|
Siječanj je iza nas, a nadam se i ozbiljne teme.
Uglavnom se piše o politici, cijenama, teškom životu. 
To je naša stvarnost , ne zavaram se da nije, al ne da mi se ni pisati ni čitati o tome.
Treba mi malo vedrine, pa se nadam da će veljača sa Fašnikom i izmišljenim/komercijaliziranim Valentinovim donijeti malo odmaka .
Nama je baš na fašnik godišnjica braka, nadam se da ne bu simbolike u tome  .
Ne prakticiramo poklone povodom toga , nego otperjamo na neki put, ako ne baš odmah, onda u toku godine , pa to proglasimo putovanjem povodom godišnjice.
Prošle je godine to bio Portugal, ove godine smo planirali na „Toscu“ u Beč, no on se ne može dočepati slobodnih dana (tj starog godišnjeg) pa ćemo sve malo odgoditi i vjerojatno se uputiti ne neku drugu destinaciju. Sudeći po pamfletima iz turističkih agencija koje je donio doma, mogli bi prema jugu Europe. Negdje gdje je on već bio, no ja nisam, a on kaže da će mi se sigurno svidjeti  .
Godišnjicu doma obilježimo samo tortom. Prve ju je godine napravio mužić, neku sa užasno puno čokolade, čak ni on nije uspio savladati cijelu šnitu odjednom. Izgledala je točno kao na slici iz knjige.
Prošle godine sam je radila ja (ne tu, neku drugu,) a i ove godine ću kako stvari stoje, jer je njemu cijeli vikend radni.
Valentinovo ne obilježavamo al štosno mi je vidjeti hrpe srčeka u izlozima, puno štosnije nego vrišteće naslove u novinama „ubio ovog i onog, poskupilo ovo i ono tj SVE“.
Najbolje provode za Valentinovo imala sam sa frendicama „provansalkama“ (proputovale Azurnu obalu i Provansu zajedno jednog ljeta).
Jedna je bila u dugoj vezi u kojoj se iz principa nije s dečkom (sadašnjim mužem) vidjela na Valentinovo, druga je bila u nekoj nedefiniranoj situaciji, a ja sam bila u neobaveznim vezama.
Pa bismo izašle zajedno   i svaki put se baš dobro provele bez muškaraca.
|
