srijeda, 28.02.2007.

u m o r

Pripisala bih svoje stanje sindromu „proljetni umor“ da mi frendica sa Novog Zelanda nije napisala „dakle čitam tvoj mail (glede umora), kao da sam ga ja pisala“. A kod njih drugo godišnje doba – ljeto, kad je logično da je čovjek pun snage i napunjenih baterija. rolleyes

Mora da se onda radi o nekom drugom simptomu – godine. Izgleda da je stigla ona – kad pređeš četrdesetu stvari polako krenu prema dolje. Ne samo sila gravitacije...naughty
Fali mi energije . Nije da se ne mogu upregnuti, mogu. Mogu biti u pogonu od ujutro do navečer ali nakon toga nema onog zadovoljnog umora kad jesi fizički iscrpljen ali nekako zadovoljan time što si sve napravio.
Ja se u posljednje vrijeme najčešće osjećam kao da bi mi trebala velika šprica vitamina i minerala da me digne. Energetski.

Doduše, kad bolje razmislim, možda bi već dovoljno sna popravilo stvar, jer stvarno spavam premalo, preko tjedna se to najčešće svede na 5-6 sati sna ,a oduvijek mi je trebalo 7 u komadu da bih se dobro osjećala.
Ne znam samo gdje da ih nađem, kad mi na posao ode 11 sati (spremanje, putovanje, posao, povratak), a u ostatak mora ući sve ostalo. S time da dođem doma na skuhano i pospremljeno, dakle posvetim se samo djetetu i mužu i ne čeka me hrpa suđa, kuhanje za sutra i sve ostalo što čeka veliku većinu udatih žena.

Sve se svelo na posao i obitelj i prekrasno je da dobro funkcionira i jedno i drugo ali fali mi malo više vremena za mene, npr francuski koji sad već jedva stignem pratiti ( baš sam s u popriličnom zaostatku ) sa grupom ; a tek astrologija, ne sjećam se kad sam imala 2-3 sata vremena u komadu da sjednem i potpuno se posvetim nekoj karti. Sve nešto u hodu, napreskokce, a to onda nije to. no

Ah. rolleyes
- 09:42 - Tvoje rijeýi ( 15 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 26.02.2007.

Bossa nova

Čekala sam da izađe kritika ili osvrt i kao što sam i pretpostavljala, sami hvalospjevi.
„Dupkom ispunjena dvorana (ma kakvi, bilo je poprilično praznih stolaca, zapravo i redova) , koncert je trajao gotovo 3 sata (ma da, sa dugačkim pauzama), Victoria Abril je oduševila publiku itd“

A moj je doživljaj „mrvicu“ drugačiji. Priznajem , pala sam na reklamu i kao što reče mužić „tak si željna izlazaka da gubiš kriterije“. Točno.
Lijepo se nas dvoje skockali, slučajno oboje u nečem roza ,a najćešeće niti po stilu a još manje po bojama nismo usklađen. On je prokomentirao da smo ko' prasci od marcipana wink al' su nas barem sve frendice vidjele još izdaleka, tak da sam srela i one za koje nisam imala pojma da idu na koncert.

A koncert, hm, najprije je pjevala Jasna Bilušić, nama je bila malo dosadna al barem zna pjevati, koliko se moglo čuti od preglasnog pratećeg benda rolleyes.
Nakon nje poduža pauza jer su morali razmještati mikrofone i postav na pozornici, jer je svaka pjevačica imala svoju pratnju.

I pojavila sa Teresa Salgueiro sa svojim anđeoskim glasom, tako mekanim a snažnim. Oduševila me što glasom, pjevanjem, pojavom, načinom na koji vlada pozornicom, isplatilo se doći samo zbog nje. yesthumbup
Nakon nje nova pauza, koja je traja više od pola sata, pa smo se fino našetali i napričali sa frendicama.

I onda je došla ona, zvijezda večeri, Victoria Abril. Počne pjevati, slušam i ne mogu vjerovati, glas nikakav, a ni pjevati ne zna bang. Poslije svake otpjevane stvari morala je popiti vode. Publika se počela masovno dizati i izlaziti iz dvorane. Otpjevala je 3 stvari . otišla sa pozornice i ostavila nas sa pratećim bendom koji je svirao petnaestak minuta, da si diva odmori i prikupi snage za daljnje pjevanje, valjda. Njen povratak na scenu nismo dočekali, digli smo se i otišli kao i mnogi drugi.
Stvarno moraš biti jako bahat da sa takvim glasom i takvim pjevanjem nastupaš u koncertnoj dvorani. Izvedba joj je jedva za neki kabare, kao uostalom i pojava. Mužev komentar je da izgleda ko zadnja drapačoza.
Bolje joj je da se drži glume, to dobro radi, a pjevanje bolje da se ostavi lud.

Ukusi su različiti, naravno, pa je tako komentar jedne od frendica koju sam srela da je njoj bila super, da kao ne pjeva baš kao Bilušička i Teresa Salguiero al da je izvrstan performer.nut

- 09:02 - Tvoje rijeýi ( 14 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 21.02.2007.

naputovali se

U pet dana smo prešli cca 2500 km. Nas dvoje, Vito „samo“ do Minhena i natrag.
Super je podnio putovanje, nije bilo nekakvih problema s njim osim što mu je zadnjih sat i pol prije odredišta već sve išlo na živce ( što je i razumljivo ) pa je bilo deračine. Al čim smo došli odmah se veselo smijao svima i bio sav ushićen. Šogora/kuma je doduše gledao malo ispod oka u početku al' poslije su bili najbolji frendovi.

Pakiranje – zajednički kofer , naravno. Bez uzbuđivanja, mog. Mužić je najprije stavio svoje stvari, a ja svoje na njegove, ne razmišljajući da li se može ili ne može zatvoriti. Nije moja briga. Prošvercao je jedne cipele ! Ne u kofer, nego u vrećici. A još sam se čudila kad sam stavljala svoj dodatni par u vrećicu i vidjela da nosi samo jedne, a poslije saznam da je jedne poskrivečki već odnio u gepek….al lako za cipele i sve ostalo, nekako smo sve potrpali, al sam ja ostala šokirana kad sam 10 minuta prije kretanja obukla kaput koji je večer prije donesen sa kemijskog čišćenja. A kad tamo, rukavi kratki, usko u ramenima, kaput smanjen jedno 2 broja. Ko furija sam odjurila u kemijsku čistionu (u koju nosim valjda već 20 godina robu) i pitala ih kak je to moguće eek. Da je . ako ode više pare (!?!?) al se to može razvući na lutki al eto njima je lutka sad u kvaru. Fantastično, a ja moram na daleki sjever, a doma imam sam još dvije pelerine. Na kraju sam im ostavila kaput i otišla u pelerini. Sva sreća pa smo stalno imali fantastično vrijeme, sunčano i toplo, al' sam za svaki slučaj (koji dobar izgovor smijeh) kupila tamo novi kratki kaput. Sniženje 70%. Muž je kupio 2 super jakne, jedna je bila E 30.-, druga E 15.- ! Sve je sniženo 70% u istom dućanu kao kod nas , a potpun različita roba. I Viti smo nakupovali svašta, tak da eto, pao je i shoping iako nije bilo planirano.
Al je zato Vito ostao bez Geoxovih tenisica koje smo mu kupili prije 20 dana ! Šetali mi po centru i nismo vidjeli da mu je jedna ispala, a nismo vidjeli jer je zabarikadiran u kolicima, pa preko dekice ide još i pokrivalo za kolica , ne vide mu se noge, on se ritao i tenisica ostala negdje oko Marienplatza rolleyes.

Bili smo i kod dide u bolnici koji je dobro podnio operaciju iako je trajala dosta dugo, skoro 4 sata. A bolnica, dakle, ne sve čisto i uredno, nego i sve osoblje smireno, barem su tako djelovali. A posjete su dopuštene cijeli dan,nije određeno od-do kao kod nas.
Jednom smo išli samo nas dvoje, a kako on nije imao pojma da dolazimo jer smo molili šogoricu da mu ne kaže, tako je sav u čudu otvorio oči i rekao mužu „a T. šta si doša tako daleko ?!“
Drugi put smo išli sa Vitom i nećakinjama, pa nas je bila puna soba. One su bile malo ljubomorne jer se dida uglavnom bavio Vitom al tako to sad je , najmlađi unuk je uvijek u centru pažnje.

Zbog obiteljskih obaveza od kulturnih sadržaja ovaj put nije bilo ništa. Nismo mogli baš stalno ostavljati Vitu na čuvanju. Čuvali su ga cijelu nedjelju, jer smo nas dvoje u pola 6 ujutro sjeli na vlak i vratili se u 9,15 navečer. Išli smo na sjever, na groblje u selo blizu Marburga, gdje je svekrva živjela do unatrag 4 godine , pa kad joj je muž umro, se vratila.
Vikendom su jeftinije karte za vlak, pa smo za relativno pristojnu cijenu prošli 1300 km sveukupno. Željeznica funkcionira besprijekorno, a ICE vlakovi su opremljeni ko avion, pa čovjek ni ne osjeti da prođe tako puno kilometara. Uopće nismo bili umorni iako smo do Marburga presjedali 2x vlakom, pa u Marburgu busom do Gladenbacha, pa od tamo taxijem do tog sela, pa natrag u Gladenbach kod svekrvine prijateljice, stare zagrepčanke koja tamo živi već jako dugo. Bila je tak uzbuđena kad smo joj pozvonili na vrata da je jadna jedva ručak dovršila.
Natrag smo imali samo jedno presjedanje , u Kasselu i za 3,5 sata bili u Muenchenu (cca 500 km). Baš me zanima da li će naše željeznice ikada tako funkcionirati.
Dijete nas je dočekalo okupano, nahranjeno, dobre volje, mi smo se samo malo poigrali s njime i stavili ga spavati. Prvi put od kad smo roditelji smo imali dan samo za sebe wink.

Povratak doma prošao je još bolje nego put tamo, Vito je puno spavao i sve do Ljubljane nas je pratilo prekrasno vrijeme, pa sam uživala u sunčanim Alpama.

Image Hosted by ImageShack.us

Mužić nešto manje, kao je, je to je lijepo al nema do pogleda na more zujo.
- 14:08 - Tvoje rijeýi ( 16 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 14.02.2007.

pakiranje

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Spremamo se u Muenchen. Ne baš u plandovanje , shopingiranje i sl, nego u obiteljsku posjetu. Svekar ide na operaciju (ne, ne, nije Račan ) pa da mu malo razvedrimo bolničke dane.
Viti će to biti prvo putovanje preko granice yesiako putovnicu ima već 5,5 mjeseci al' nije mu se potrefilo da idemo nekud, jer nije ni nama.
Sprovod u Sloveniji prije mjesec dana se ne računa ni pod „putovanje“ ni pod „ preko granice“.

Kako je definitivan dogovor pao prekjučer, a putuje se prekosutra – ima se puno posla. Jer naravno u cijelom tjednu ima već prije zacrtanih obaveza koje nije moguće odgoditi, pa u preostalo vrijeme treba stati ohohoho toga.
I stalno denfati mužića koji ima niz briljatnih ideja bangoko toga što sve Viti treba. Između ostalog je htio da nosimo hodalicu. Ma da, kak da ne, je da je gepek u tatinom autu velik, al' svejedno. Koja hodalica, pa tam će biti dovoljno ljudi da ga stalno netko nosa i igra se s njime.

Oko pakiranja obično imamo prepucavanja. Iz nemam pojma kog razloga on voli da se pakiramo u veliki kofer, zajednolud . Pa na kraju kad ga treba zatvoriti krene prebrojavanje koliko je tko čega uzeo, durenje i slične gluposti. Još je dobro kad idemo autom, onda vrećica sa cipelama i neseseri sa kozmetikom i onak idu posebno.
Problem je kad se ide vlakom pa sve mora stati u kofer.
Kao prvi put kad smo išli u Muenchen prije 2,5 godine, to nam je bilo prvo zajedničko putovanje pa mi je već samo zbog toga u lijepom sjećanju, unatoč pakiranju cerek. Nosio se jedan kofer, a imamo sveukupno 4 različitih veličina.
Pola kofera su zauzele njegove ogromne zimske cipele blabla, 2 para, a išli smo na 3-4 dana. I sad se uvijek zezamo oko obuće kad nekud idemo. Na njegovo prebrojavanje (da mi malo iz milja digne živac) mu odgovorim da imam pravo na barem 1 par više, s obzirom da je njegova veličina 43-44, a moja 38, pa definitivno zauzimaju manje mjesta naughtysmijeh.
Na povratku smo morali posuditi veeeliku torbu od kumova, jer je shoping bio većih razmjera, pa nije bilo šanse da bilo što stane u i onako nakrcani kofer.

Za sada šutim i mislim si svoje al sutra navečer očekujem zaplet :
tko..što.. koliko..zašto..a kaj će ti to.. kaj će ti dva parfema …td. nut
- 11:39 - Tvoje rijeýi ( 23 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 12.02.2007.

navala testosterona

Volim ja mušku energiju, jako, al' u subotu mi ih je ipak bilo malo preveć u kući. zujo
Mužić i sinčić, to se podrazumijeva, s tim hendlam uglavnom bez problema. Osim kad se bore za svoj teritorij, a to je sve češće i češće. Vito je naime počeo pokazivati znakove ljubomore, čim se nas dvoje zagrlimo on protestira winkkiss.

Dakle, u subotu sam očekivala tatu i bratića na ručku, jer su došli nešto obaviti. Mužić je bio uključen u cijelu priču, pa sam bila doma sama sa Vitom. Taman kad sam ga presvlačila, netko pozvoni. Stolar, nenajavljeno. Nije došao kad smo se dogovorili, pa je banuo u sred tjedna i piljugao i bušio dok mu nismo rekli da je već 10 navečer i da stvarno više ne možemo ružiti susjedima. Pa je trebao doći dovršiti posao za 2 dana al' nije , a nit' se javio kad će doći. Pa je došao taman kad nije trebalo. Al mu nisam rekla da dođe drugi, da se napokon to dovrši rolleyes.
Tak da sam Vitu improvizirano nahranila u dnevnoj sobi, jer je kuhinja bila zakrčena. Srećom pa sam imala 90% stvari pripremljeno, a i oni su završili posao za 45 minuta i otišli tak da je ručak ipak bio na vrijeme na stolu. Tj taman prije nego što je druga runda pozvonila. Nisu došla dvojica nego trojica, treći je bio bratićev sin, a nakon pola sata i mužić, a u međuvremenu je i pozvonio i tv-inkasator.

Sveukupno 7 + 1 nut.

Poslije me malo bolila glava. Eh da mi je bilo sjest sa frendicama ne jedno obično žensko tračanje.

- 10:22 - Tvoje rijeýi ( 15 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 07.02.2007.

d i j e t e

Cijeli sam život bila na dijetama, raznim. Uvijek uspješno skidala, nekad više, nekad manje ali sve uredno vraćala. U roku godinu-dvije. nut
Zašto ? Zato što nikada nisam trajno promijenila prehrambene navike i način života, nego se uvijek vraćala starima.
Previše hrane za sjedeći posao, a od slobodnih aktivnosti sam uvijek više preferirala plandovanje okolo nego sportske dvorane , iako sam imala i neke kratkotrajne izlete u te vode.
Uz to genetika – može mi reč tko šta hoće al' činjenica je da je npr moja sestrična uvijek jela više od mene a bila puno mršavija. Mama je sklona debljanju , a i tata je imao fazu 106 kila. Sad je vitak al već godinama ne večera, možda jabuku.
Pa malo usporen metabolizam i ono najvažnije – tip sam emotivnog jedača. Tak da sve pozitivne i negativne osjećaje (sreće, tuge, frustracije, ushićenja itd) odradim za punim stolom njami. Pogrešno.
Dakle svjesna sam uzroka ali lakše je biti na nekoj trenutnoj dijeti nego napraviti korijenitu promjenu.

Al' barem više ne padam na trendovske dijete. Isprobala sam ih brdo, prve koje se sjećam bila je Atkinsonova, još sam bila u srednjoj školi, pa ni ne znam kako mi je mama dopustila da budem na njoj. A bila je i ona.
Pa svakih toliko ponovno na nekoj novoj. Već prema prigodi, užurbano - za more, za doček nove godine, za ovo za ono.
Krajem 80-tih hit je postalo mršavljenje akupunkturom. Pa kud svi, tud i ja - u obližnju ordinaciju liječnice koja se bavila time. Dobila sam iglice i najstroži režim, samo sokovi, 2 tjedna, pa za 2 tjedna bez hrane nisam ni puno smršavila, 7 kila, a sredila si želudac, poslije valjda na krilima ljubavi skinula još 3 , dakle sveukupno 10. Al' kako se ljubav počela komplicirati, tako su se i kilice počele vračati…
Koju godinu kasnije postala je popularna neka vrsta Montignacove dijete tj ne miješanja bjelančevina i ugljikohidrata. Bila i na toj, zajedno sa kolegicom iz ureda, pa smo crtale grafikone sa padajućim kilama. Na kraju je opet bilo - koliko skinula, toliko vratila.
Posljednja na kojoj sam bila , bila je svemoguća dijeta „čarobnom juhom“, 1998 g., koja zapravo uopće nije loša kao čišćenje organizma na tjedan dana, al' na duži period nije baš nešto. Početak je bio sa tom dijetom, pa nastavila odmah sa makrobiotikom, sveukupno skinula 12 kila. Vratila ih u iduće 2 godine.

Sada sam zadovoljna time što održavam istu težinu već dugo vremena, sa malim plus (1-2 kg) minus fazama . Ni u trudnoći nisam previše natukla, 12 kila, a na težinu sa kojom sam zatrudnjela sam se vratila nepuna 4 mjeseca nakon poroda.

Al nije da ne bih trebala smršaviti barem 10 kila, bi, al' mi ne pada na kraj pameti da se bacim na „čudotvornu“ UN dijetu, koju sam dobila od frendice još kad se nije tak ni zvala, prije nekih 4 godine. Al je iz teorije nisam provela u praksu, niti ne mislim. Iako znam da sigurno skida kile, kolegica je na istoj skinula prošle godine 20-tak kila, taman prije nego što sam otišla na porodiljski. Ja se vratila, a vratila i ona barem 15 kg.

Jer sve je podložno trendu, pa tako i dijete. Za godinu-dvije će se pojaviti nešto novo i tako zauvijek.
Ne možeš trajno riješiti posljedicu no ako nisu razriješio uzroke yes.

Ja se uzdajem u genetiku, jer moja je baka u mladim danima bila mojih gabarita, a sad je mršavaaaaaaaaaaa, ne svojom voljom, A i mama je uspjela skinuti 10-15 kila tek kad je ušla u klimakterij, kad su se sve njene mršave prijateljice nadebljale, ona smršavila.

smijehsmijehsmijeh
- 10:37 - Tvoje rijeýi ( 23 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 06.02.2007.

godišnjica braka

Druga, bila je jučer. A prošla kao i svaki drugi radni dan, samo još malo gore. Niš od romantike, starci dolazili i odlazili pa su mužiću poremetili planove , a oko toga smo imali raspravu večer prije. Jer naravno, sve se prelomi na meni, a on kaže „je pa kome ću reć' ako ne tebi“. Zapravo je 80% naših rasprava zbog staraca, mojih ili njegovih. nutnamcor

Ne bi starci dolazili, nego smo išli na jedan sprovod na koji samo što nismo zakasnili eek. Došli u zadnji tren, jer su oni kasnili po mene na posao 15 minuta.
Poslije sprovoda su se naravno došli još malo igrati sa unukom, a to znači da dečko ide iz ruke u ruku i da se izvode još svakakve druge nepodopštine, pa ga onda dovedi u red kad oni odu. I jednog i drugog zapravo, jedan cvili, drugi je mentalno umoran od njih. Svima treba pažnja i maženje, al' treba i meni.

Tak da su raspoloženja bila svakakva. Nije pomogla ni fina torta koju sam napravila još u subotu njami. Za prvu je godišnjicu tortu napravio on , „Gold imperial“ se zvala, rapsodija čokolade. Moja nema posebnog imena, zovemo je Sofijina, jer smo recept dobili od kume, a kumovi zaboravili na godišnjicu, a bogme i svekrva, al' od nje se ni ne očekuje da se sjeti. Al nije zaboravila D sa N.Zelanda, a ni N od koje je došla virtualna čestitka koju je sama kreirala.

Navečer me na stolu dočekao veliki, prekrasno zamotan paket, sa buketom mimoza (uz ruže moje najdraže cvijeće) uz komentar „da ti malo popravi dan“ kiss. Iako sam cvijeće dobila i dan prije.

Njega je poklon dočekao još ujutro, sa porukicom na rozom papirnatom srčeku. Znam, znam, malo je sladunjavo al' podznak Vaga radi svoje, kaj mogu cerekzujo.

- 10:00 - Tvoje rijeýi ( 8 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 02.02.2007.

Dalmacija u Zagrebu

Bili sinoć na koncertu klapa u košarkaškoj dvorani . Jedno s drugim ne ide baš. To je bio jedan od poklona mužiću za rođendan. Pa je na kraju ispao trećerazredan koncert (to je izjavio moj Dalmatinac), baš ono jeftino zgrtanje para. Vrijedilo je 50 kuna, a ne 130 i žuljanja na tvrdim klupama, a i to smo jedva dobili mjesta.
Odmah na početku sam imala okršaj s redarom i to samo zato što mi je na sva pitanja odgovarao sa “ne znam, ja sam tu samo da puštam ljude na parket“
M(mužić) „jel' imamo ulaznice za ovdje?“
R (redar)“ „da, al' nema mjesta“
C (Champs) „Pa gdje da sjednemo?“
R „Ne znam, nemojte mene pitati“
C „A koga ću pitati ?“
R „Nisam ja organizator, ja ne znam“
C „A tko je organizator ?“
R „Ne znam“
Stvarno rijetko ulazim u rasprave al' kad je netko glup ili se pravi glup / pametuje, e onda malo pilam.
Na kraju smo našli nekakva mjesta odmah kraj pozornice koja je bila „prekrasno“ uređena sa dva stupa crveno-bijelih balona. Pa da su barem plavi bili da asociraju na more…
E onda su krenule govorancije, voditeljica i fufljajući Špiro Guberina , nikako stat. A uz njih gradonačelnik Trogira koji nas je pošteno izdavio. Pa nismo došli slušati priče nego klape.
Ali od cca 2 sata koncerta, barem 45 minuta je bilo nekakvo pripovedanje, uvodi , komentari i pokušaji duhovitih dosjetki.
A onda su napokon krenule klape, najprije ženske, o kojima nikad nisam imala visoko mišljenje, jer se njihovo pjevanje najčešće svede na nekakve „specijalne“ izvedbe pa to ispadne (meni) dosadno, a i solistica jedne je malo zafalšala.
Čekala se naravno klapa „Maslina“ i to je bilo stvarno prekrasno, od ostalih klapa još su mi sjele klape „Trogir“ i „Omiš“ i to je to.

Nije da se nismo zabavili, uglavnom komentarima oko nas i jedne cure koja je stalno zvala nekog Bobu na pozornicu.
Bolje i trećerazredni koncert za široke mase, nego sjedit doma ispred TV-a.
Al' klape ipak treba poslušati u autohtonom ambijentu, u toplim ljetnim večerima , na obalama plavog Jadrana…
- 10:43 - Tvoje rijeýi ( 17 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 01.02.2007.

Spava mi se. Zašto ? Zato...

Dijete zaspalo u pola 9. Mi se razvalili po kauču u raznim pozama, malo zagrljeni, malo isprepletenih prstiju, gledamo „Mambo Kings“-e po ne znam koji put.
A ja se uz svaki film sjetim kad sam ga gledala u kinu , s kime, u kojem kinu, što se zbivalo neposredno prije ili poslije toga. Nemam pojma zašto se svega toga prisjetim.

Negdje pred kraj filma, plač iz spavače sobe. Nije duda u pitanju, trebamo se dignuti i sjesti malo s mamom i tatom. Skužim da je situacija kao prije mjesec dana i da je novi zubić krivac buđenja, pa smo malo namazali desni gelom , nakon čega se mirno zaspalo zijev.

A mi nastavili gledati tv dok nisu završili „vatrogasci“ (Vatrene kacige).
Nakon toga „ti ili ja ?“ pita mužić, što znači tko ide prvi u kupaonu. Ja naravno,jer on potroši sve do posljednje kapi tople vode (bojler 80 litara).
Izađem van u novoj spavačici, kupila je nedavno u „Etamu“, intenzivno roza, na bretele, jako dekoltirana, sa nekakvim volančićem pri dnu, pripijena. Sve je „na izvolte“ kad se obuće, a na vješalici djeluje slatko i bezazleno.
Komentar je pao odmah al' su na kraju komentari bili takvi da sam se najprije ja durila, pa onda on, pa kao nije on to tako mislio nego mu je spavačica bila inspirativna za zajebanciju itd. burninmadzujo
Da kao, zašto ne nosim oneeee spavačice ( a to su spavačice koje sam nosila u bolnici nakon poroda), te su fine tople, a ne ove na bretele. To me namjerno provocirao Pa mi je u jednom trenutku sve postalo naporno , pa sam otišla u sobu i izvukla onuuuu spavačicu, bezličnu i barem 1 broj preveliku , zakopčanu skoro do grla, duljine do sredine listova (ma kome to može dobro stajat?! bang), sa rukavima do lakta. Jedino lijepo na njoj je boja, nježna roza al' to nije dovoljno do bih se osjećala ženstveno .
A prvu sam šutnula u ormar i rekla da je više nikad neću obući, a njega je baš to oborilo, to da sam se demonstrativno presvukla u nešto što mi se ne sviđa, baš za inat.
Pa smo otišli spavati, a on naravno odmah ruku na strateško mjesto „jel se ljutiš na mene ?“, je' se ljutišššššššš kisscerekkiss

Jutros 15 do 5 - Vito plače, muče ga zubići a i gladan je, sat vremena ranije nego obično, a ja odspavala cca 4,5 sata svekupno zijev.
A ni noćas vjerojatno neću više, idemo na koncert .
- 11:49 - Tvoje rijeýi ( 8 komentara) - Tvoj papir - #