Marketing
obavljeno :-)
I to je iza nas. 
Vito proslavio rođendan, a usput ga i krstili. Da si malo zakompliciramo život,a iz čisto sentimentalnih razloga
, krštenje, a naravno i proslava rođendana bila je u Varaždinu, u crkvi gdje smo se vjenčali.
Tako da nam bude što „jednostavnije“ 
vaditi dokumente , čas posla skoknuti iz Zagreba po vjenčani list ili kad će trebati Vitin krsni list .
Al nema veze , u Varaždinu je potpuno druga atmosfera, mirno, čisto, jednostavno, uređeno, pa još za sunčanog dana, prekrasno
.
Bilo nas je od svukud i mislim da su se ipak svi razumjeli i sporazumjeli 
. Nisu doduše došli pozvani sa Korčule što mi je žao, jer bi unijeli dodatnu živost, a i da mi je bilo čuti kak se razgovaraju Lučani i Zagorci/Podravci…Kad ja dođem u Luku prva tri dana ne razumijem ništa, skoro, a onda mi se uho nekako navikne, pa se mogu čak i razgovarati 
.
Vito je bi ko bubica i svi su govorili „kako je dobaaaaar, vi ne zaslužujete taaaaak dobro dijete“. Pa naravno da je bio dobar kad su ga cijelo vrijeme svi nosali, mazili , nunali, ispunjavali mu sve želje. Cijela parada je bila oko njega. Trebali su ga jučer vidjeti kak je bio dooobar, od divljanja se prevrnuo u hodalici, jer naravno mora se dočepati baš onog što si je zamislio, pa toliko nasrće da se prevrne 
. A uspio je skršiti i jednu lampu, jer sve, sve , sve mora dirati 
. Inače do te lampe ne može al' jučer slučajno bio otvoren prolaz i on je našao baš onu sekunde kad ga tata nije gledao. Mama je bila u drugoj sobi.
Mene je više čudilo što je bio miran za vrijeme krštenja, kao da je znao da bi to tako trebalo. Nije se bunio ni kod polijevanja vodom.
U restoranu je sve prošlo super. Oko rezanja 
torte je doduše bilo pregovora. Mužiću dosadilo da uvijek mora on takve stvari raditi, pa je rekao nek reže kum. A kum sav u panici „Čuj,da treba kakvo drvo ispiliti – može, al tortu stvarno ne znam rezati“
Muž „dobro, onda će kuma“ pa je slušala razne savjete od kuda i kako krenuti (torta je bila pravokutna).
Ja sam dijelila , a šogorica raznosila jer je on rekao „ja neću ništa“ , a konobarice smo ostavili da se malo odmore.
Razišli se svi u isto vrijeme i došli u pristojno doba doma iako to nije bio kraj što se vožnje i gostiju tiče , tak da smo u nedjelju unatoč prekrasnom sunčanom danu bili doma i obnavljali energiju.
Dečki su spavali svaki po 3 sata u komadu 
, a moji pokušaji spavanja bili su prekinuti prijepodne njegovim dolaskom s placa, a popodne zvukom razbijenog stakla…
Post je objavljen 16.04.2007. u 14:39 sati.