalo i nigdje ništa nije pucalo po šavovima ,a i gumbi su bili svi na svome mjestu. Valjda ga doživljavam krupnijim (fini izraz za deblji rofl, na što bi on rekao - rugala se sova sjenici belj )nego što je , a ima samo 2-3 kg više nego kad ju je kupio.
Složi si on kombinaciju i zaključi kako baš dobro da neće imati ništa za ostavit na garderobi, jer mu te gužve idu na živce.
„Ali ja ću imati za garderobu“
„Pa to je tvoja stvar“
„Stvarno si gentleman“ blabla
Naravno da blebeće bez veze, jer me i skine i ostavi na garderobi i ode po kaput i pridrži dok ga oblačim, a ja stojim sa strane i pričam sa frendicama. cerek

„Daj mi skini onu torbicu „ (na zadnjoj polici u ormaru)
„Tu malu tašku buš imala nono? A kam ću ja staviti svoj novčanik i mobitel ?“
I onda sam uzela drugu, malo veću, koja može proći i za večernju varijantu zujo.

Cipele.
„Na tim čavlima (visoka, tanka peta) buš hodala rolleyes ?“
„Pa naravno, sad si mogu dati oduška, sa Vitom u parkiću sam stalno u primjerenim cipelama“

A Vito je ovaj tjedan kod bake i dede na friškom zraku. Ima društveni život za poludit, barem 3x intenzivniji od mame i tate. Non-stop je vani ili u posjetama gdje ga maze i paze. Za nas ni ne pita, samo noću u nekakvom polusnu , tražeći dudu spominje mamu i tatu.



- 12:34 - Tvoje rijeýi ( 13 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 22.02.2008.

netko je šparan, a netko rastrošan

Ponukana ovim postom, a da ne pišem predugačak komentar tamo, sad ću malo o rastrošnosti. Jer spadam u te beljzubo . Odnosno imam pre(ležeran) pristup novcu iako sam odrasla baš u obitelji gdje se uvijek govorilo o štednji. A možda upravo zbog toga, tako da ona da je odnos prema novcu onakav kakav smo stekli u roditeljskom domu – ne stoji, jer je ili takav ili oprečan.

Ja sam od onih idealan za sve banke koje nude kojekakve kartice, pogodnosti i tome slično. Uvijek se fino uvalim i doma sveukupno imamo sve kartice osim AMEX-a, a i to su mi nudili al sam rekla „ne hvala“.
Nije da nisam imala perioda prisilne štednje, pri tome ne mislim da sam otkidala od usta, nego sama sebe prisilila na svojevrsnu štednju (stambena štednja, dionice-esop, dakle gdje ti si ulog sigurno vrati itd.)..
Nije ni da ne znam uštedjeti kad imam neki cilj, ooo, uštedila sam u periodu kad nije bilo ni kartica ni minusa na tekućem za avionsku kartu i boravak u N.Zelandu 2,5 mjeseca. Dakle uštedjela sam ne samo novac nego i dane godišnjeg, pa sam radila dva ljeta dok su se drugi brčkali u plavom Jadranu. No, isplatilo se iako sam radila na 2 dodatna posla. Al takav tempo čovjek i onako ne može dugo izdržati, a ni nisam tip koji se voli baš dugo mučiti.
No s druge strane je stvarno bio jedinstveni doživljaj brčkati se u ocenu dok je u Zg bio snijeg do koljena i -10 smijeh.

Nakon toga su došli minusi , kartice, pa sam sve više putovala na kredit. Pri tome sam se uvijek trudila barem polovicu svote uštedjeti unaprijed, a ostatak otplatiti. I nije mi žao, ništa me tako ne ispuni kao putovanja.
Naravno, dragi roditleji to ne razumiju i mama je uvijek kvocala da se samo skitam okolo „ a kakvi su mi podovi“. Takvi kakve su oni ostavili, nesređeni, kao i stolariju, kuhinju, kupaonicu. Jer nisu uređivali stan (koji je uostalom kao i svi u socijalzmu dobila od firme u kojoj je radila) nego su gradili vikendicu. Al sada se ne da krstiti i stalno nešto predbacuje, kak oni eto imaju, a mi nemamo jer samo volimo plandovati. A to što smo mi u dvije godine u stanu napravili više nego oni u 20, to nikome ništa.
Je da, svi su tada (ajde dobro, većina) znali da će dobiti stanove, da imaju siguran posao , zdravstveno osiguranje, da su socijalno zbrinuti. „Samo“ je država grcala u dugovima, koje sada na ovaj ili onaj način otplaćuje naša generacija.

Nije baš da tražim uzročnike u okolini, svjesna sam da je „problem“ u meni, a još sam i takvog mužića dobila tj on je još malo gori od mene. Al draži mi je takav nego neki škrtac, škrtost ne podnosim kod muškaraca., a niti šparnost ni skromnost ne cijenim previše u okolini. Vjerojatno zato što su mi bliskiji ljudi koji imaju pristup sličan meni, ostvariti svoje želje, pa se onda nekako snaći (bez posuđivanj od prijatelja ili rodbine) i iskobeljati.

Vodila sam i ja dugo vremena tekicu u koju sam zapisivala svaki trošak i ništa mi to više novaca nije donijelo na račun, samo spoznaju na što trošim. Tada sam najviše trošila na putovanja , odjeću i kozmetiku, a sada najveći dio troškova otpada na stan, hranu i auto.
Trošimo i na dijete, naravno. Po mami i svekrvi peviše na „marke“, ma koje crne marke, ima 3 Benettonove majce ( i jaknu + 1 Zarinu) koje jedine izgledaju identično i po boji i po modelu kao kad su kupljene, sve se ostalo malo rastegne , malo ofuca iako se pere na niskoj temperaturi sa finim detergentima. Žali Bože trenirki koje smo mu kupili u Konzumu, pa sve su se smanjile u pranju i počele parati po šavovima dok si reko' keks. A kao nisu skupe, ma na kraju je i tih 80 ili 100 kn preskupo za tu (nekvalitetu) . Uz to je u Hrvatskoj roba (pogotova ona za djecu) uglavnom lošije kvalitete od istih dućana u inozemstvu. Majice iz zagrebačke Zare nisu iste kao one koje smo kupili u Austriji. Traperice koje smo mu prije godinu dana kupili u H&M-u u Munchenu su još uvijek savršene; ono kaj kupim u domaćim dućanima je tak-tak. O dječjoj obući da ne pričamo. Frodo, Ciciban, Bambi, sve domaći proizvođači, cijene do neba. Najniža cijena cipelica br 24 bila je 360,00 kn ! A što da mu kupim u Pitarellu, duplo jeftinije, od umjetne kože , bez ortopedskog uloška ? Pa da mu se nožica znoji i deformira. Papuče, dakle obične papče sa ortopedskim uloškom , 100 kn minimum.
Na igračke (još) ne trošimo puno iako je mužić imao par izleta u glupe kupovine al je čak i on shvatio da su dobre i jeftine igračke u fazi dok je Viti veći štos trgati i rastavljati. Naravno da gledamo gdje je proizvedeno, no danas je jako teško izbjeći nešto što nije sa istoka.

Iz okoline vidim da oni koji nešto uštede, paze na hrani. Hm, hm, hm rolleyes. Neki tako da se ništa ne baci, pa se jede i staro 3 dana jer je šteta baciti nut, drugi broje svaku kunu.
Sjećam se kako sam prije par godina bila sa frendicom (novaca imaju ohohohoho) i njenim tada 1,5 godišnjim blizankama u Maksimiru. Jedna je bila kao gladna, ona joj otvori onaj mini jogurt, mala uzme 2 žlice i neće više, frendica baci uz komentar „sad smo bacili 2 kn“ Ja sam se samo zagrcnula rolleyes.
Kod druge se isto ništa ne baca, ako ostane za jednu osobu onda se drugoj napravi nešto drugo, valjda isto od nekih ostataka i to je ručak. Kod nas ako ostane za jednu osobu 8Nekog mesnog jela), stavimo u frizer za psa i mačke (na vikendici).
Svekrva pak ima izjave „pekla bi krafne al to ulje je tak skupo“ ili da ne prži ribu , jer joj je šteta maslinovog ulja, to joj je preskupo. A ima (njemačku) penziju kao ja plaću i stalno je sva ponosna kaj ima novaca. Za vino joj zanimljivo nije šteta dati novac zubo.
Mi definitivno bacamo previše hrane namcor. Najčešće se previše skuha ili se kupi previše kruha ili pak (ne znam kak ne gleda na etiketu) mužić kupi nešto sa kratkim rokom trajanja.
Samo se slatko nikad ne baci, to plane smijeh , ne stigne se protvan sa kolačima ni povlačiti 2-3 dana.

Muž puno troši na komociju, bez auta nikud, ja pak puno na kozmetiku. Oduvijek. I kad sam za vrijeme rata imala plaću 200 DM, četvrtinu sam dala za kremu za lice. Ma još kao srednjoškolka sam si od đeparca kupila fini puder sa česticama svile od H.Rubinstein (kao da mi je to onda rebalo, pih, uvijek sam imala dobar ten smijeh.
Jednostavno uživam u lijepim bočicama i prividu luksuza kad je kozmetika u pitanju. Al imam i manje luksuznu, jer danas je tržište preplavljeno kvalitetnom kozmetikom pristupačnih cijena. No, da imam dovoljno novaca, kupovala bih samo skupu i ne bi mi to bilo bacanje novaca,jer uživam u pogledu na sve te lijepe bočice i kutijice. Plaća se ime, etiketa i ambalaža, znam al nema veze.
Kak bi rekli .- svaki bedak ima svoje veselje zubobelj.

Uvijek sam voljela potrošiti na tečajeve jezika i razne seminare, sada na žalost za to nemam vremena, dok dijete malo ne poodraste.

Kod zubara još od srednje škole idem privatno, kao i kod ginekologa. Košta ali se na kraju uvijek više isplati, obaviš sve odjednom (pregled, ultrazvuk i papa test čiji su nalazi gotovi za par dana, a ne mjesec), platiš i priložiš račun u poreznu prijavu pa ti se pola vrati. Za razliku od socijalnog gdje jednom dođeš na pregled, pa te za mjesec dana naruči na ultrazvuk, pa se naručuješ u bolnicu na color-dopler ako treba. Ma da, nemam ja vremena za tako nešto, jer sve moraš obavljati prijepodne, što znaći da bih trebala uzeti dan godišnjeg ili izostati s posla.
Kad sam trebala jednu pretragu za dijete prije jaslica, odnjela "materijal" u privatan labos 10-tak minuta pješke od kuće, platila 150 kn i za dva dana imala rezultate koji su mi poslali faksom. Procedura bez plaćanja je odnjeti u bolnicu, čekati nekoliko dana, otklipsati opet do bolnice al samo u vrijeme kad izdaju nalaze.

Doma sam alergična na gašenje svijetala, jer ne volim bauljati po mraku . Grijanje ne možemo kontrolirati jer imamo kotlovnicu u zgradi, pa koliko nafrlje-nafrlje, meni često previše al bolje i to nego da je zima, ne volim biti u više od jednog sloja odjeće doma, osjećam se sputano ako preko majice moram imati još i vestu.
Dok sam bila na porodiljskom, nastojala sam uključivati veš-mašinu kad je jeftinija struja, sad mi je to prekomplicirano, previše veša, a ja preumorna navečer. Ne mogu čekati do ponoći da se izvrti mašina , pa onda još prostirati veš itd. Uključim kad stignem, peglam isto tako.

Dakle mi smo jedna nadasve rastrošna obitelj, a oboje proizašli od šparnih roditelja. pjeva



- 14:25 - Tvoje rijeýi ( 18 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 20.02.2008.

što se kuha ?

Image Hosted by ImageShack.us


Svaka obitelj ima svoj način prehrane. Neki kuhaju svakodnevno, neki samo preko vikenda, neki se uglavnom hrane po restoranima, fast-foodima itd.
Kod nas se kuha svaki dan. a spravlja uglavnom mediteransko/kontinentalna hrana (tradicionalna) prvenstveno po želji muškog dijela domaćinstva. Ja sam pak sklonija egzotičnim receptima i jelima ali od kada sam sa mužićem je najegzotičnije jelo bio kus-kus zubo.
Odmak od tradicionalnog ide najčešće u francusku fino i po novom (od kad smo bili tamo) portugalsku kuhinju njami.
Jedemo dosta ribe koju priprema isključivo mužić. Ja za to jednostavno nemam ruku, a ni ne pada mi na kraj pameti kraj kuhara, Dalmatinca, spravljati ribu, on to ipak radi puno, puno bolje.
Bakalar u svim oblicima radi vrhunski, a najnoviji mu je uspjeh svježi bakalar na portugalski i uštipci od bakalara (bolji hladni nego topli). Jednom sam ga se u petom mjesecu trudnoće tako najela, da sam zalegla na krevet ko nasukani kit i ležala kraj otvorenog prozora iako je vani bilo oko -5 rofl.
Izvrsno radi i salatu od hobotnice i škarpinu pečenu u pećnici sa krumpirima na lovorovom listu, prelivenu pivom.

Trošimo dosta maslinovog ulja, kojem prije nisam htjela ni prismrditi no, stvarno mi nije bilo fino, a sada uglavnom kuham na njemu. Više mi ne smrdi, vjerojatno zato što nabavljamo od njegovih rođaka sa Korčule. Salatu ipak još uvijek jedem sa običnim suncokretovim ili bućinim uljem.
U solo životu sam jela dosta povrća , piletine, riže, tjestenine i koristila puno istočnjačkih začina.
U jednoj sam fazi završila tečaj makrobiotike i jela uglavnom tu vrstu hrane što mi je tada godilo organizmu, cca 3 mjeseca. Mislim da bi povremeno bilo dobro otići u te vode, čisto da se organizam malo rastereti.
Da to predložim doma, odgovor bi bio „Ma da, najvažnije se u životu dobro najesti. Nema bolje od pohanog piceka ili pečene race s mlincima“ Toliko o tome rolleyesnaughty
.
Naravno da se uvažavaju i moje NE.namirnice, a toga ima poprilično; janjetina, jaretina, fileki, razne žlundre tipa bubrezi, plućica i tome slično, hladetina (to mu napravi mama jednom godišnje),a ni puževe ne bih jela. Ima još jela koja mi nisu omiljena ali ih pojedem.
U kuhanju sam otišla u tradicionalne vode ali zato u desertima imam apsolutno otvorene ruke za sva moguća isprobavanja svega novoga. Tu se nikad ne kaže da se to ne bi jelo, dapače, samo nek' ima slatkog doma zubo.
A kakav otac takav sin, pa sam morala posakrivati sve slatkiše, jer inače se dečko stalno pentra na stolac i otvara ladicu gdje mu stoje čokoladice (bake kupuju) ili stoji ispred frižidera i viče „bongo, bongo“ (puding , sad je skriven u kutiji među grincajgom).

Da ne bi sve postalo previše predvidljivo naum mi je barem jednom tjedno skuhati neko novo jelo. Iako (osim ako nisam na godišnjem ili bolovanju) ja uglavnom kuham vikendom, pa bi to mogli postati vikend-eksperimenti.

- 12:03 - Tvoje rijeýi ( 16 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 18.02.2008.

crtice

Skršila me gripa i to žestoko.namcor Posljedica – gadan kašalj kojeg se pokušavam riješiti kojekakvim sredstvima i pripravcima, ne baš uspješno. A i dr je rekla da kašalj traje barem još mjesec dana. Utješno rolleyes.

Za Valentinovo sam dobila crvenu spavaćicu na kojoj piše Je t'aime cerek. Kad sam je obukla, kaže mužić da nije dovoljno dubok dekolte. A ni nije, al nema veze i onako je bolje da sam zakopčana do grla - s obzirom na kašalj smijeh.

Kupo-prodajne aktivnosti glede stanova loše idu tuzan. Neće ni ići dok ne prođu sve te pomrčine (ništa prije ožujka) ,a bogme je to i najlošiji period za bilo kakve velike odluke i promjene, pa bi po meni bilo najbolje čekati.

Nakon dugo vremena sam kupila knjigu (a da nije vezana uz odgoj djece zubo), zbirku kratkih priča „Poskočice i doskočice“ Joanne Harris. Tek sam počela čitati i kao što i sama autorica kaže, bolje joj ide forma romana nego kratkih priča. U tome je meni i onako nenadmašan Somerset Mauguham.

- 09:54 - Tvoje rijeýi ( 9 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 06.02.2008.

okršaji razni, nenapravljena torta i tako to

Godišnjica je prošla bez torte cry, ma šta torte, ništa slatko nismo imali doma, nego smo krali Viti čokolade iz ladice, dok su svi već spavali.
Prošli je vikend nisam pekla jer mi je svekrva digla tlak u subotu burninmad, pa sam je sprašila i dobro oplela, bez podizanja tona, samo resko
„Vaš je proces odgoja završio sa T-om (mužić), a Vitu ćemo odgajati mi.. Ja sam mu mama i bit će kako ja kažem. Nisam balavica i neće nitko raditi budalu od mene.“
A sve na njeno „Ona ti ništa ne da, ona ti ništa ne bi dala“ dakle preda mnom govori Viti protiv meneludmad. Jer njena je parola da mu se da sve što on hoće, da se malo zadovolji. A mi onda samo čistimo zašarana vrata, zidove i rješavamo kojekakve gluposti. Jer lakše je ležati na kauču i gledati kak dijete šara vrata nego se baviti s njime.
„Pa šta, pa šta i onak moraš čistiti“. Pa valjda je zato kod nje doma sve tak razmetano zubo,.jer pa šta, pa šta i onak je razametno , pa kaj da se posprema.
Uopće nije stvar u pospremanju nego u tome da se sa djetetom baviš.
I tak mi je splasnula volja za pravljenjem bilo kakvih kolača. Mužić je naravno bio na mojoj strani „dobro da si je sprašila, treba njoj pokazat zube, viš' da mene uopće ne doživljava“.

A na samu godišnjicu smo sjedili sa mojim starcima za kuhinjskim stolom i vodili raspravu o prodaji i kupovini stanova. A i to je priča za sebe, ah, svi bi bili pošteni jebeni nut. Pa smo se tata i ja svako malo zapjenili,uglavnom, nešto sam žustra i glasna u posljednje vrijeme.
Baš je mužić rekao neki dan Viti „šta cmoljiš stalno ko mama, al' i ona je nešto počela kreštati , više ne cmolji“
„Je a kaj bum drugo , sa vama Dalmošima može se samo tak, kreštanje i drama“roflcerek

Lijepo smo se dogovorili da nema poklona, al on ko on (raznježi me to naravno cerek), čekala me kutijica iz Swarovskog kraj kreveta…
A njemu će poklon biti koncert Julliet Greco.
A bit će i torta, nadolazeći vikend, sa tri vrste čokolade, tamnom, mliječnom i bijelom.

Pouka : kad razmišljaš o nečem, napravi to odmah, jer poslije se planovi (obično) izjalove Trebala sam prije 2 mjeseca (kad sam ih ugledala na netu) kupiti karte za „Toscu“ u Beču, pa bi godišnjica bila daleko od svih.
A problemi i razgovori kad se vratimo.
Sad je upitno i putovanje koje smo planirali negdje u svibnju, jer lako moguće da ćemo biti u sred seldibe.

A rekla sam da se veselim veljači rolleyes, eh, eh, previdjela dvije eklipse headbang, sutra pomrčina Sunca, 21.2. pomrčina Mjeseca. Veselo.


- 13:05 - Tvoje rijeýi ( 21 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 01.02.2008.

stigla veljača, napokon

Siječanj je iza nas, a nadam se i ozbiljne teme.
Uglavnom se piše o politici, cijenama, teškom životu. rolleyes
To je naša stvarnost , ne zavaram se da nije, al ne da mi se ni pisati ni čitati o tome.
Treba mi malo vedrine, pa se nadam da će veljača sa Fašnikom i izmišljenim/komercijaliziranim Valentinovim donijeti malo odmaka .

Image Hosted by ImageShack.us


Nama je baš na fašnik godišnjica braka, nadam se da ne bu simbolike u tome nut .
Ne prakticiramo poklone povodom toga , nego otperjamo na neki put, ako ne baš odmah, onda u toku godine , pa to proglasimo putovanjem povodom godišnjice.
Prošle je godine to bio Portugal, ove godine smo planirali na „Toscu“ u Beč, no on se ne može dočepati slobodnih dana (tj starog godišnjeg) pa ćemo sve malo odgoditi i vjerojatno se uputiti ne neku drugu destinaciju. Sudeći po pamfletima iz turističkih agencija koje je donio doma, mogli bi prema jugu Europe. Negdje gdje je on već bio, no ja nisam, a on kaže da će mi se sigurno svidjeti cerek.

Godišnjicu doma obilježimo samo tortom. Prve ju je godine napravio mužić, neku sa užasno puno čokolade, čak ni on nije uspio savladati cijelu šnitu odjednom. Izgledala je točno kao na slici iz knjige.
Prošle godine sam je radila ja (ne tu, neku drugu,) a i ove godine ću kako stvari stoje, jer je njemu cijeli vikend radni.

Image Hosted by ImageShack.us


Valentinovo ne obilježavamo al štosno mi je vidjeti hrpe srčeka u izlozima, puno štosnije nego vrišteće naslove u novinama „ubio ovog i onog, poskupilo ovo i ono tj SVE“.
Najbolje provode za Valentinovo imala sam sa frendicama „provansalkama“ (proputovale Azurnu obalu i Provansu zajedno jednog ljeta).
Jedna je bila u dugoj vezi u kojoj se iz principa nije s dečkom (sadašnjim mužem) vidjela na Valentinovo, druga je bila u nekoj nedefiniranoj situaciji, a ja sam bila u neobaveznim vezama.
Pa bismo izašle zajedno njamiparty i svaki put se baš dobro provele bez muškaraca.

- 11:11 - Tvoje rijeýi ( 11 komentara) - Tvoj papir - #