|
U centru Graza nisam bila već nekoliko godina, zadnje zapravo kad je bio europski grad kulture, pa se išlo na ne-shoping izlet, uglavnom na izložbe i pojesti fine kolače. Al shoping se uvijek dogodi…
Ovaj put se išlo baš u shoping, no da ne obilazimo baš uvijek jedno te isto, išli smo u centar, a ne u shoping-centre u predgrađu.
Za desetak dana imamo važne događaje (spojili dva u isti dan) za koje treba nova garderoba, a ono što sam gledala i isprobavala u Zagrebu nije mi baš sjelo. Ako je bilo broja onda nije bilo idealne kombinacije, ako je bila idealna kombinacija onda nije bilo broja .
U Grazu brojeva ima, a i Vitu su čuvali baka i deda, tak da nije bilo deračine dok je mama u kabini, pa je kupovina bila puno ležernija.
Uz sve, Graz je miran, nema gužve, mjesta za parkiranje u strogom centru više nego dovoljno, a cijena pola jeftinija nego u Zagrebu.
Početak shopingiranja nije baš bio obećavajući, isprobavala sam valjda 10 različitih modela i kombinacija i nijedna nije bila savršena, pa sam van izašla lagano frustrirana, poput većine žena
„Što to sa mnom ne valja?!“ , jedno zateže ovdje, drugo ondje ; suknje uglavnom u bokovima jedan broj, a za struk bi trebao broj manje itd.
Mužu se jako svidio jedan komplet , taj mi je zapravo od svega najbolje stajao al je bio bezobrazno skup, a još bih u za njega trebala tražiti i cipele/sandale. A ni nemam ga na što drugo kombinirati, a jedna kombinacija sama za sebe dosadi nakon 10-tak nošenja, barem meni.
Kad smo izašli veli on meni „Preznojio sam se od tog sillnog presvlačenja, kak je tek tebi ?!“ al' je zapravo jako netipičan za jednog muškarca, nije mu problem gledati, birati , nositi u kabinu, jedino kaj je stalno drži širom otvorenu ,ja zatvaram , a on „pa kaj , same babe su okolo“.
Nakon prvog pokušaja valjalo je predahnuti uz kavu i kolač, pa onda dalje. Vratili se u prvi dućan u koji smo ušli, a gdje sam vidjela da ima i modela koji mi se sviđaju, a brojeva od- do.
A tamo, što god sam probala dobro mi je stajalo i na kraju kupila haljinu, komplet, suknju i mami košulju i sve zajedno je koštalo koliko suknja od onog kompleta u prvom dućanu . A kombinacija od svega toga sa onim što imam u ormaru više nego dovoljno.
Iza toga u dječje dućane. Tražili smo zapravo fine tamno-plave hlačice za Vitu al prije nego što smo ih našli (u finom dućanu sa finom cijenom ) , naišli na savršenu sportsku kombinaciju u Zari: hlačice, majica, vesta sa cifom , tenisice (ko „Starke“ imaju čak i žnirance, imat će Vito poslaaaa) , sve zajedno 50 EUR-a što u Zgb teško da bi bilo izvedivo. Barem ne u toj kvaliteti.
Muž si nije ništa kupio, a nije baš ni tražio al' sve mi se čini da mu se nije dalo probavati .
UPDATE:
Bila nam je sinoć svekrva u posjeti, pa važno izvadila što si je kupila za krstitke. A mužić odmah "Champs, daj pokaži što si si ti kupila u Grazu"
Meni je btw totalno bez veze pokazivanje robe na vješalica, ma općenito pokazivanje robe kad to i onako skroz drugačije djeluje zajedno sa cipelama, taškom, nakitom, šminkom itd.
Ona lagano zavidna. Vječno se uspoređuje sa mnom, a ja mlađa 30 godina.
Morali smo pokazati i što smo Viti kupili, pa je baka odmah izvadila eur-e za one fine hlačice. Lijepo od nje 
|