Marketing
u m o r
Pripisala bih svoje stanje sindromu „proljetni umor“ da mi frendica sa Novog Zelanda nije napisala „dakle čitam tvoj mail (glede umora), kao da sam ga ja pisala“. A kod njih drugo godišnje doba – ljeto, kad je logično da je čovjek pun snage i napunjenih baterija. 
Mora da se onda radi o nekom drugom simptomu – godine. Izgleda da je stigla ona – kad pređeš četrdesetu stvari polako krenu prema dolje. Ne samo sila gravitacije...
Fali mi energije . Nije da se ne mogu upregnuti, mogu. Mogu biti u pogonu od ujutro do navečer ali nakon toga nema onog zadovoljnog umora kad jesi fizički iscrpljen ali nekako zadovoljan time što si sve napravio.
Ja se u posljednje vrijeme najčešće osjećam kao da bi mi trebala velika šprica vitamina i minerala da me digne. Energetski.
Doduše, kad bolje razmislim, možda bi već dovoljno sna popravilo stvar, jer stvarno spavam premalo, preko tjedna se to najčešće svede na 5-6 sati sna ,a oduvijek mi je trebalo 7 u komadu da bih se dobro osjećala.
Ne znam samo gdje da ih nađem, kad mi na posao ode 11 sati (spremanje, putovanje, posao, povratak), a u ostatak mora ući sve ostalo. S time da dođem doma na skuhano i pospremljeno, dakle posvetim se samo djetetu i mužu i ne čeka me hrpa suđa, kuhanje za sutra i sve ostalo što čeka veliku većinu udatih žena.
Sve se svelo na posao i obitelj i prekrasno je da dobro funkcionira i jedno i drugo ali fali mi malo više vremena za mene, npr francuski koji sad već jedva stignem pratiti ( baš sam s u popriličnom zaostatku ) sa grupom ; a tek astrologija, ne sjećam se kad sam imala 2-3 sata vremena u komadu da sjednem i potpuno se posvetim nekoj karti. Sve nešto u hodu, napreskokce, a to onda nije to. 
Ah.
Post je objavljen 28.02.2007. u 09:42 sati.